Arhiv tekstova

U političko-povijesnom kontekstu kad se bunjevački Hrvati na popisu stanovništva nacionalno izjašnjavaju ili kao Hrvati ili samo kao Bunjevci, i u tome ostaju dosljedni, izvršili smo jedno empirijsko sociološko istraživanje kako bismo utvrdili njihov političko-kulturalni profil. Sukladno teorijskoj konceptualizaciji nekih od dimenzija političke kulture, u ovom smo radu istraživali prostor nacionalnog identiteta, stranačkog identiteta, i prostor povjerenja u određene nacionalne ili etničke institucije. 

U politološkoj se literaturi nacionalni identitet često navodi kao ključno pitanje za formiranje političkog identiteta uopće te u tom smislu predstavlja krucijalno političko vjerovanje ljudi. Nacionalni identitet, o čemu ćemo ovom prilikom govoriti, definirali smo pomoću sintagme »etnička svijest«. Ne nalazimo naime dovoljno znanstvenog uporišta, odnosno povijesno-političkih kriterija koji bi omogućili govor o nacionalnoj svijesti građana koji se na popisu stanovništva izjašnjavaju samo kao Bunjevci. Možemo međutim sa sociološkog i politološkog stajališta govoriti o jednoj vrsti bunjevačkog etničkog samo-određenja. Sociološka je činjenica da jedan dio stanovništva svoj etnikum percipira i doživljava isključivo kao bunjevački. Politološka je pak činjenica da su Bunjevci u formalno pravnom smislu priznati kao posebni etnikum već samim time što im je sukladno pozitivni pravnim propisima omogućeno osnivanje Bunjevačkog nacionalnog vijeća. Prije negoli izložimo nalaze istraživanja u pogledu strukturiranosti i zastupljenosti specifičnih dimenzija etničke svijesti, moramo nešto reći o uzorku na temelju kojeg je izvršeno ovo istraživanje.

UZORAK: Uzorkom je obuhvaćeno 489 punoljetnih građana Subotice koji su se u 54 posto slučajeva izjasnili kao Hrvati, a 46 posto samo kao Bunjevci. Vidimo da smo imali izjednačen broj Hrvata i Bunjevaca. Ukupni uzorak je imao sljedeće sociodemografske karakteristike. Spol: 48 posto muških. Dob: (1) 18-30=24,3 posto; (2) 31-45=32,5 posto; (3) 46-55=21,1 posto; (4) 56-65=13,9 posto; (5) 66 i više godina=8,2 posto. Školska naobrazba: (1) nezavršena osnovna škola=5,8 posto; (2) osnovna škola=15,1 posto; (3) srednja trogodišnja škola za radnička zanimanja=26,0 posto; (4) srednja četverogodišnja škola=37,4 posto; (5) viša škola=8,7 posto; (6) fakultet=7,0 posto. 

Uzorak je malo zakrivljen prema višim stupnjevima školovanja a što je uobičajeno za ovu vrstu istraživanja. Jedna druga važna strukturalna karakteristika uzorka jest ta što se Hrvati i Bunjevci međusobno značajno ne razlikuju u pogledu dobi i naobrazbe. Ovo međutim ne znači da se oni u tom pogledu međusobno statistički značajno ne razlikuju na razini opće populacije. Obrazovna ujednačenost poduzoraka Hrvata i Bunjevaca je rezultat činjenice da su obrazovaniji građani spremniji sudjelovati u anketnim istraživanjima. Ova je činjenica u biti irelevantna za naše istraživanje jer ono nema toliko karakter ispitivanja javnog mnijenja koliko se odnosi na ispitivanje strukturiranosti različitih stavova i relacija koje imaju s nekim drugim stavovskim konceptima ili pak sociodemografskim karakteristikama ispitanika. Anketno istraživanje na terenu organizirano je i izvršeno u srpnju 2005. godine pod rukovodstvom sociologa Jasminke Dulić, a za potrebe HNV-a.  

ODGOVORI: Kako bismo utvrdili postoje li kod bunjevačkih Hrvata dvije homogene i međusobno suprotstavljene dimenzije etničke svijesti te u kojoj su mjeri one prisutne kod ispitanika koji se različito nacionalno izjašnjavaju, konstruirali smo dvije skale koje su se sastojale od devet tvrdnji i primijenili matematičko-statistički postupak poznat pod nazivom faktorska analiza. Od ispitanika je traženo da odgovore u kojem se stupnju slažu ili ne slažu sa svakom od navedenih tvrdnji, sa sljedećim izborom odgovora: (1) uopće se ne slažem, (2) uglavnom se ne slažem, (3) niti se slažem niti se ne slažem, (4) uglavnom se slažem, i (5) u potpunosti se slažem. Faktorska analiza je pokazala da postoje dvije homogene i unutarnje dosljedne dimenzije etničke svijesti. Prvu dimenziju smo nazvali »Bunjevačko etničko samoodređenje«. Ova dimenzija etničke svijesti sadrži zahtjev za uvođenjem bunjevačkog jezika u masmedije, škole, crkveno bogoslužje; podržava se bunjevačka nacionalna samobitnost koja se svodi na negiranje pripadnosti hrvatskom narodu; kao glavnim krivcima za nepriznavanje bunjevačke nacionalne samobitnosti drže se komunisti i Josip Broz Tito. Drugu dimenziju etničke svijesti koju smo nazvali »Hrvatska nacionalna samosvijest« definira zahtjev za hrvatskim obrazovnim sustavom, informiranjem, kulturom, potreba za vezama s matičnom državom, i zahtjev za proporcionalnom zastupljenošću Hrvata u policiji i pravosuđu.

ZNAČENJE: Imajući u vidu političko-nacionalno značenje ovih dviju dimenzija etničke svijesti bilo bi logički pretpostaviti da se one nalaze u međusobno visokoj negativnoj korelaciji. Ova se očekivanja nisu potvrdila jer negativna korelacija između »Bunjevačkog etničkog samoodređenja i Hrvatske nacionalne samosvijesti« iznosi svega –19. Ovako niska negativna korelacija upućuje na činjenicu da kod dijela ispitanika koji su se nacionalno izjasnili samo kao Bunjevci postoji hrvatska nacionalna samosvijest, i obrnuto, da kod dijela ispitanika koji su se nacionalno izjasnili samo kao Hrvati postoji bunjevačko etničko samoodređenje. Potvrđuju to uostalom i sumarni postotci Hrvata koji se »uglavnom« i u »potpunosti« slažu s tvrdnjama koje definiraju prostor bunjevačkog etničkog samoodređenja, odnosno Bunjevaca koji se »uglavnom« ili »u potpunosti« slažu s tvrdnjama koje definiraju prostor hrvatske nacionalne samosvijesti. Ovi su rezultati prikazani u tablicama 1 i 2.

 

Nastavit će se