Arhiv tekstova

Ženski centar za demokraciju i ljudska prava u Subotici, u subotu 21. listopada organizirao je okrugli stol, na kojem je bilo riječi o antidiskriminacijskim mehanizmima na lokalnoj razini.

Na skupu su se razmotrile mogućnosti unapređivanja antidiskriminacijske legislative i mehanizama na temelju iskustava drugih država. U mnogim državama ovo pitanje je već riješeno i postoje tijela koja pomažu ljudima i rješavaju njihove probleme koji su vezani za diskriminaciju. Pokraj rješavanja problema oni i financiraju taj postupak, dok u našoj zemlji ovakav način pomoći još nije proveden.

ZAKON PROTIV DISKRIMINACIJE: Na samom početku okruglog stola u ulozi domaćina,  mr. Mirjana Dokmanović je nazočne upoznala s problematikom i uvela ih u spomenutu temu. Osim nje govorili su dipl. pravnica Milka Gabrić ispred Ženskog centra za demokraciju i ljudska prava, koja je govorila o zakonskoj regulativi i nacrtima zakona koji uređuju oblast sprečavanja i eliminiranja diskriminacije. Otilija Češljak Kis, je u svom govoru pojasnila kakvo je stanje diskriminacije u Bugarskoj i na koji način oni rješavaju ovaj problem. O problemima, žalbama građana i rješavanju istih na nivou pokrajine, govorila je Danica Todorov zamjenica pokrajinskog ombudsmana, dok je na nivou općine Subotice govorio Zlatko Marosiuk, općinski ombudsman.

Nazočni su se mogli upoznati s Standardima Europske unije za postizanje ravnopravnosti među spolovima kao i o zakonskoj regulativi u našoj zemlji. Naime, Republika Srbija nema opći Zakon protiv diskriminacije, točnije nacrt ovoga zakona je izrađen 2003. godine i upućen je na raspravu, ali još uvijek nije ušao u skupštinsku proceduru. Nacrt ovoga zakona polazi od definicije diskriminacije i diskriminatorskog postupka, što označava svako pravljenje razlike ili nejednako postupanje u odnosu na osobe ili skupine, koje se zasniva na rasi, boji kože, pretcima, nacionalnom ili etničkom podrijetlu, jeziku, vjerskim ili političkim uvjerenjima, spolu, spolnoj opredijeljenosti, imovinskom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom stanju i drugim osobnim svojstvima. Zakon dalje uređuje i posebne slučajeve diskriminacije u postupcima pred državnim organima, u oblasti radnih odnosa, u pružanju javnih usluga, u oblasti vjerskim prava, zbog spola, spolne opredijeljenosti, diskriminacije djece, u oblasti obrazovanja i stručnog osposobljavanja, diksriminacija manjina, zbog političkog uvjerenja, osoba s posebnim potrebama i diskriminacijama s obzirom na zdravstveno stanje. U ovom zakonu predviđeni su i mehanizmi zaštite. 

RAVNOPRAVNOST ZA SVE: Ono što se često javlja kao diskriminacija jest svakako diskriminacija nacionalnih manjina, kao i žena i mladih. Osnovnim odredbama ovoga zakona zabranjen je svaki oblik diskriminacije na nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili jezičnoj osnovi, prema licima koja pripadaju nacionalnim manjinama. Zakon detaljno uređuje prava nacionalnih manjina na očuvanje osobnosti i to: izborom i uporabom osobnog imena, pravo na uporabu materinjeg jezika, službenu uporabu jezika i pisma, pravo na njegovanje kulture i tradicije, školovanje na materinjem jeziku, uporabu nacionalnih simbola i javno obavještavanje na jezicima nacionalnih manjina. 

Naime, prilikom zapošljavanja poslodavac već u samom oglasu traži određeni spol i do, te na taj način pravi diksriminaciju na osnovu spola. Isto se događa i vezano za dob, odnosno godine starosti, tako da najčešće osobe starije od 40 godine imaju problema prilikom zaposlenja. U ovom zakonu se propisuju jednaka prava prilikom zapošljavanja, socijalne i zdravstvene zaštite i ravnopravni tretman žena i muškaraca. Značajna je odredba zakona kojom se utvrđuje da žena i muškarac imaju pravo na jednaku zaradu za jednak rad i posao istog zanačaja kod poslodavca. Novina, za naše prilike je da se uvede vrednovanje kućnog rada, gdje zakonodavac predviđa da nezaposleno lice koje nije zdravstveno osigurano po bilo kom drugom osnovu, stiče pravo na isto, na osnovu rada u kući. 

   U Službenom glasniku Republike Srbije br. 33/206. od 17. travnja 2006. godine objavljen je zakon o sprječavanju diskriminacije osobama s invaliditetom, kojim se uređuje opći režim zabrane diskriminacije po osnovu invalidnosti. Zakon se zasniva na zabrani diskriminacije osoba s invaliditetom, poštivanjem ljudskim prava i dostojanstva osoba s invaliditetom, uključenost osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života na ravnopravnoj osnovi, uključenje u sve procese u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama kao i o načelu jednakih prava i obveza. Zakon pravi razliku između posredne i neposredne diskriminacije. Nadalje, zakon uređuje mjere za podsticanje ravnopravnosti osoba s invaliditetom, kao i mjere za podsticanje osnivanja službi podrške za osobe s invalidietetom i mjere za stvaranje pristupačnog okruženja. Ove dvije navedene mjere prema zakonu, primjenjivat će se od 1. siječnja 2007. godine. 

Često puta ljudi nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima i mogućnostima, upravo zato postoji građanski branitelj, ombudsman koji ima zadatak štititi individualna i kolektivna prava i interese građana.  

Željka Vukov