Arhiv tekstova

Prije tjedan dana, na iznenađenje novinara, zajedničku pres konferenciju održali su predsjednik Omladine Demokratske stranke Srbije Borko Ilić i predsjednik Omladinskog Foruma Saveza vojvođanskih Mađara Klaudio Mészáros, u prostorijama SVM-a u Subotici.

Tema je bila suradnja dvaju stranačkih podmladaka i budući planovi, tako da su mladi SVM-a odvezli gosta u subotički muzej, Gradsku kuću, priredili koktel u njegovu čast u Bečeju, a održan je i susret mladih poduzetnika i političara. »Vidimo da će suradnja dugo trajati«, istaknuo je Mészáros.

Borko Ilić, inače zastupnik DSS-a u republičkoj skupštini osim što je pozvao mlade na referendum dodao je i kako upravo mladi trebaju surađivati, kao moderniji dio društva, te pokrenuti i pritiskati starije stranačke kolege. »Ukoliko mladi ne pokrenu ekonomiju i ovdje grade budućnost, bit će teže svima«, rekao je Borković. On je naveo neuposlenost kao najveći problem mladih pa se u tom cilju organiziraju sastanci poduzetnika.

PODMLACI: Prema nedavno objavljenoj informaciji na B92, u Srbiji ima preko dvije stotine registriranih stranaka, koje imaju svoje podmlatke. Jasno, najbrojnji i najrazvijeniji su podmlaci onih partija koje su na vlasti ili koje su bile na vlasti. Ranijih godina mladi su organizirali studentske demonstracije, ili su poput pripadnika pokreta Otpor pokazivali više hrabrosti i odlučnosti od starijih političara koji su »čekali da se problemi sami riješe«.

No, u posljednje se vrijeme situacija znatno mijenja. Mladi se bave temama vezanim za pitanja mladih, umjesto pukog lijepljenja plakata. Poneki imaju i svoje zasebne prostorije kako bi bili bliži svojoj generaciji, a često ih viđamo kada organiziraju performanse. Osim toga sastaju se na tribinama za mlade, upoznaju i pripremaju za važne uloge u svojim strankama. Poznato je kako posebno stranke poput Demokratske stranke, Liberalno demokratske partije i G17 Plus igraju na kartu mladosti i energije.

MANJINE: Kod nacionalnih manjina mlade čekaju još odgovornije zadaće. Kako bi se osiguralo samoodržanje, motivira ih se, podučava, investira u njih kako bi mogli naslijediti starije i očuvati svoje zajednice od asimilacije i nestanka. One manjine koje su bez svojih stranaka – ili aktiviraju mladež, ili im jednostavno pruže prostora u nacionalnim vijećima, a to se odnosi i na političke stranke. Savez vojvođanskih Mađara ima masu članova u tridesetim godinama kojima se trasiraju putevi kako bi zajednica u budućnost ulazila jača i modernija – a ne slabija i zaostalija. Poseban institucionalni okvir u radu SVM-a ima njegova mladež.

IZUZETCI: B92 navodi kako od značajnijih stranaka samo Srpska radikalna stranka nema podmladak, jer je ukinut Statutom stranke. Nažalost, to nije posve točno. Stranački podmladak nema niti Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. DSHV je imao aktivan podmladak do prije nekoliko godina, Mladež DSHV-a imala je čak i svoj internet sajt. Međutim, dobro obaviješteni tvrde kako se na jednom od sastanaka subotičke podružnice prije nekoliko godina pojavio prijedlog da se ukine Mladež, te da je to i provedeno. Internet stranice doista godinama nema, a nema niti članova Mladeži, koji su po svemu sudeći »nestali u akciji« jer su imali dobru suradnju s bivšim predsjednikom Belom Tonkovićem. Slična situacija razlilaženja mladih s tadašnjim rukovodstvom bila je već ranije kada je skupina mladih članova izišla iz DSHV-a i inicirala utemeljenje Hrvatskog narodnog saveza. Umjesto da se nešto nauči iz tog primjera, greška se ponovila.

KORAK U MJESTU: No, ta ranija dešavanja ipak su manji problem. Veći problem je što je novo rukovodstvo DSHV-a gromoglasno najavljivalo 4 koraka kojima želi revitalizirati stranku, a podmlađivanje članstva i rukovodstva bilo je jedan od ta četiri stupa novog djelovanja. Međutim, svjedoci smo kako o tome godinama nema ni traga ni glasa. Ta velika zadaća je, izgleda, naprosto zaboravljena ili propala. To je više-manje svima poznato u zajednici, a nerijetko se oporbeni i koalicijski partneri surovo šale kako, ukoliko se ovako nastavi, neće imati s kime surađivati. 

Među članovima Predsjedništva i Vijeća DSHV-a jedva ima nekog mladog. Ako ništa drugo, postavlja se pitanje što je s djecom starijih članova? Jesu li svi oni otišli odavde, ili ih roditelji jednostavno nisu nadahnuli na angažiranje? Ili se radi o klasičnom patrijarhalnom sindromu: mladi trebaju šutjeti, slušati i izvršavati naloge, a ne razmišljati svojom glavom i ići svojom, suvremenom, stazom. Kao da moto sijedih glava glasi: »Nakon mene potop!«.          

g