Arhiv tekstova

Centar za slobodne izbore i demokraciju CeSID-a realizirao je peto u nizu istraživanje u okviru projekta »Izgradnja proeuropske demokratske kulture, kroz jačanje kapaciteta kreatora javnog  mijenja«, čija je prezentacija održana i u Subotici. Istraživački tim kojeg su činili Srećko Mihailović, Zoran Stojiljković, Đorđe Vuković, Dragan Popadić, Zoran Lučić, Marko Blagojević, Miloš Mojsilović i Marko Ivković, prikupili su i analizirali podatke terenskog tipa, koji su dobiveni putem intervjua »licem u lice«. 

Anketiranje je izvedeno u periodu od 26. kolovoza do 5. rujna 2006. godine na reprezentativnom uzorku od 1634 punoljetnih građana, čime je pokriven cijeli teritorij Srbije, bez Kosova i Metohije. 

ETNOCENTRIČNOST: Jedan od prvih zaključaka istraživačkog tima je izražena razlika među građanima Srbije glede odnosa prema naciji. Većina građana ističe ličnu vezanost za naciju kojoj pripada, dok stavove koje otvoreno izražavaju etnocentrizam, po kom se vlastita nacija veliča na račun tuđih nacija, prihvata manjina građana. Ipak, promatrajući s najuopćenije razine, građani se pitaju o spremnosti da stupaju u različite socijalne odnose s pripadnicima drugih skupina, gdje oni  pokazuju izraženu socijalnu distancu prema tuđim etničkim skupinama. Indikator poremećenih međunacionalnih odnosa je i veoma rašireno nepovjerenje većinskog naroda u lojalnost manjinskih naroda zajedničkoj državi. 

»Veze etnocentrizma sa socio-demografskim karakteristikama i stavovima su uglavnom očekivane, onakve kakve su dobivane i u ranijim istraživanjima. Etnocentričnost je najviše raširena među poljoprivrednicima, domaćicama, ali i među radničkim zanimanjima. Također, veoma je raširena među nisko obrazovanim i religioznim građanima. Nisu nađene razlike u etnocentrizmu s obzirom na pol i uzrast. Etnocentrizam je povezan i s političkim opredjeljenjima, pri čemu je važno neprestano imati na umu kako se najvjerojatnije uvijek radi o obostranom, a ne o jednosmjernom utjecaju. Najmanji etnocentrizam pokazale su pristalice LDP, DS i G17+, dok su najizraženiji etnocentrizam pokazivali simpatizeri SRS i NS, dok DSS u podjednakoj mjeri privlači i nisko i visoko etnocentrične građane. Prilikom zaključivanja, i ovdje se stalno treba čuvati pretjeranih pojednostavljivanja. Među pristašama svih političkih stranaka bilo je, ne u zanemarljivom broju, i izrazito etnocentričnih i ispod prosječno etnocentričnih, ali je njihova proporcija varirala od stranke do stranke«, pojašnjava menadžer CeSID-a, Zoran Stojiljković. 

Etnocentrizam je bio povezan s manjim vrjednovanjem demokracije, ali ne i sa stupnjem političkog aktivizma. Dobiveni rezultati sugeriraju kako bi bilo neoprezno zamišljati kako su građani, koji su nezadovoljni svim postojećim strankama ili oni koji ne žele da izlaze na izbore ili su neodlučni, u značajnoj mjeri različiti po svom etnocentrizmu od pristaša različitih stranaka. Obično se pretpostavlja da su neaktivni i neodlučni značajno manje etnocentrični, jer su navodno nezadovoljni nedemokratskom i nacionalističkom politikom koja se vodi. Rezultati, također, sugeriraju kako bi se uključivanjem ovih građana u izborni proces, otprilike podjednako osnažile i stranke s etnocentričnom retorikom i stranke koje se takvoj retorici suprotstavljaju. 

SVIJEST GRAĐANA: Osim tvrdnji koje su ušle u indeks etnocentrizma, upitnik je sadržao i grupu pitanja kojima se mjerila varijabla nacionalne svijesti. Rezultati istraživanja pokazali su kako većina građana ima izraženu nacionalnu svijest. Tri četvrtine se, potpuno ili djelomice, slaže s tvrdnjom kako su veoma vezani za svoju naciju, polovina, 54 posto, izjavljuje kako su spremni žrtvovati se za interes i dostojanstvo svoga naroda, a nešto manje od polovine, točnije 38 posto, izjavljuje da  nacionalne interese uvijek treba staviti ispred vlastitih. S druge strane, tek trećina ispitanika – 30 posto, prihvaća da nacionalna pripadnost samo opterećuje čovjeka, a njih 20 posto smatralo je kako im je njihova nacionalnost sasvim nebitna i da je isticanje nacionalnih obilježja izraz primitivizma. 

»Nacionalna svijest ticala se pridavanja značaja vlastitoj naciji, važnosti koja se pridaje vlastitom nacionalnom identitetu, spremnosti da se veliki značaj prida nacionalnim interesima i nacionalnoj pripadnosti. Čak i veoma razvijena nacionalna svijest ne mora da vodi ka etnocentrizmu tj. negativnom stavu prema drugim nacijama. Zato i tvrdnje nisu govorile potcenjivački ni sumnjičavo o drugim nacijama već samo o privrženosti vlastitoj naciji. Teorijski, moglo bi se pretpostaviti kako nizak nacionalni identitet podrazumijeva i nizak etnocentrizam, ali i da visoko izražena nacionalna svijest nikako ne znači i visok etnocentrizam. Upravo zato se o nacionalnoj svijesti nekad govori i kao o tzv. dobrom nacionalizmu. Među onom trećinom s najmanje izraženom nacionalnom vezanošću, oko polovina njih spada i u one s najmanje izraženim etnocentrizmom, ali četvrtina njih i pored niske nacionalne vezanosti iskazuje visok etnocentrizam. Drugim riječima, među onima koji poriču da im je važna nacionalna pripadnost većina nema uvjerenje o superiornosti vlastite nacije, ali četvrtina i pored toga ima negativan stav prema pripadnicima drugih nacija. Unutar one trećine ispitanika s najizraženijom nacionalnom sviješću, četvrtina njih ima vrlo nizak etnocentrizam što znači da u njihovom slučaju ljubav prema vlastitoj naciji ne znači i diskriminiranje tuđih nacija, dok njih skoro polovina ima visoko izražen i etnocentrizam, tj. kod njih je privrženost vlastitoj naciji povezana sa negativnim odnosom prema drugim nacijama«, ističe menadžer CeSID-a, Zoran Stojiljković.

