Arhiv tekstova

U Zagrebu je u prošli petak 27. listopada 2006. pokopan Lajčo Lendvai (preminuo u srijedu, 25. listopada), pokretač, prvi upravnik i dugogodišnji redatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Subotici. Rođen je u Subotici 1909. godine, gdje je izučio krojački zanat, a još kao dječak sudjeluje u školskim priredbama. Od 1928. do 1936. godine živi u Zagrebu gdje igra mnoge naslovne uloge i režira u jednoj sindikalnoj kazališnoj družini, s kojom postiže prve zapažene uspjehe. Po povratku u Suboticu odmah se uključio u djelovanje Zbora hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, gdje također tumači mnoge noseće uloge ili režira predstave. Na njegov poticaj krajem 1944. godine najprije je osnovan Pozorišni odsjek grada Subotice u kojem su se okupili onodobni kazališni amateri, mahom dragovoljci, koji već krajem siječnja 1945. godina izvode ulomke iz Gundulićeve »Dubravke« i iz romana »Zločin i kazna« F. M. Dostojevskog. Do kraja sezone pripremljeno je i izvedeno pet premijera, a Lajčo Lendvai istovremeno režira i tumači glavnu ulogu u komadima »Požar strasti« Josipa Kosora, »Jegor Buljičov« Maksima Gorkog i Gogoljevoj »Ženidbi«, dok je Nušićeve komade »Gospođa ministarka« i »Dr.« postavio Dušan Medaković. Već tada se Lajčo Lendvai nosi mišlju kako da od Pozorišnog odsjeka načini profesionalno kazalište i ubrzo nailazi na razumijevanje odgovornih. Sredinom 1945. osnovan je stručni žiri koji nakon što je pogledao predstave zaključuje da su one uvelike prerasle amatersku razinu, te da su ispunjeni uvjeti za osnutak profesionalnog kazališta u Subotici. Odluku o osnutku Hrvatskog narodnog kazališta 19. rujna 1945. godine donosi onodobna Skupština Vojvodine, koja za prvog upravnika postavlja Lajču Lendvaija, koji potom odmah u Zagrebu angažira profesionalne glumce, redatelje, scenografe i druge kazališne djelatnike. Rezultat nije izostao, već 28. listopada predstavom »Matija Gubec« Mirka Begovića svečano je počelo sa radom Hrvatsko narodno kazalište u Subotici, kojemu vlasti pedesetih godina mijenjaju naziv u Narodno pozorište-Népszinház. 

U naredne dvije sezone Lajčo Lendvai glumi i režira u preko deset predstava, a kada se uvjerio da je subotičko Hrvatsko narodno kazalište krenulo sigurnom profesionalnom putanjom, u Beogradu se upisuje na studij režije, gdje uskoro postaje i asistent glasovitom redatelju Bojanu Stupici u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Nakon završenih studija jednu sezonu je redatelj u somborskom kazalištu, a u jesen 1950. godine se vraća u Suboticu gdje režira predstave tijekom pet kazališnih sezona. U tom razdoblju ostvario je više veoma zapaženih režija – »Ujka Vanja«, A. P. Čehova, »Ribarske svađe« K. Goldonija, »Šuma« A. Ostrovskog i dr. koje postižu veliki uspjeh kod publike i stručne kritike na profesionalnim kazališnim smotrama i festivalima. 

Sredinom pedesetih godina Lajčo Lendavi odlazi u Istru gdje rukovodi radom tamošnjeg putujućeg kazališta, potom vodi Koncertnu poslovnicu, a kasnije Kulturno-propagandni centar kada u Subotici organizira gostovanje najuglednijih kazališnih trupa, glazbenika i mnogih drugih umjetnika, što je Suboticu uvrstilo u sam vrh, među vodeća kulturna središta onodobne zemlje. Pored svih obaveza Lajčo Lenvdvai povremeno režira u Somboru, Bačkoj Topoli, Bitolju i Prilepu, a početkom šezdesetih vraća se u subotičko kazalište iz kojega 1964. godine odlazi u mirovinu. U ljeto 1974. godine Lajčo Lendavi i njegova obitelj sele se u Zagreb. 

 

M. M.