Arhiv tekstova

Nakon šezdesetak godina neaktivnosti, 2003. godine obnovljen je rad  Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Jelačić« iz Petrovaradina, društva koje nosi ime najslavnijeg hrvatskoga bana, čiji dan rođenja hrvatska zajednica u Srbiji po prvi puta ove godine obilježava i proslavlja kao jedan od svoja četiri blagdana. Ujedno, navedeno društvo je uz Hrvatsko nacionalno vijeće organizator ove proslave, koja je započela prošle subote, nastavlja se u nedjelju 15. listopada u Novom Sadu, a okončava idućega dana u Subotici. U povodu ovog blagdana, ali i s željom da predstavimo rad petrovaradinskog HKPD »Jelačić«, razgovarali smo s njihovim predsjednikom Petrom Barbekom.

 

HR: Na početku razgovora, kažite nam kada je Društvo obnovljeno i na čiju inicijativu?

Rad Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Jelačić« obnovljen je 25. studenoga 2003. godine, na osnivačkoj skupštini održanoj u svečanoj auli rezidencije pomoćnog biskupa đakovačkog i srijemskog i generalnog vikara za Srijem msgr. Đure Gašparovića. 

Osnovna nit vodilja ponovnog pokretanja HKPD »Jelačić« jest čuvanje našeg identiteta, naše kulture i običaja, kao i tradicije Petrovaradina koja je izuzetno bogata. Kao ilustraciju tog kulturnog bogatstva spomenut ću samo činjenicu da su u Petrovaradinu prije Drugoga svjetskog rata djelovala 22 kulturna društva. To su podaci kojima mi raspolažemo, za koje imamo dokumentaciju, a po našim indirektnim saznanjima bilo ih je i više.

Inicijativa za ponovno pokretanje Društva bila je moja, a odmah me je u tome podržao msgr. Đuro Gašparović. Vrlo brzo smo našli deset istomišljenika, prijatelja, koji su svojim potpisom i postali prvi članovi obnovljenog Društva. Danas mogu s ponosom reći da je HKPD »Jelačić« od tih prvih deset članova naraslo na 140 upisanih članova, da u njemu djeluje Pjevački zbor, Škola tambure, odnosno Tamburaška sekcija i Dramska sekcija.

HR: Društvo nema folklornu sekciju?

Nema, jer folklor u Petrovaradinu nikada nije zaživio. U tom smo smislu godinama bili naslonjeni na Novi Sad i to je razlika između ta dva grada. Petrovaradin je desetljećima njegovao pjesmu, i to pjesmu iz svih krajeva Hrvatske, jer su naši stari koji su imali priliku putovati te pjesme nama donosili, a mi smo ih uvježbavali i pjevali i one i dan danas žive u nama. Tako na našem repertoaru imamo pjesme iz Zagreba, Dalmacije, Međimurja, iz cijele Hrvatske.

HR: Je li bilo otpora prilikom obnavljanja Društva?

Bilo je. Prilikom registriranja »Jelačića« naišli smo na opstrukciju jednog dijela novosadskog MUP-a koji nas je gotovo pola godine zavlačio. Prvo nam Statut nije bio priznat, pa su problemi nastali u ovom ili onom zarezu, točki, pridjevu, uvijek su nešto našli što ne valja i uvijek su nas vraćali na početak. Kada smo se napokon obratili Ministarstvu za propise i nacionalne manjine u tadašnjoj Skupštini Srbije i Crne Gore, kod ministra Rasima Ljajića, bili smo registrirani za šest dana.

HR: Tko financira HKPD »Jelačić«?

Službeno nitko. Snalazimo se nekako od povremenih donacija naših prijatelja, nešto mi sami plaćamo. Primjerice, nakon osnivanja prvi naš nastup izvan Petrovaradina bio je u Tovarniku.

Mi tada nismo imali novca za plaćanje autobusa koji je tada koštao negdje oko 20 tisuća dinara. Da bismo to gostovanje realizirali morali smo taj novac izvaditi iz svojih džepova.

