Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Nedjeljni ručak

Život suvremenog doba izbrisao je mnoge navike, jer je nametnuti tjedni radni tempo uskratio brojne mogućnosti koje su bile dostup-ne nekadašnjim znatno sporijim ritmom. Uslijed brojnih radnih, školskih i inih obveza mnoge obitelji tijekom angažiranih dana u nedjelji jednostavno nemaju ni vremena ni prilike sjesti skupa za stol, eventualno možda za večernji obrok. Ali središnji obrok posljednjeg dana u tjednu, nedjeljni ručak idealna je prigoda za okupljanje i objedovanje u krugu svih članova uže ili šire obitelji. 
TRADICIJA: U starijim vremenima, u »redovnim« kućama se znalo. Nedjeljni ručak je morao biti služen točno u podne, još preciznije, juha (obvezatno zlatna) se morala »pušiti« u tanjuru ispred glave kuće. Mnoge domaćinske kuće zadržale su i danas isti običaj ranog termina za nedjeljno objedovanje, ali se velika većina ipak »modernizirala« pomjerajući vrijeme objedovanja za kasnije sate. Vremena su druga, subotom navečer se zna izaći do kasnijih sati, na koncu to je i jedina prilika tijekom tjedna, nedjeljom ujutro se voli i dulje spavati, vjernici odlaze na misu i tehnički premalo je vremena za spravljanje kompletnog objeda prije 13, 14 ili čak 15h istoga dana. Osim ukoliko ne idete kod nekog na ručak (najuža rodbina) ili pak netko od starijih ukućana (bake, tetke) ne obavljaju taj »posao« u vašem domu. Ipak, bilo da počinje u podne ili koji sat kasnije, nedjeljni ručak ne gubi nimalo na svojoj važnosti i bitnosti u svijesti svih onih koje se u zakazano vrijeme nađu za trpezom. Trpezom koja toga dana, gotovo obvezatno, biva ispunjena bogatijim sadržajima prehrambenih artikala, uz, također neizbježni, ozbiljniji desert na koncu cijelog tradicionalnog objednog rituala. Glede gastronomske ponude na stolu i izbora ponuđenog menija, oni isključivo ovise o afinitetima ukućana, te određenim navikama u jelu i prehrani. Kada su u pitanju »tradicionalisti« tada nema puno mudrovanja jer na meniju se mora naći domaća juha, kuhano meso kao prilog, potom  pečenje po volji uz određeni garnirung, salata i, domaćičin kolač. Kod »modernista« ukoliko objeduju doma, a ne izaberu jednostavnije rješenje izlaska negdje vani na ručak, sastav nedjeljnog menija zna se znakovito razlikovati, prije svega od prehrambenih afiniteta i stavova glede same ishrane. Ukoliko je netko na dijeti ili je možda vegetarijanac, onda će na stolu dominirati hrana biljnog podrijetla. Ako se pak nedjeljnim  objedom ne želi opteretiti trbuh, zbog primjerice već dogovorenih rekreacijskih aktivnosti tijekom prijepodneva, onda čest izbor zna biti laganija mediteranska kuhinja s ribom ili tjesteninom u ponudi. Opet, u potpunoj krajnosti postoje kuće koje se za ovaj objed konzumiraju velike količine čistog mesa (bilo koje vrste) u želji da nadoknade brze i »nekvalitetne« obroke tijekom radnog tjedna. O ukusima se ne diskutira...
POST FESTUM: Bilo da su u pitanju tradicionalisti ili modernisti, mesojedi ili biljojedi, dijetalci ili vegetarijanci, svima njima nedjeljni ručak predstavlja mnogo više od klasičnog središnjeg dnevnog objeda. Zajedništvo za stolom, u okupu svih bližnjih, mnogo je vrednije i značajnije od pukog popunjavanja praznog trbuha. Tradicija je tu da to sačuva!
g
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika