Arhiv tekstova

Posebnu dimenziju proslavi subotičke »Dužijance« u proteklih deset godina daje, među ostalim,  i Međunarodna likovna kolonija »Bunarić«. Jedna od osoba zaslužnih za kontinuitet i razvoj kolonije svakako je i Josip Horvat koji je dopredsjednik Organizacijskog odbora »Dužijance«, ali i predsjednik Likovnog odjela HKC »Bunjevačko kolo«, skupine iz čijeg je jednodnevnog slikarskog druženja u prirodi spomenuta likovna kolonija nastala.  Skupa s razvitkom kolonije razvijao se i rad Odjela (popularno zvanih »likovnjaka«),  danas u Subotici i šire prepoznatljivih po veoma aktivnom anagažmanu na polju amaterskog slikarstva. O tome svakako najbolje govori i nedavno izrečena Horvatova rečenica »Likovnjaci, jeste li se umorili?« Odgovor na ovo, ali i neka druga pitanja vezana za rad »likovnjaka«, kao i za rad HKC »Bunjevačko kolo« upravo slijede...

 

HR: Kažite nam na početku razgovora kako je počeo Vaš angažman u Likovnom odjelu?

S radom Likovnog odjela upoznat sam od samih početaka, budući da sam kao suorganizator, odnosno sponzor prvog saziva Likovne kolonije »Bunarić« 1997. godine, dao svoj doprinos održavanju. Bio sam počasni gost, te sam imao priliku uvidjeti stvaralačku snagu umjetnika Likovnog odjela, koji su tamo sudjelovali. To me je potaknulo da pripomognem jer sam smatrao, baš kao i danas, da se tu događa nešto što je lijepo i što pruža poseban događaj i drugima. U to vrijeme koloniju je u ime Upravnog odbora Centra vodio pravnik Josip Gabrić. Budući da je on odlazio iz zemlje, zamolio me je da ga pokušam zamijeniti na toj dužnosti, što sam prihvatio. Nakon nekoliko godina organizacijskog rada pri Odjelu, 2000. godine, izabran sam za predsjednika, na dužnost koju i danas, nadam se, uspješno obavljam.

HR: Poznato je da se broj članova Odjela u međuvremenu povećao. Koji su razlozi toga, budući da su se Odjelu priključili i članovi nekih drugih likovnih udruga iz Subotice?

Stupivši na dužnost predsjednika, predložio sam da se određene stvari izmijene, da se više poradi na edukaciji naših članova, da se organiziraju posjeti galerijama, što je, pretpostavljam, bio glavni razlog da se pojedini članovi drugih udruga priključe našem Odjelu. Dobro osmišljena organizacija posjeta galerijama, jednodnevni izleti i mogućnost druženja, kao i osjećaj da se kod nas nešto dešava i radi... privukli su mnoge. Tako da se u razdoblju od vremena kada sam počeo dolaziti na sastanke Odjela, kada je u njemu bilo između 14-18 članova, taj broj solidno uvećao, te nas danas ima 30-ero.

HR: Osim slikara, u Likovnom odjelu rade i slamarke, a postojala je i sekcija šlinga... 

Sekcija slamarki radi i vodi je voditeljica iste sekcije pri HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta Jozefina Skenderović. Sekcija šlinga je postojala ali je, nažalost, zbog neosiguravanja adekvatnih uvjeta za rad - osvijetljenih prostorija i neriješenog grijanja - 2004. godine odlučila izaći iz HKC-a. To doživljavam kao »tugu« u okviru mandata, koju nastojim riješiti, odnosno pronaći i angažirati osobu koja će obučavati članove koji se žele baviti šlingom. Ipak, iako se ovaj dio rada »ugasio«, nadam se samo privremeno, mislim da smo sve drugo uspjeli podići na višu razinu.

HR: Likovna kolonija »Bunarić« je ove godine imala svoj deseti saziv. Poznavajući njezinu genezu, kako koloniju vidite danas?

