Arhiv tekstova

Ovu zadrugu je temeljno opisala Milana Černelić. Kad se zaviri u život te zadruge svaća se zašto je kadgod taki gazdašag bio napridan. »Marinkićevi« su med tavankuckim Balaževićima bili na velikom glasu po gazdovanju. Talovanu zemlju su uvećavali novom kupovinom, pa su tako nuz oranice imali i pašnjake, šume, vinograde i ritove s mlakama (zatravljena zemlja do rita).

Do II. svickog rata imali su 4 lanca (1 lanac = 7200 m2) vinograda s voćom, 4 - 5 lanaca sinokosa. Pod ugarom (neobrađeno) su držali 10 - 15 lanaca, a pod salašom su imali oko 5 lanaca ledine. Najveći dio zemlje njim je bila oranica od oko 150 lanaca. U piskulji su sijali raž, a na oranici su sminjivali žito i kuruz. Na manjim njivama su sijali još i zob i raž, a posli prolićni lapa (proljetno blato posli topljenja snijega) i kiša po doljačama (udolinama), kad je zemlja promanila (prosušila) u njima su sijali muvariku.

ČELJADSKI SALAŠ: Za odranjivanje zeleniša (povrća), pod dolom imali su vertarluk (povrtanjak) na oko pet lanaca zemlje. Pod dolom je vlaga ispod zemlje visoka, tamo je zemlja najrodnija, zato je u njoj bilo najlakše odranjivat za tušta vlage zahtivno zelje i bostan (dinje i lubenice).

Ako je godina bilo samo malo rodnija, imanje su uvećavali s kupljeni 2 - 3 lanca 

zemlje.

Čeljadski salaš njim je bilo velik, a u čeljadskoj (dnevnoj) sobi imali su četri kreveta jedan do drugog, a nuz drugi zid još dva kreveta. Nuz parasničku peć su namistili stan. U pododžaku su s bočni strana prid ognjištom imali banak, a nuž njeg po jednu katlanku. Ranu su kuvali na bankovima i na sadžaku (gvozdeni tronožac) u kastronama (posuda iz željeznog liva). U obitelji s više čeljadi ranu su kuvali u ćupovima veličine čak do 25 litara, a ilo na masti pekli su u tiganjici (tiganj na tronošcu).

Staja njim je bila pod jednim krovom, a u njoj su bile poređane: soba za pogođenu (unajmljenu) čeljad, komara, košara (staja za konje), volarica (staja za goveda) i obaško kovačnica. Pod jednim, većim čardakom (košom) imali su tri obora (ispust za svinje), a s druge strane čardaka i šupu za sermaj (krupna pokretna imovina). Nuz drugi čardak po ciloj dužini bila je šupa. Obaško je bio ovčinjak sa šupom. Čelo salaša imali su tri ambara (spremište za žitarice), a do njeg u krug poređani sedam koternjaka (prostor za perad). Prid salašom njim je bila na četri basamage (stepenice) ukopana komara za vino, obrano i sušeno voće.

Po adetu rakiju su salašari uvik držali u balonima na tavanu, nikad el ritko kad u podrumu, jel podrum nije dobro misto za nju.

Tako njim je izgledo velik salaš, a drugi salaši su njim bili manji, al su nalik ovom imali raspored zgrada.

SUVAJA I CIGLJANA: Na jednom od salaša imali su suvaju (mlin kojeg su okretali konji) koju su hasnirali do 1925-26. godine. U njoj su za se mlili žito i krupili kuruze. Trskom pokrivenu suvaju tirala su (okrećala), dva konja, a bila njim je od velike hasne jel za toliko čeljadi i živine nisu morali plaćat ušur (ujam) mlinaru el kruparu.

