Arhiv tekstova

Koncem travnja 2006. godine Skupština Srbije je usvojila Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama (»Službeni glasnik RS«, broj 36/2006).  Na svojoj sjednici od 27. rujna 2006. godine, Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine je prihvatila biti predlagačem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama. Naime, iako Skupština AP Vojvodine nema zakonodavne ingerencije ona može biti predlagač zakona u Skupštini Republike Srbije. 

Istodobno ovih dana vodi se kampanja oko novog Ustava Republike Srbije, a sve nam to daje pravo za jednu analizu pojedinih pitanja, koja se  nalaze se u spomenutim dokumentima. 

IZMJENE: Koje su to izmjene Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama koje predlaže Skupština AP Vojvodine? U članku 7. stavak 2. Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama piše: Za izvršenje pravomoćnih odluka i presuda koje izdaju nadležna tijela crkava i vjerskih zajednica država pruža odgovarajuću pomoć, na njihov zahtjev, u skladu sa zakonom. Mišljenje je Skupštine AP Vojvodine da je  ta odredba nepotrebna te da nije u skladu s individualnim vjerskim slobodama svećenstva. Spomenuta odredba je nedovoljno precizna i može se dogoditi da njeno izvršenje bude u sukobu s osnovnim ljudskim pravima. Takve  negativne implikacije je već konstatirala  Europska komisija za ljudska prava. Naime, pravo je svećenika hoće li ostati u nekoj crkvi, odnosno vjerskoj zajednici ili hoće li izabrati apostaziju (otpadništvo od vjere). 

Po mišljenu zastupnika Skupštine AP Vojvodine sporan je i članak 8. stavak 4. Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama koji glasi: Svećenici, odnosno vjerski službenici ne mogu biti pozvani na odgovornost pred državnim organima za svoje postupanje pri obavljanju bogoslužne djelatnosti koja se vrši u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Ovom odredbom se nedovoljno razlikuju dvije bitne stvari: kada se svećenici bave politikom kao crkvene osobe, a kada kao građani, što nije u skladu s načelom sekularne države.  Naime, Zakonom se ne bi trebala ograničiti politička prava crkvenih osoba u vršenju službe, ali istodobno i odgovornost za izgovorenu riječ za vrijeme službe.

Jedna od izmjena koju predlaže Skupština AP Vojvodine tiče se izmjena naziva Rimokatolička u Katolička crkva. Naime, pojam Katolička crkva je širi od Rimokatolička crkva jer obuhvaća i katolike istočnog obreda kojih i nije neznatan broj. Smatramo da je ovo bitno jer se važeća odredba Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, a može imati  negativne implikacije kada je riječ o katolicima  istočnog obreda (Grkokatolici). Interesantno je da se u Uredbi o organiziranju i ostvarivanju vjerske nastave i nastave alternativnog predmeta u osnovnoj i srednjoj školi (»Službeni glasnik RS«, broj 46/2001) nalazi pojam Katolička, a ne Rimokatolička crkva. Iz tih razloga još je čudnije da je u Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama došlo do promjene nazivlja.

DEFINICIJE: Crkve i vjerske zajednice po ovom zakonu su: tradicionalne crkve i vjerske zajednice, konfesionalne zajednice i druge vjerske zajednice. Tradicionalne crkve su one koje u Srbiji imaju stoljetni povijesni kontinuitet i čiji je pravni subjektivitet stečen na osnovi posebnih zakona, i to: Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička Crkva, Slovačka evangelistička crkva a.v., Reformatska kršćanska crkva i Evangelistička kršćanska crkva a.v. Stav je zastupnika Skupštine AP Vojvodine da među  tradicionalne crkve obvezno dođe i  Rumunjska pravoslavna crkva koja je izostavljena u Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama. Ovdje nije riječ samo o nazivlju, već je riječ o određenim posljedicama koje su vezane za naziv. Tako se u Uredbi o organiziranju i ostvarivanju vjerske nastave i nastave alternativnog predmeta u osnovnoj i srednjoj školi decidirano navodi koje crkve i vjerske zajednice mogu organizirati vjersku nastavu u osnovnoj i srednjoj školi.

