Arhiv tekstova

Ovih je dana jednom tribinom u Beogradu obilježena deseta godišnjica od uspostave diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Republike Srbije, odnosno tadašnje SR Jugoslavije. Pokretanje tih odnosa uslijedilo je nakon četiri godine rata (1991.-1995.), jedne godine uspostave mira i nekoliko godina trovanja odnosa između dva naroda (1988.-1991.), što je i dovelo do rata.

U objema državama posljednjih se godina vodi politika koja je usmjerena na budućnost i europske integracije, pri čemu se i hrvatsko i srbijansko društvo postupno oslobađaju ratnoga naslijeđa.

U relaksaciji odnosa bitnu ulogu imaju veleposlanici, kako hrvatski u Beogradu, tako i srpski u Zagrebu. Od prosinca 2005. godine na dužnosti veleposlanika Republike Srbije u Zagrebu nalazi se Radivoj Cvetićanin, novinar, suosnivač, suvlasnik beogradskog dnevnog lista Danas. U Zagreb je otišao s dužnosti direktora Danasa. U toj je funkciji sredinom 2003. godine posjetio uredništvo »Hrvatske riječi«, gdje je razgovarao s vodstvom ove novinsko-izdavačke ustanove. Ljetos je u Veleposlanstvu ugostio i izaslanstvo Hrvatskoga nacionalnog vijeća, koje je u Zagrebu boravilo u posjetu srpskoj zajednici u Hrvatskoj i najvišim dužnosnicima Republike Hrvatske.

 

HR: Opća je ocjena da odnosi između Republike Srbije i Republike Hrvatske idu uzlaznom linijom. Kako ih Vi vidite i kako će se ti odnosi razvijati ubuduće?

Vidim ih uglavnom tako kako ste i naveli da je opća ocjena da idu uzlaznom linijom. Srbija vodi politiku aktivne normalizacije, partnera za to ima u državi Hrvatskoj, i određeni rezultat je tu. Uzlazna linija kojom se sada kreću odnosi Srbije i Hrvatske nije, dakle, došla sama od sebe. Ali, isto tako, neće se sama od sebe niti nastaviti. Potrebno je, prije svega, da naša vodstva zadrže onu dozu hrabrosti koju su pokazala kada su usprkos teškom naslijeđu iz bliske prošlosti riješila okrenuti novu stranicu povijesti. 

Put, naravno, nije lišen iskušenja. Mi izgrađujemo novo povjerenje i novo part-nerstvo, i to na širokom frontu – od ekonomije do vojske – i dojam je da jačaju snage raspoložene za taj projekt. Nadahnuće naših političkih elita trenutačno je u tome smislu nesumnjivo, i ono je vrlo važno za preokret koji se treba dogoditi u dubinama naših društava, da se nadvlada oprez koji tamo realno postoji. Tamo gdje će se, u stvari, odlučivati budućnost naših odnosa.

HR: Posljednji pozitivan primjer je podrška Srbije kandidaturi Hrvatske za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Imaju li Srbija i Hrvatska još otvorenih pitanja?

Detalj s podrškom Hrvatskoj za Vijeće sigurnosti nije nov, on je sada samo izvučen na svjetlo, a dio je našeg načelnog opredjeljenja o međusobnoj potpori u internacionalnim stvarima, na nelukrativnoj osnovi. Svakako, dobro zvuči, i treba ga uvijek afirmirati kao važan znak. Dodao bih, u ovom kontekstu, da tako na žalost ne zvuči aktualno inzistiranje odavde (iz Zagreba) da »Beograd ne može biti sjedište Cefte«. Za nas to sjedište nije neko veliko pitanje, i tim nam je čudnija upornost da se ospori ideja koja i nije naša.

Otvorena pitanja su druga, drugačija, i velika tema. Odgovor je: da, Srbija i Hrvatska imaju otvorenih pitanja, i sva su otvorena pitanja mahom još otvorena. Osobito je delikatno pitanje povratka izbjeglica, i situacija povratnika. Sarajevska deklaracija koja je politički vodič u ovome poslu u kritičnom je momentu: vrijeme curi, a ima puno toga da se uradi. Pritisak stoga raste, kao u loncu punom pare. Međunarodna zajednica vjerojatno će se morati osvježiti, i voljom i idejama, da pomogne na još potpuniji način. Nama nije cilj da se proziva i pritiska Hrvatska, i da u tome uživamo, cilj je da se rješava problem. Malo je tko tu bez odgovornosti, i nitko ne smije očekivati da bude amnestiran od moralnih i drugih obveza. 