ETIČKA DISTANCA: Jedna komponenta etnocentrizma bila je etnička distanca, protivljenje stupanju u socijalne odnose s pripadnicima druge etničke grupe. U upitniku je mjerena socijalna distanca prema sedam naroda: Albancima, Bošnjacima, Hrvatima, Mađarima, Romima, Crnogorcima i Srbima. Ispitanici su se izjašnjavali o osam mogućih socijalnih odnosa. 

Pokazalo se kako se, generalno gledano, najlakše prihvata da pripadnik druge grupe bude državljanin Srbije, a odnosi koji se najteže prihvaćaju su srodstvo putem braka i rukovodeći položaj u državi. Kao i u nizu istraživanja posljednjih godina, zabilježena je značajna etnička distanca, koja nije istog intenziteta prema svim nacijama. Ponovno je registrirana najveća distanca prema Albancima, u prosjeku se odbija pet od osam ponuđenih odnosa, a zatim prema Hrvatima, pa prema Bošnjacima i Romima, a onda prema Mađarima i Crnogorcima. Osim prema Albancima, distanca postoji i prema Hrvatima, koja na neki način polarizira građane. Svaki četvrti građanin ne želi da ima nikakve, pa ni najudaljenije, odnose s Hrvatima, dok nešto manje od polovine ne iskazuje distancu ni u jednom socijalnom odnosu. Najmanja je bila distanca prema Crnogorcima. Tako, svaki deseti ispitanik ne bi želio da ima nikakve veze s pripadnikom crnogorske nacionalnosti, a najmanje prihvaćen odnos nije, kao kod drugih grupa, bračna veza, već to da Crnogorac zauzme neki rukovodeći položaj. 

MANJINSKE SKUPINE: Procjenom lojalnosti manjinskih skupina, ukazalo se kako jedan od uzroka međuetničkih trvenja treba tražiti i u međusobnom nepovjerenju koje postoji između većinskog i manjinskih naroda. Ovo nepovjerenje se jasno izražava u raširenom okrivljavanju manjinskih skupina za nedovoljnu lojalnost. Nešto više od polovice svih ispitanika složilo se s tvrdnjom kako treba biti oprezan prema drugim narodima čak i kad nam se pokazuju kao prijatelji. Ovaj postotak je isti i za Srbe i za ne-Srbe. Kada se, međutim, pitaju o lojalnosti manjinskih naroda, pripadnici većinskog naroda pokazuju još veću rezerviranost. 

   Lojalnost se naročito jednodušno osporava Albancima, mada i za Hrvate i za Bošnjake važi većinski stav da uglavnom nisu lojalni građani. Među samim pripadnicima manjina zanemariv je broj onih koji za vlastitu grupu misli da nije lojalna. Tako 30 posto Mađara izjavljuje kako su Mađari lojalni Srbiji podjednako kao Srbi, 40 posto da su uglavnom lojalni, a samo 1 posto da nisu lojalni ili da uglavnom nisu lojalni, te je njih 29 posto izjavilo da ne zna. Među Bošnjacima, kojih je bilo 37, njih 22 posto je izjavilo kako su Bošnjaci lojalni Srbiji podjednako kao Srbi, 68 posto da su uglavnom lojalni, 3 posto da uglavnom nisu lojalni i 3 posto da nisu lojalni, a njih 5 posto je izjavilo kako ne zna. 

»Etnocentrizam je značajno povezan s religioznošću«, kaže Zoran Stojiljković, što je kao rezultat poznato još iz ranijih istraživanja. 

»Iako religije ne pozivaju na etničku netrpeljivost i predrasude prema drugima, činjenica je kako su u skorijoj povijesti visoki predstavnici vjerskih zajednica ne samo koristili vjeroispovijest za definiranje etničke skupine, već su i zastupali ekstremno etnocentrične stavove. U grupi vjernika koji se redovno pridržavaju vjerskih propisa relativno su najbrojniji oni s visokim etnocentrizmom. Kako se vezanost za crkvu smanjuje, tako se smanjuje i etnocentrizam, i tek u grupi onih koji izjavljuju da nisu religiozni, niti se pridržavaju vjerskih običaja, oni s niskom etnocentričnoću postaju apsolutna većina«, dodaje Zoran Stojiljković.

Glede etnocentričnih stavova političkih stranaka, najmanju su pokazale pristaše LDP, DS, G17+ i PSS, dok je najveći etnocentrizam nađen kod pristaša NS i SRS. Između ove dvije skupine, nalaze se pristaše DSS, i malo intenzivnije SPO i SRS. Oni koji ne podržavaju ni jednu stranku su, po svom etnocentrizmu, na sredini kontinuuma. Dakle, oni koji ne podržavaju nijednu od aktualnih stranaka ne razlikuju se po etnocentrizmu od stranački opredijeljenih i bilo bi pogrešno očekivati da oni nose izrazit etnocentrički ili ne-etnocentrički potencijal.              

                                                            g