Arhiv tekstova

Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi, jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, te u apostolat. 

Terezija se rodila 28. ožujka 1515. godine u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji. Roditelji su joj bili Don Alonso Sánchez de Cepeda i Doña Beatriz de Ahumada, a osim nje imali su još jedanaestero djece. Od triju djevojčica dvije su se kasnije udale, a Terezija se odlučila za redovnički poziv.

ŽELJA ZA SPASENJEM DUŠE: Kad je Terezija odlučila stupiti u Karmelićanski samostan od Utjelovljenja u Avili, bilo je to iznenađenje i za nju samu i za sve one koji su je poznavali. Nju je u samostan vodila želja za spasenjem vlastite duše. Stupanje u samostan, za nju je bilo veoma bolno i teško, predstavljajući dramatično iskustvo. Ona sama o tome svjedoči: »Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost«. Da nije to sama napisala, jedva bismo takvo što mogli pomisliti o jednoj, u povijesti Crkve, izuzetnoj redovnici. 

U prvoj godini redovništva nastojala je živjeti do savršenosti, tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo razboljela. Pala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za njezin sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti, te je sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaju bili već zalili očne kapke. Neki misle, da se treba zahvaliti brizi i slutnji Don Alonsa, jer se opirao pogrebu svoje kćeri. Svetica sama misli da tu milost ima zahvaliti zagovoru sv. Josipa koga je počela još više štovati i njegove pobožnost neumorno širiti.

Nakon toga iskustva Terezija nije odmah postala svetica. Daleko od toga, ona je čak 18 godina provela u osrednjosti. Opisujući život u samostanu tih godina, Terezija pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. To je i nju strahovito razočaralo, a u duši je sve jasnije i življe osjećala zov da se iz svega toga izdigne. 

OBNOVA KARMELA: Kada joj je bilo četrdeset godina,  u jednom je svom viđenju ugledala mjesto u paklu, koje joj je pripravljeno, ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. Tada se energično odlučila za reformu Karmela. Od časa kada je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima« i kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti« sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka, postala je jakom ženom, velikom redovnicom, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. U tome je bila sva obnova Karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Rodio se novi, idealni Karmel, (bosonoge karmelićanke), dostojne kćeri velike majke Terezije od Isusa.

Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom, ne obraćajući pažnju na poteškoće i zapreke koje bi je zaustavila na tom svetom putu. Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdob-lja nastala njezina pisana djela. U svojim molitvama i mističnim zanosima, nosila je sve brige i tjeskobe svoga naroda. Iako je bila na vrhuncima mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva, jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj se način za kraljevstvo Božje boriti. Povijest joj je dala pravo, jer je ona postala jednom od vrhunskih ličnosti katoličke obnove XVI. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Terezija je izdahnula 14. listopada 1582. godine, no dan poslije njezine smrti bio je već 15. listopada, jer je upravo tada stupila na snagu reforma kalendara – ispravak staroga Julijanskoga kalendara, te se vrijeme uskladilo s objektivnom stvarnošću prema kojoj se mjeri. Ima u tome mnogo znakovitosti, jer je Terezija Avilska svojom obnovom Karmela općenito pomogla pomaku redovničkoga života. 

   Priredila: Željka Vukov