Likovna kolonija »Bunarić« je specifična kolonija koja čuva i njeguje amaterizam naših članova, ali u svoj rad uključuje i gostujuće umjetnike pretežito akademskog zvanja. Naime,  2002. godine napravljen je iskorak kada smo u odnosu na prijašnje godine, kada je broj gostujućih umjetnika bio relativno mali, pozvali čak 16 umjetnika. Taj je saziv preokrenuo karakter naše kolonije. Isto tako u rad kolonije uspjeli smo uključiti i likovne umjetnike iz inozemstva, što joj je dalo međunarodni karakter. Sve ove odrednice, koje je na neki način čine drugačijom u odnosu na slična slikarska okupljanja, bit će nastavljene i na budućim sazivima.

HR: Gostovanje slikara na ovoj likovnoj koloniji podrazumijeva uzvratna sudjelovanja slikara iz Likovnog odjela na kolonijama koje organiziraju udruge iz kojih dolaze vaši gosti. Koliko su prema Vašem mišljenju takva iskustva, pokraj suradnje i druženja, bitna za napredak u radu »likovnjaka«?

Mislim da su to vrlo važna iskustva, s obzirom da oni tamo rade skupa s akademskim slikarima iz različitih zemalja, te tamo ponajviše ostvaruju svoj napredak. S druge strane, jako je lijepo vidjeti kada negdje u daljini naši umjetnici ostavljaju svoj stvaralački trag, primjerice, konkretno to što su neki ostavili traga za sva vremena, oslikavajući freske u blizini bratskog nam grada Olomouca u Češkoj. To je nešto što mi daje poticaj da stvaram kontakte, kako bismo omogućili našim slikarima da takvi kakvi jesu - iskreni, dobronamjerni i s onim što znaju - predstavljaju na svojim radovima ovdašnju kulturnu baštinu u drugim gradovima u zemlji, ali i inozemstvu.

HR: U tom kontekstu, kažite nam kakva je suradnja Likovnog odjela  s likovnim udrugama u Hrvatskoj? 

Dolazeći na čelo Odjela, postavio sam sebi zadatak suradnje sa sličnim likovnim udrugama u Hrvatskoj. Prvi kontakti takve vrste ostvareni su s hrvatskom udrugom likovnih umjetnika amatera »Likar« iz Osijeka. Evo upravo smo se vratili s obilježavanja 30. godina ove udruge i drago nam je što smo uvršteni u njihov katalog tiskan za ovu obljetnicu. No, oni nisu jedini s kojima surađujemo. Od Daruvara, Slavonskog Broda, preko Virovitice, Vinkovaca, Čepina i Slatine, postoje udruge s kojima surađujemo. Sve nas one pozivaju i mi nismo uvijek u prilici odgovoriti na njihove pozive koliko ih ima, čak moramo kalkulirati svake godine koju ćemo udrugu pozvati na našu koloniju da bismo im se odužili.

HR: Pokraj Hrvatske kakva je suradnja Odjela s likovnim kolonijama u drugim državama?

Tu svakako prednjači Olomouc u Češkoj i gradovi u njegovom okruženju. Također, surađujemo i s likovnim udrugama u Slovačkoj, posebice s udrugom u gradu Đetva. To je velika udruga koja svake godine priređuje dvije do tri likovne kolonije, koje čak imaju, po mom mišljenju, i pomalo komercijalni karakter. Što se tiče Bosne i Hercegovine imamo višegodišnju suradnju s HKD »Napredak«, osobito s njihovom podružnicom u Tuzli, na čijim su likovnim kolonijama u posljednje četiri godine sudjelovali i naši slikari. Isto tako važno je istaknuti i dobru suradnju koju imamo s kulturnom zajednicom distrikta Brčko.

HR: Tu je svakako i podrazumijevajuća  lokalna suradnja...