HR: Budući da je Hrvatska u nekim segmentima razvoja ispred Srbije, prije svega kad je pridruživanje Europskoj uniji u pitanju, koristi li Srbija, i na koji način, iskustva svoga susjeda?

Mogla bi koristiti više, neke inicijative su pokrenute. Velikodušnost koju pokazuju moji domaćini još, međutim, nije prešla prag ka praktičnom životu.

HR: Ima li ikakve promjene u politici spram Hrvatske, nakon odvajanja Crne Gore i osamostaljenja Srbije?

Nema. 

HR: Kakvi su Vaši osobni kontakti s predstavnicima hrvatske države?

Trudim se da budu profesionalni. 

HR: Kakav je odnos Republike Srbije spram srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj? Kolika je i kakve prirode pomoć matične zemlje Srbima u Hrvatskoj?

Postavio sam ga – politički – u jedan jasniji okvir: srpska zajednica ovdje korpus je hrvatskoga društva. Nije to, kad sam došao prije deset mjeseci, bio baš prevladavajući koncept. Sada, rekao bih, jest. Predsjednik Tadić je ljetos u Kninu kazao da Srbi trebaju biti »lojalni građani Hrvatske«. Hajdemo i dalje od nas. Zagreb sada govori da je za Hrvate u Bosni prva adresa Sarajevo, ne Zagreb. Ovo je, dakle, postala jedna regionalna politika.

Kada su na ovome planu stvari razjašnjene, onda je jednostavnije uspostavljati mehanizme legalne i legitimne podrške matične zemlje. Zasad se poduzimaju neki parcijalni koraci, vrlo dobri, kao što su traktori za povratnike, ali diskutiramo kako da to postane određeni sustav. Pri tom, ni odgovarajuća politička podrška, tamo gdje ona ima mjesta, neće izostati, kroz partnerski dijalog s Hrvatskom. Tim će više on uzimati prostora, ukoliko međunarodna zajednica bude nastavila dizati ruke od manjinskih problema. 

HR: Posljednjih dana opet ima incidenata na prostorima na kojima u Hrvatskoj žive Srbi. U Vukovaru su učenici osnovnih škola nakon devet godina ponovno krenuli u iste škole i iste odjele, ali su se pojavili i međunacionalni incidenti među njima. Smatrate li da je još rano za zajedničko školovanje Hrvata i Srba, ili je riječ samo o pojedinačnim i sporadičnim incidentima?

Nije rano, nikad nije rano da se krene u pozitivnom smjeru. Uzroci podjela duboki su, i neće ih biti lako pobijediti. Tužno je vidjeti đake iz iste ulice kako sjede na dvije strane ćuprije, ali treba im pružiti dobru priliku da nadvladaju sadašnja podozrenja. Jer, ako je za nešto kasno onda je danas kasno za mržnju.

HR: Kakvi su Vaši kontakti s predstavnicima hrvatske zajednice u Srbiji, čiji ste također veleposlanik u Republici Hrvatskoj?

Kontakti su povremeni, i uvijek srdačni. Tako je bilo i ljetos kada je visoko izaslanstvo vojvođanskih Hrvata bilo u Zagrebu, pa i kod nas u Veleposlanstvu Srbije. Bez ikakvog pretjerivanja, to mi je jedan od najdražih posjeta. Iz Zagreba sam, na primjer, vrlo pomno pratio kako se razvija uspostava televizijskog programa za Hrvate u Srbiji, više puta sam se raspitivao u nadležnom ministarstvu. 

HR: Možete li napraviti presjek i usporedbu kolektivnih prava Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji?

Ima tu, kao što znate, više ocjena, pa i oštro suprotstavljenih. Meni se čini da su u principu rješenja koja se tiču prava dviju manjina inspirirana istim europskim duhom. Morao bih dodati i to da srpska zajednica trenutačno u Hrvatskoj prolazi kroz »dramu prilagođavanja«  na položaj manjine, te kroz izbjegličko-povratničke traume. Naravno, ako ne spomenem sam vi ćete me svakako pitati o oktroiranim zastupničkim mjestima u republičkom parlamentu: Srbi ih u Hrvatskoj imaju, Hrvati u Srbiji nemaju. Da znate: vrlo bih volio kad bi to bilo isto.