  Po Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama su tradicionalne vjerske zajednice  one koje u Srbiji imaju višestoljetni povijesni kontinuitet i čiji je pravni subjektivitet stečen na osnovi posebnih zakona, i to: Islamska vjerska zajednica i Židovska vjerska zajednica. Zakon definira i konfesionalne zajednice, a to su one crkve i vjerske organizacije čiji je pravni status  reguliran u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Službeni list FNRJ«, broj 22/1953 ) i Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Službeni glasnik SRS«, broj 44/1977).

Člankom 11. stavak 2. Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama posebno se naglašuje uloga Srpske Pravoslavne Crkve, a on glasi: Srpska pravoslavna crkva ima izuzetnu povijesnu, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda. Za razliku od Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama u  članku 44  novog ustava Republike Srbije se kaže: 

Crkve i vjerske zajednice su ravnopravne i odvojene od države.

Crkve i vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne samostalno uređivati svoju unutarnju organizaciju, vjerske poslove, javno vršiti vjerske obrede, osnivati vjerske škole, socijalne i dobrotvorne ustanove i njima upravljati, u skladu sa zakonom.

Ustavni sud može zabraniti vjersku zajednicu samo ako njeno djelovanje ugrožava pravo na život, pravo na psihičko i fizičko zdravlje, prava djece, pravo na osobni i obiteljski integritet, pravo na imovinu, javnu sigurnost  javni rad ili ako izaziva i potiče vjersku, nacionalnu ili rasnu netrpeljivost.

Iz ovog članka vidljivo je da novi Ustav ne preferira niti jednu crkvu ili  vjersku zajednicu. Po mnogima ta odredba je prihvatljivija nego odredbe iz Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama.

Za razliku od tradicionalnih crkava i tradicionalnih vjerskih zajednica za upis u Registar crkava i vjerskih zajednica, konfesionalne zajednice su u obvezi dostaviti, za upis u Registar i: odluku o osnivanju vjerske zajednice s imenima, prezimenima i brojevima identifikacijskih dokumenata i potpisima osnivača od najmanje 0,001 posto punoljetnih državljana Republike Srbije koji imaju prebivalište u Republici Srbiji prema posljednjem službenom popisu stanovništva ili stranih državljana sa stalnim boravištem na teritoriju Republike Srbije; statut ili drugi akt vjerske organizacije; prikaz osnove vjerskog učenja, vjerskih učenja, vjerskih obreda. vjerskih ciljeva i osnovnih aktivnosti vjerske organizacije; podatke o stalnim izvorima prihoda organizacije.

VRAĆANJE IMOVINE: Treba istaknuti da je Zakonom predviđeno da do donošenja propisa o vraćanju imovine  crkvama i vjerskim zajednicama nadležno državno tijelo može crkvama i vjerskim zajednicama na njihov zahtjev, u skladu sa zakonom, ustupiti na korištenje oduzetu imovinu ili njene dijelove. Ovo je važno istaknuti poradi vraćanja imovine Katoličke crkve u Subotici. To znači da bi pitanje Hrvatske gimnazije, ako bi postojao koncenzus, moglo biti rješavano već sada.

Od 2001. godine u Srbiji se započelo s vjerskom nastavom u osnovnim i srednjim školama. Nije sporna mogućnost organiziranja vjerske nastave, ali je sporno što su tu mogućnost dobile samo određene tradicionalne crkve i vjerske zajednice. Na osnovi Uredbe o organiziranju i ostvarivanju vjerske nastave i nastave alternativnog predmeta u osnovnoj i srednjoj školi tradicionalne crkve i vjerske zajednice koje mogu organizirati vjersku nastavu su: Srpska pravoslavna crkva, Katolička crkva, Slovačka evangelistička crkva a.v., Židovska zajednica, Islamska zajednica, Reformatska kršćanska crkva i Evangelistička kršćanska crkva a.v. Iz tih razloga do sada na primjer Rumunjska pravoslavna crkva nije mogla organizirati vjersku nastavu  u osnovnoj i srednjoj školi. Interesantno je da navedene tradicionalne crkve i vjerske zajednice u Republici Srbiji mogu izvoditi vjersku nastavu, bez obzira na broj vjernika u određenoj sredini. Teško se može reći za Uredbu i Zakon da su u skladu s intencijama koje navodi novi Ustav i da nisu diskriminirajuće. Za nadati se je da će Skupština Republike Srbije prihvati sugestije Skupštine AP Vojvodine i donijeti Zakon o izmjenama i dopunama  Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama.

g