Poštujući rad i drugih likovnih udruga koje organiziraju kolonije, surađujemo s mnogima kao što su MKC »Nepkör«, sekcija Udruge umirovljenika, Grupa Q, te ostale likovne udruge koje u Subotici postoje već duže vrijeme. Suradnja se ogleda u tome što njihovi članovi gostuju na našim kolonijama, svake godine predstavnici najmanje dviju takvih udruga. Naravno, time opet postižemo da i naši umjetnici budu pozvani na njihove kolonije.

HR: Sukladno sredini u kojoj radite u radu Odjela i na sazivima kolonija odražava se upravo i multikulturalnost ovih naših prostora...

U umjetnosti nema razlike. Stvara je onaj koji za to ima talenta, koji pripada prvenstveno umjetnosti. U našem odjelu ima članova različitih nacionalnosti, te multikulturalnost ove sredine nastojimo njegovati i kroz odjel. Drago mi je što su to primijetili i drugi, konkretno Europski centar za mir i razvoj s uredom u Somboru pozvao je naše članove na njihovu prvu koloniju prošle godine. Na ovu koloniju bili su pozvani predstavnici udruga iz nekoliko gradova na granicama različitih zemalja, a koje u svom radu odražavaju multikulturalnost svojih sredina. To nam je svakako bila posebna čast.

HR: Nedavno ste boravili u Sonti gdje su vaši članovi »podučavali« tamošnje slikare iz likovne sekcije KPZH »Šokadija«. Kakav je odnos sa slikarima iz drugih hrvatskih udruga u Vojvodini? 

Suradnja s hrvatskim udrugama u Vojvodini je također dio našeg plana aktivnosti. Po tome trebamo godišnje posjetiti najmanje dvije udruge, te se kao slikari predstaviti, i eventualno postići to da naš posjet bude poticaj da se i tamo animiraju umjetnici amateri te stvore odjeli za likovnu umjetnost.  Prošle smo godine posjetili hrvatska kulturno-umjetnička društva u Bajmoku i Bačkom Monoštoru, ove je godine to bila Sonta, a u planu je kolonija u Bačkom Bregu.

Kada uspijemo potaknuti nečiju kreativnost i talent i kada to za posljedicu ima stvaralaštvo i umjetničko djelo, ja sam sretan čovjek. 

HR: U Subotici redovito organizirate skupne te samostalne izložbe svojih, ali i članova udruga s kojima imate suradnju?

Da, što se posljednjeg tiče, organizirali smo dvije izložbe amaterske slikarice Cecilije Miler iz Sombora. U našem godišnjem planu redovite su jedna proljetna i jedna jesenska skupna, kao i dvije samostalne izložbe naših članova. S druge strane ima i takvih primjera da druge udruge organiziraju skupne izložbe naših članova u njihovim sredinama poput Martonoša, Čantavira, Sonte, što nama svakako imponira.

HR: Što se dešava s pedagoškim segmentom rada unutar Likovnog odjela, kojim bi se mladi talentirani naraštaji potaknuli i eventualno se usmjerili prema akademskoj naobrazbi? Konkretno, pokojni Stipan Šabić je svojedobno utjecao na takav razvojni put nekolicine danas akademskih umjetnika, upravo radeći u okviru HKC »Bunjevačko kolo«...

U radu odjela djeluju tri skupine – skupina učenika osnovne škole, srednjoškolska skupina i ova najstarija popularno zvana »likovnjaci«. Što se tiče pedagoškog rada s mladima, s najmlađom skupinom radio je dugo godina Pajo Kečenović, potom i Geza Verebeš. Trenutačno s najmlađima radi dizajnerica Marija Vaci. Sa srednjoškolskom skupinom jedno je vrijeme radio arhitekt Ante Rudinski, onda smo imali polugodišnji zastoj, a sada ponovno to nastojimo animirati. Marija Vaci je izrazila želju preuzeti taj dio posla, također. Mi svakako tražimo likovne pedagoge koji bi educirali naše umjetnike, intervenirali u tome što treba poboljšati i time podigli kvalitetu njihova rada. Stoga bih iskoristio priliku pozvati likovne pedagoge da dođu u Odjel, da pomognu na tom planu našim amaterskim slikarima. Upravo takav pedagog bio je Stipan Šabić, koji je slikarima nesebično pomagao, i njegovim odlaskom to nismo uspjeli adekvatno nadomjestiti.

