Arhiv tekstova

Ruku na srce, kraj ljeta i početak ove jeseni bili su kakvi se samo poželjeti mogu u mnoštvu toplih i sunčanih dana. Ali sve što je lijepo, jednostavno mora imati i svoj kraj.

Prirodnim zakonom smjene godišnjih doba i kalendarskom odrednicom naše hemisfere, sredina listopada donosi očekivanu smjenu vremenskih prilika i temperaturnih vrijednosti. Stiže hladnoća.

PRVOBITNI PROBLEM GRIJANJA: Od samoga početka svoga egzistiranja na ovom svijetu čovjek se, pored svih brojnih životnih opasnosti i nedaća, morao boriti i protiv hladnoće, naravno ukoliko nije imao sreću roditi se u tropskim predjelima našeg planeta. Život u kontinentalnim krajevima, uz žarka, topla ljeta, uvijek je u svojoj suprotnosti nosio veliku hladnoću i niske (minus) temperature tijekom nekoliko jesensko-zimskih mjeseci. Ukoliko ih je želio preživjeti i dočekati novu sezonu toplog vremena, čovjek se morao nekako snaći. U početku, bez izuma vatre, bile su to životinjske kože i pećine, koje su koliko-toliko uspijevale neutralizirati vanjski mraz. No kada je grom s neba podario prvu vatru, a ljudi su je uspjeli sačuvati u svom posjedu, započela je i prva sezona grijanja ljudskog čovječanstva. Jer oko velikog ognja nikad se nitko nije smrznuo, a pećine i prvobitne nastambe postala su ugodna »domaćinstva«.

NAPREDNIJI SUSTAVI: Kako se ljudska civilizacija razvijala, u intelektualnom i tehničkom smislu, čovjek je usavršavao načine grijanja zatvorenih prostora u kojima je obitavao. No, sve do modernog doba i izuma parnog grijanja (centralnog), dominantan izvor toplote ostala je (pa i sve do danas) klasična vatra tj. obuzdani plamen u kojemu sagorijevaju čvrsta goriva. Modernizacijom i dizajnom, današnje peći na čvrsto gorivo postale su znatno ljepše i nadasve, jeftinije, ali im je multifunkcionalnost ostala ista. Baš kao u srednjem vijeku. Služe za grijanje i za kuhanje. Sjetimo se samo 1999. godine i doba bez struje…

Uz sustave centralnog grijanja tzv. grijanja na daljinu, koje se vrši toplom vodom u radijatorima domova koji se pretežito nalaze u stambenim zgradama, isti način zagrijavanja prostorija vrši se putem plinskog priključka. Plinofikacija, koja sve više uzima maha na našim prostorima (za razliku od brojnih zemalja koje su već odavno u takvom energetskom sustavu), omogućuje i racionalniju potrošnju električne energije, što je posebice u zimskom periodu često i najveći problem. Jer, ukoliko »zaškripi« s centralnim grijanjem (parnim ili plinskim), a nema uvjeta za loženje ikakve peći ili mjesta za ognjište, alternativno sredstvo grijanja predstavljaju raznovrsne termo-akumulacijske peći, grijalice, kaloriferi, kvarcne peći i ostali strujni potrošači, koji samo tijekom svog rada održavaju toplinu, ali i troše enormne količine skupih kilovata. Istina postoje i brojne peći na plin, ali se one, zbog svoje nepraktičnosti i problema oko zamijene boca, sve manje koriste.

GRIJANJE BUDUĆNOSTI: Život 21. stoljeća sve više unapređuje dostignutu znanstvenu tehnologiju, i građenjem brojnih nuklearnih reaktora sve više ulazimo u »atomsko doba« korištenja energije dobivene cijepanjem atoma. Nuklearna energija jamačno je rješenje budućnosti, jer čovjek još od »prve vatre« nastoji unaprijediti »toplotni komfor« i učiniti život ugodnijim. Samo iza vatre ostaje jedino pepeo, koji se lako može neutralizirati, ali nuklearni otpad sve više počinje zabrinjavati našu sadašnjost!                                   g