Od živine su imali 4 - 5 pari radni konja, par paradeša (konji za pokazivanje) i 3-4 kobile za odranjivanje ždribadi. Odranjivali su izmed 20 i 30 krava, ostavljali žensku telad, a bičiće gojili i posli dvi godine prodali. S tri para volova radili su zaprežne poslove. U oborima su odranjivali od deset krmača oko sto svinja, a u ovčinjaku oko 50 ovaca. Liti kad su imali nadničare, klali su po 5 - 6 svinja, obično vižli (jalova krmača). Od pileža su imali oko 500 kokošivi, oko 100 gusaka, pedesetak pataka, a pućaka i morkača (biserki) koliko su mogli odranit.

Balaževićevi su imali pod dolom svoju cigljanu u kojoj su »izvrćali valjke«, pekli ciglju, kad nisu imali veći poljski poslova, u vrimenu od zagrćanja kuruza do risa, od kraja svibnja do prid kraj lipnja.

Sinovi su imali obaško salaše i iz zadruge su dobili prćiju: konja, kravu, krmaču, 3 - 4 šildana. Živinu su ranili zadružnom ranom, a kad su prodali ranjenika el tele, od ti novaca tekli su i kupovali sebi zemlju.

Lazo, jedan od braće, oženio se risoškinjom (jedinica koja odmah u brak unosi zemlju) Macom Kečenović koja nije imala roditelje, pa joj je brat oma dao tal od šest lanaca zemlje. Tu su zemlju radili sa zadružnim konjima i sermajom, a hasna je bila Lazina i njezina.

Kadgod su pokošeno žito ovrli vršaljom, kad su ga izgazili konjima, a zrno držali u ambarima, u svaki je moglo stat oko vagon (10000 kg.) žita. Kad je mašina (vršalica) počela vrć žito u njevom kraju, š njom su ga ovrli.

Iz bašče su godišnje prodali oko pet vagona kupusa i toliko krumpira. U to vrime Tavankut je bio na glasu po velikom odranjivanju kupusa i krumpira, a i danas tušta nji spominji tavankucki krumpir, koji je odranjen u piskulji i kažu da je bio ukusniji od krumpira odranjenog u crnici.

U Balaževićevoj zadrugi nije bilo domazeta, al se zna za take slučajeve u drugim obiteljima.  Podatke o zadrugi Balažević »Marinkić« kazivala je Milani Černelić 1979. godine Anica Balažević, poznata tavankucka društvena djelatnica, koja je u to vrime imala 64 godine.

KRŠĆANSKE KRIPOSTI: O zadružnom životu Bunjevaca piso je i biskup Ivan Antunović, u obimnom dilu »Bog s´ Čoviekom«:

»Razmatrao ti čovjeka u pogledu ćudorednom, tvarnom il političkom, svagdi ćeš naći, da je za njeg koristnije, ako u zadrugi što dulje obstoji. Zadrugu trieba smatrat kao vrilo, gradjanskog žića svakog čovjeka, u pogledu duševnom i tvarnom. Kako se glede ovog trostručnog stanja izvije čovjek u zadrugi, takim po najviše ostaje cilog svojeg života. Zadruga je dakle ogledalo, u kom se zrca ćudoredan, i gospodarski život svakog čovieka«.

Po Ivanu Antunoviću zadružni život jača obitelj jel je gospodarski utemeljana na kršćanskim kripostima, a taka obitelj je osnovna snaga društva, države. Zato se on zalago da zadruga što dulje opstoji, jel što sto se prija raspada ona umanjuje »tvarnu snagu domovine, a i kriepostne sile crkve umanjavaju.«

Dok je još sridinim XIX. vika bio zdravo raširen zadružni život Bunjevaca, njeg je vlast u vrime građanskog apsolutizma poticala na diobu. To je dovelo da su gospodarski slabili, jel su diobom zadruge dilili i pašnjake, morali su smanjit krupni josag, a kako su u zadrugama živili o manjem trošku, diobom zadruge i to su izgubili. Osnovna mana diobe i usitnjivanja imanja dovela je do slabljena njegove gospodarske moći.                       

                      g