HR: Kao udruga definitivno prednjačite u broju tzv. jednodnevnih likovnih kolonija...

Da, postigli smo to da nas ljudi sami zovu da gostujemo kod njih. Primjerice, 21. ovog mjeseca pozvani smo na Palić kog vlasnika hotela »Palićka kruna«, koji nam nudi raditi, ovoga puta, dva dana.

HR: Kao član Upravnog i Izvršnog odbora HKC-a, u kojem rade i drugi odjeli, kažite kako ste zadovoljni situacijom i radom  u Centru? 

Pokraj Likovnog odjela moja zaduženja obuhvaćaju i organizaciju velikih manifestacija – u proteklih sedam godina dopredsjednik sam Organizacijskog odbora »Dužijance« i u proteklih pet godina predsjednik Organizacijskog odbora »Velikog prela«. S obzirom da su to dvije najveće manifestacije u organizaciji Centra, poznate su mi financijske prilike; novčana sredstva su, naime, stalno nedovoljna, uvijek se ide na dopunu sa sponzorima, uvijek se ta situacija nateže... Ipak, i pokraj toga važno je istaknuti da se u Centru dešavaju dinamične promjene nabolje, pojedini odjeli poput Dramskog su ponovno zaživjeli, imamo i novi Glazbeni odjel. Članovi ovih odjela, ponajviše Folklornog i Glazbenog, često nastupaju na događajima koje organizira Likovni odjel. To su otvorenja izlo-žaba i kolonija, kada je to prilika da se oni predstave. Pokraj njih nastojimo također uključiti i druge kulturne institucije i udruge u našem gradu da sudjeluju u tim programima – Subotički tamburaški orkestar, učenike Muzičke škole i druge iz kulturnog života našeg grada. Svi mi skupa nastojimo obogatiti kulturni život našeg grada.

HR: Pokraj članstva u Upravnom odboru Mo-derne galerije »Likovni susret«, predsjednik ste i Upravnog odbora Zavičajne galerije »dr. Vinko Perčić«, čiji je Statut na posljednjoj sjednici SO Subotice usvojen. Kažite nam nešto više o predstojećim planovima koje ovu Galeriju očekuju kao samostalnu ustanovu? 

Jako mi je drago što je Statut »prošao«, mi smo to očekivali, a žao mi je što to nije »prošlo« ranije, na sjednici u lipnju, jer bismo mi već mnogo toga uspjeli odraditi, preciznije dovesti planirana sredstva u realizaciju ono za što su potrebna, a to je cjelokupni popravak objekta prema projektu. Ovako smo malo zakasnili, dovedeni smo u rujan, te budući da dolazi zima neke stvari, koje se tiču građevinskih radova, nećemo uspjeti realizirati. 

HR: Koje su djelatnosti Galerije predviđene Statutom?

To su čuvanje, obrada, izlaganje i promoviranje kolekcije umjetničkih predmeta dr. Vinka Perčića i kao drugo, promoviranje likovnih autora i likovnih fenomena pravaca slikarstva.  

HR: Što Vam se čini kao najznačajniji pothvat u Vašoj organizacijskoj djelatnosti pri Odjelu do sada?

Svakako je to sudjelovanje u organizaciji samostalne izložbe Stipana Šabića u subotičkoj galeriji »Likovni susret«, koja je bila prije pet godina. Prihvatio sam se tog posla u suradnji s ravnateljicom galerije Olgom Šram. To ću svakako pamtiti po tome, što su posjetitelji, kako bi vidjeli izložbu, na ulazu u galeriju čekali u redu od petnaestak metara. To je moj prvi korak u nastojanju da prikažem kolike su moje organizacijske sposobnosti, i pomalo sam ponosan na to.

g