Arhiv tekstova

U brojnim sociološkim teorijama čovjek se svrstava odrednicom homo ludensa (čovjeka koji se igra), jer po svojoj naravi najsavršeniji sisavac naše planete veći dio svog života provodi u određenoj (modificiranoj) vrsti igre. Počevši od najranijeg djetinjstva, razdoblja u kojemu kroz raznovrsnost sadržaja koje spoznaje tijekom najobičnijeg igranja upoznaje svijet oko sebe, pa sve do zrele dobi u kojoj se i profesionalni angažman i osiguravanje egzistencije često puta prepliću kroz, analitički gledano, određene oblike igre. Ipak, pojednostavljeno gledano, igračka kao svojevrsno sredstvo igre ostaje, zauvijek, na počasnom mjestu u najljepšim sjećanjima svakog od nas. Pogotovo ona najdraža, sačuvana i otrgnuta od zaborava prošlosti.

POVIJEST IGRAČAKA: Kao i kod drugih, brojnih predmeta (alatke, oruđa i sl.) koji su nastali čovječjom kreacijom (rukom), gotovo je nemoguće odrediti vrijeme i razdoblje nastanka prve igračke rabljene za dječju igru. Vjerojatno se korijeni ovog »sredstva za igru« vuku još iz prethistorije, jer djeca su se morala nečim zanimati kako ne bi uznemirivala svoje roditelje, zauzete brigom za opstanak vrste. Generalno gledano, mnogo toga se nije promijenilo niti danas u 21. stoljeću, jer su igračke samo stiliziranije i modernije, no njihova namjena je posve identična. Prve igračke bile su načinjene od, poglavito, prirodnih materijala koji su se mogli naći u životnoj okolici (kamen, zemlja, drvo i sl.), a bile su kreirane maštovitošću njihovih autora, bilo starijih ili mlađih pripadnika određene obitelji. Njihova osnovna svrha je bila trajnije odvraćanje pažnje najmlađih, posebice u prigodama plača ili određenih manifestacija nezadovoljstva, kada su primitivne zvečke, zviždaljke ili slični emiteri određenog zvuka efikasno djelovali u smirivanju »problema«. Drugoj vrsti igračaka pripadaju tzv. edukacijske igračke, koje pored svoje osnovne namjene imaju zadaću određene naobrazbe kod svojih malih korisnika i koji kroz samu igru imaju mogućnost upoznavanja budućih poziva ili djelatnosti. Tako se djevojčice odmalena igraju lutkama, što je svojevrsna »priprema za majčinstvo« jednoga dana, kuhaju i prave kolače od zemlje i praktično se »vježbaju« za domaćinske poslove. Dječaci, opet, u starim vremenima igrali su se lukom i strijelom, i već zarana vježbali preciznost koja im je potom donosila lovinu i prehranu buduće obitelji. Također, kroz raznovrsne oblike igre, uče se brojne buduće vještine koje svoju praktičnu primjenu nalaze u zrelijoj dobi i mogućnosti materijaliziranje iste kroz profesionalni životni poziv. Najbolji primjer, danas, je jamačno sport i najbolji mali nogometaši, košarkaši i ostali sportaši bogato mogu unovčiti brojne sate igre s najdražim igračkama (loptama).

BUDUĆNOST: Karakterist-ičnost ljudske vrste najbolje se ogleda u kontinuiranom progresu njenog mentalnog razvoja i sposobnosti prilagođavanja, nažalost često puta i štetnoj, sredine u kojoj egzistira. Isto tako su i igračke doživjele svoju transformaciju tijekom svog prvobitnog nastanka, pretvorivši se danas u svojevrsnu visoko profitabilnu industriju. Od najprostijih primjeraka izrađenih od drveta ili kamena, danas se u proizvodnju igračaka rabe najnoviji materijali poput kevlara ili titanijuma, a zasebnu oblast igre predstavljaju računari i svijet elektroničkih igara kojima se ne igraju samo djeca. Upravo ovaj moderni spoj, djece i odraslih, oličen u čestom zajedničkom, višesatnom sjedenju ispred monitora u igrama strategije, simulacija i ostalih tematskih oblika, potvrđuje navod iz uvodnika. Čovjek je, definitivno, homo ludens. Bez obzira na godine i starosnu dob. 

g