Arhiv tekstova

Surovi tiskarski rokovi predaje tekstova spriječili su nas u obavljivanju ovog teksta u prošlom broju, ali spektakularna i velika pobjeda nad prvim konkurentom za plasman na Europsko prvenstvo - favoriziranom momčadi Engleske, jednostavno ne može ostati adekvatno neispraćena. Posebice kada je ostvarena odličnom igrom, čistim rezultatom 

(2-0), uz fanatično i krajnje korektno (konačno) navijanje posve ispunjenih maksimirskih tribina. Ne pobjeđuje se Engleska tako često...

ZAŠTO JE HRVATSKA POBIJEDILA: Poslije bitke lako je biti general, analizirajući događanja u njoj, ali se poslije ovog velikog duela u glavnom hrvatskom gradu ipak moraju izdvojiti i apostrofirati neki detalji. Ponajprije glavni razlozi zbog kojih je Hrvatska nogometna reprezentacija uknjižila važna tri boda protiv izravnog konkurenta u skupini, u vjerojatno najtežem susretu na domaćem terenu. Osnovni odgovor na pitanje u podnaslovu leži u jednostavnoj činjenici da su »momci« izbornika Slavena Bilića, velikog poznavatelja engleskog nogometa i svojevremno najskupljeg obrambenog igrača na Otoku (prelazak u Everton), sve vrijeme susreta djelovali kao jedan, želeći tu pobjedu više od ičega. Odlično uklopljena »nova momčad«, u odnosu na sastav koji je pod Kranjčarom igrao na SP u Njemačkoj, uspjela je »isplesti« djelotvornu mrežu oko Robinsonovog gola i okruniti terensku nadmoć s dva pogotka. Istina, drugi pogodak djelo je braniča Nevillea i nespretne reakcije spomenutog vratara (gol će se dugo vrtjeti na brojnim sportskim postajama), ali uz efektan gol Eduarda, »Vatreni« su imali još nekoliko ozbiljnijih prigoda za pogodak (Kranjčar, Petrić) i Englezi, na koncu, mogu biti zadovoljni sa samo dva primljena zgoditka.

Tajna pobjede krije se u odlučnoj koncepciji najmlađeg dosadašnjeg izbornika, njegovoj nogometnoj filozofiji velikog obrambenog igrača i nastojanju da svoju »čvrstinu« prenese i na svoje izabranike. Potez kažnjavanja tri »bećara« (Srna, Olić i Balaban zbog izlaska u noćni klub tijekom priprema), i njihovo izostavljanje iz momčadi neposredno pred susret u Moskvi (Rusija – Hrvatska 0-0) , donio je pravi efekt uspostavljanja potrebne discipline i stvaranja čvrstine u zamišljenoj koncepciji. Možda zbog takvoga pristupa, Bilić je po vlastitom glazbenom opredjeljenju rocker (ima sastav Newera s kojim je snimio i album), u srijedu 11. listopada na Maksimiru je »svirao« samo jedan sastav. Uz frenetično navijanje, ovog puta nadasve korektnih, vjernih hrvatskih navijača (najbolji na SP u Njemačkoj), susret protiv Engleske sličio je pomalo velikom rock koncertu najvećih zvijezda. 

KVALIFIKACIJSKA SKUPINA: Poslije prvih odigranih kola i nekoliko posve neočekivanih rezultata najvećih konkurenata (Engleska – Makedonija 0-0, Rusija – Izrael 1-1), Hrvatska je zasjela na prvo mjesto skupine sa 7 bodova iz 3 susreta i planski nastavlja prema zacrtanom planu željenog plasmana na sljedeće EP u Austriji i Švicarskoj 2008. godine. Naravno, do konačnice ima još mnogo kvalifikacijskih susreta i ispita za »Bilićeve momke«, ali ako se po jutru dan poznaje, ne bi trebalo biti straha za nastavak lijepe budućnosti hrvatskog nogometa i već prepoznatljive škole iz koje je i sam izišao aktualni izbornik, nezamjenljivi član legendarne momčadi iz Francuske 1998. godine. Na klupi uz njega su i Aljoša Asanović, Robert Prosinečki i Nikola Jurčević, sve znana imena iz iste generacije, što bi trebalo značiti dovoljnu garanciju dobrog i kvalitetnog rada na dulje staze. Konačno, prije preuzimanja A vrste Slaven Bilić je u tandemu s Asanovićem vodio mladu reprezentaciju i jamačno ima potpuni uvid u sve potencijale s kojima raspolaže hrvatski nogomet.                                              g