Arhiv tekstova

Knjiga »Između minulog i pretećeg« subotičkog povjesničara umjetnosti Bele Durancija (Bač, 1931.) sadrži autorove dnevničke bilješke nastale u periodu od 21. ožujka 2003. do 7. listopada 2005., a objavljivane kao kolumna na stranicama lokalnog tjednika »Subotičke novine«. Knjiga je objavljena ove godine u nakladi »Grafoprdukta« iz Subotice, obogaćena je recenzijama Boška Krstića i Olge Šram te ilustrirana fortografijama Istvána Bascha, Miroslava Jovančića, Pavla Jovanovića, Augustina Jurige, Šandora Melanka i Vladimira Popovića.

Osnovne teme, koje je Bela Duranci u svom stručnom radu (a te teme imaju značajno mjesto i u ovim dnevničkim bilješkama) istraživao su likovno stvaralaštvo Mađara u Vojvodini, umjetnički pokret secesija, likovne kolonije u Vojvodini i stvaralaštvo suvremenih slikara i vajara. Objavio je mnoštvo značajnih tekstova u časopisima i stručnim publikacijama, počev od subotičkih časopisa »Rukovet«, »Üzenet« i »Klasje naših ravni«, preko novosadskih časopisa i zbornika  »Híd«, »Létünk«, »Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske«, i »Građa pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture«, beogradskog »Zbornika narodnog muzeja«, do zagrebačkog »Peristila« i budimpeštanskih časopisa »Müvészet« i »Müemlékvédelem«, a također i u dnevnim listovima »Magyar Szó« i »Dnevnik« i u tjednicima »7 nap« i »Subotičke novine«. Objavio je više studija i monografija, među kojima se posebno ističu »A két Pechán / Dva Pehana« (sa Đ. Bordašem, 1982.) »A vajdasági épitészeti szecesszió« (1983.), »Milivoj Nikolajević« (1987.), »Endre Farago« (1988.), »Umetničke kolonije« (1989.), »Slikar Stipan Kopilović (1877. – 1924.)» (1991.), »Nađbanja i Vojvođani / Nagybánya és a Vajdaságiak» (1996.), »Farkas Béla / Bela Farkaš« (1999.), »Javni spomenici opštine Subotice / Szabadka község emlékmüvei« (sa V. Gabrić Počuča, 2001.), »Vojvodina bogatstvo različitosti« (2002.), »Petrik Pál / Pal Petrik« (2004.) »Sava Stojkov« (sa S. Stepanovom, 2004.), »Arhitektura secesije u Vojvodini« (2005.) i dr.

NEZAOBILAZNI SPISI: Bela Duranci je autor čiji su stručni spisi, s obzirom na široki opsjeg njegove zainteresiranosti, sveobuhvatnost u obradi tema koje istražuje, veliko i svestrano (mogli bismo reći i enciklopedijsko) obrazovanje i neposredan i jednostavan iskaz koji radove čini pristupačnim i onima koji su u temu upućeni i onima koji temom počinju baviti, postali nezaobilazni za istraživanje kulturnog naslijeđa Subotice i Vojvodine, a isto bi se moglo reći i za dnevničke bilješke sabrane u knjigu »Između minulog i pretećeg«. Ove dnevničke bilješke još jednom su potvrdile Durancijevu izuzetnu erudiciju i spisateljsku vještinu i iznova nam predočavaju širok spektar njegove zainteresiranosti. Knjiga obiluje mnoštvom podataka o gradovima (poglavito o Subotici), građevinama, zavičajnim i svjetskim umjetnicima, ličnostima vezanim za ovdašnju i svjetsku povijest i ličnostima vezanim za samog autora, te kulturnim, društvenim i političkim zbivanjima koja su se dešavala u vrijeme kada su ovi dnevnički zapisi nastajali. Jednom riječju, mnoštvo raznih i raznolikih događanja Duranci je povezao vlastitim promišljanjima, osvjetljavajući nam u isto vrijeme temu kojom je zaokupljen i predočavajući nam vlastita osjećanja i stavove.

SAŽIMANJE I VREDNOVANJE: »Između minulog i pretećeg« je knjiga u kojoj Bela Duranci sažima rezultate svojih istraživanja, slaže dojmove o umjetnicima, djelima, građevinama i pojavama o kojima je pisao, o knjigama koje je pročitao, predočavajući svoje afinitete, uz ponovno vrednovanje i prevrednovanje ljudi i događanja. Sve to, Duranci predočava spajanjem prošlog i sadašnjeg vremena, povezujući u jednom tekstu na vješt način neke posve odvojene (ili teško spojive) događaje, odnosno, kako je zapisala Olga Šram u recenzijskom tekstu »Vremeplov Bele Durancija«, on »stavlja u relacije ono što nam se dešava danas s onim što nam se zbilo u nekom prošlom vremenu, na ovom ili nekom drugom mjestu«.

   Premda je u prvom redu knjiga dnevničkih bilješki, ona se može čitati i kao zbirka priča o Subotici i Vojvodini, ali i kao neka vrsta autorove neformalne povijesti ovdašnje, ali i cjelokupne svjetske umjetnosti. Međutim, posebna (a možda i najveća) važnost ovog dnevničkih zapisa je u tome što čitatelja na neobvezatan i nenametljiv način upoznaju sa kulturnim naslijeđem ovih prostora, pružajući sasvim dovoljno informacija i onima kojima to nije osnovna preokupacija, kao i onima koji bi se time željeli baviti. Bela Duranci je ovom knjigom – još jednom nam ne dopuštajući da previdimo ili zaboravimo dragocjenosti kulturnog naslijeđa ovih prostora – bogatu riznicu subotičke i vojvođanske kulture učinio pristupačnom.

 

Ivan Stan