HR: Ima li Republika Srbija zamjerki spram Republike Hrvatske, kad je u pitanju zaštita prava srpske manjine u Hrvatskoj?

Ne bih rekao da su u pitanju zamjerke, mi ne funkcioniramo u tim kategorijama. Više izražavamo zabrinutost i očekivanja da se neke stvari riješe. Srpska manjina objektivno se našla pod stigmom rata, zločina i ratnog poraza. Ona kolektivno ne može biti kriva, ali je percepcija u dijelu javnosti takva. Neke televizijske emisije, recimo, od rane zore potiču taj resantiman krivnje. Rasprostranjeno je, međutim, uvjerenje da u Hrvatskoj postoji politička volja da se gradi drugačija atmosfera. Svatko tko želi dobra srpskoj zajednici u Hrvatskoj priključit će se toj nakani, i pomoći.

HR: Kako gledate na tzv. vladu Republike Srpske Krajine u Beogradu? Mi u »Hrvatskoj riječi« gotovo svakodnevno dobivamo mailove koje šalje ta »vlada«.

Gledam na nju kao na desperadoski izraz onoga propaloga koncepta koji je, pomognut od sličnih, i Srbima i Hrvatima donio ogromna zla i patnje u skoroj prošlosti. Podvlačim: i Srbima, i Hrvatima. To su, da se poslužim jednim klasikom odavde, magistri naše otrovne političke apoteke. Vlada Srbije odbacila je, kao što je poznato, bez oklijevanja svaku važnost te »vlade«. Naravno, samo njeno postojanje, bez obzira na njenu marginalnost, iritira Zagreb, i time već šteti našim državnim interesima. Šteti i ovdašnjim Srbima jer obnavlja stare, i rađa nove animozitete prema njima. Ovdje, na sreću, nema takvih vlada, ali ima komentatora u vrlo utjecajnim dnevnicima koji pišu – upravo ovih dana – da su Bačka i Srijem oteti Hrvatskoj.

HR: Može li i koliko suradnja između Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji pridonijeti daljnjem razvoju odnosa između dvaju naroda i dviju država?

Svakako da može. I ta suradnja koja postoji već pridonosi razvoju odnosa. Posjeti što su ih ove godine razmijenili dr. Pupovac i g. Pekanović sa suradnicima nova su praksa, i mi svi trebamo razmišljati o tome što nam ta mogućnost može još dati. 

HR: Imate li informaciju kada će biti održan sastanak Međudržavnog povjerenstva za praćenje provedbe Sporazuma između RH i RS o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj? Trebao je biti u lipnju, ali je odložen na neodređeno vrijeme.

Međudržavna komisija za manjine sada stoji zbog nas. Rekonstitucija našeg dijela Komisije u tijeku je, zbog promjena koje su uslijedile s referendumom u Crnoj Gori. Inzistirao sam u Beogradu da se taj tehnički kadrovski posao uradi što prije kako bi se rad mogao nastaviti. 

HR: Hoće li se i kada srpske tvrtke u većoj mjeri pojaviti na hrvatskome tržištu i robe i kapitala, budući da su hrvatske poduzeća već uveliko na srpskome tržištu?

Sada je aktualna saga o Delti i Agrokoru, koji su krenuli u integraciju: teško je zamisliti snažniji signal za poslovno povezivanje Srbije i Hrvatske! Srpsko-hrvatska kompanija bit će sa oko 4 milijarde dolara godišnjeg obrta respektabilan igrač na širem terenu nego što je to samo ovaj naš. Može se, prema onome što se zna, kazati da je potez Delte i Agrokora, postao vrlo pozitivna provokacija i za druge. Koliko će njih to moći slijediti vidjet će se, ali realna inspiracija sada postoji. 

HR: Imate li podatak o tome, makar i približno, koliko je turista iz Srbije ovoga ljeta svoj odmor provelo na hrvatskome primorju?

Nemam brojku, ali procjene govore o 30 posto više turista.                

                  g