Ista je financijska situacija i danas. Naravno da mi u Društvu svi radimo volonterski, ali neki  troškovi kao što je nabava instrumenata, putovanja, angažiranje profesionalaca za stručni rad sekcija Društva, jednostavno se ne mogu izbjeći. Primjerice, naš pjevački zbor izvrsno kvalitativno napreduje, prvenstveno zahvaljujući stručnom vodstvu Vesne Kesić-Krsmanović, voditeljice profesionalnog zbora u Srpskom narodnom pozorištu. Isto tako smo za školu tambure angažirali profesionalca, profesora tambure koji je završio muzičku akademiju i specijalizirao žičane instrumente. Svaki mjesec njima redovito isplaćujemo honorar koji jedva uspijemo skupiti. Za troškove ostalih djelatnosti da i ne pričam. Kupovinu tri tambure i kontrabasa  platili smo opet iz svojih džepova, negdje oko 1200 eura. Najnoviji primjer je naša dugogodišnja suradnja s kulturnim društvom u Županji. Oni su dva puta bili naši gosti u Petrovaradinu, a mi smo im uzvratili posjet u siječnju ove godine, na njihovom obilježavanju 55-te godišnjice postojanja. Kada bi nas sada zvali na gostovanje mi se, zbog financijske situacije, ne bismo mogli odazvati, jer za troškove putovanja trebamo minimalno oko 500 eura, koje nemamo. Nadamo se da će se u tom smislu nešto promijeniti na bolje.

HR: Rekli ste da je u »Jelačiću« najmlađa Dramska sekcija. Jeste li zadovoljni njenim napretkom?

Članovi Dramske i Literarne sekcije HKPD »Jelačić« uglavnom su naši najmlađi članovi koji to rade s velikom voljom i ljubavlju. Ta mladalačka svježina i entuzijazam, u spoju s bogatim i dragocjenim iskustvom starijih članova, rezultira zajedničkom kreativnošću koja krasi »Jelačić«. Ove smo godine na međunarodnom natječaju »Zlatna ribica« za literarne i novinarske radove u Rijeci imali tri naša predstavnika koji su poslali svoje radove i s ponosom mogu reći da je jedan od njih, Dalibor Bošnjak, osvojio drugo mjesto, što je za nas izuzetan uspjeh. Ove godine, na sv. Nikolu izvest ćemo lutkarsku predstavu za naše najmlađe, uz podjelu prigodnih darova, a u planu nam je da od Nove godine jednom mjesečno održavamo lutkarske predstave za našu djecu. I da konkretno odgovorim na Vaše pitanje. S obzirom na već spomenute financijske poteškoće, kao i poteškoće s neadekvatnim prostorom, mogu reći da sam izuzetno zadovoljan s radom naše Dramske sekcije, ali i radom HKPD »Jelačić« u cjelini.

HR: Spomenuli ste neadekvatan prostor. Gdje vježbate? Imate li svoj prostor?

Nažalost, nemamo. Problem radnog prostora HKPD »Jelačić« je jedan od naših najvećih problema koji nas trajno opterećuje i limitira naš rad. Zahvaljujući ljubaz-nosti pomoćnog biskupa đakovačkog i srijemskog i generalnog vikara za Srijem msgr. Đure Gašparovića trenutno koristimo prostor đakovačke i srijemske biskupije. Postoje neke ideje kako riješiti taj problem, ali je još uvijek samo na razini ideje, te se trajno rješenje problema radnog prostora našeg Društva još uvijek ne nazire. 

HR: Jedna od brojnih aktivnosti HKPD »Jelačić« jest i organizacija proslave rođendana bana Josipa Jelačića, jednog od blagdana hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji?

Hrvatska zajednica u Republici Srbiji prema odluci Hrvatskog nacionalnog vijeća slavi četiri službena blagdana: 19. ožujka – Blagdan svetog Josipa, zaštitnika Hrvata, 19. lipnja – Dan rođenja Ivana Antunovića, 15. prosinca – Dan osnutka Hrvatskog nacionalnog vijeća i, što ste i Vi spomenuli, rođendan bana Josipa Jelačića. Ovo je prvi put da se službeno obilježava rođendan bana Josipa Jelačića.

HR: Tko je osim »Jelačića« organizator ovog blagdana hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i kakav je program proslave?

Organizator proslave rođendana bana Josipa Jelačića su Hrvatsko nacionalno vijeće i HKPD »Jelačić«, odnosno Organizacijski odbor proslave. Prvi dio programa je već održan u subotu, 7. listopada, otvorenjem izložbe slika hrvatskih slikara iz Srijema, u izložbenom prostoru vinarijuma »Ban«, u rodnoj kući bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Izložba će biti otvorena do 15. listopada ove godine. Drugi događaj se zbio istog dana u istome prostoru, gdje je Novinsko izdavačka ustanova »Hrvatska riječ« predstavila svoju nakladničku djelatnost. Drugi dio programa u povodu rođendana bana Josipa Jelačića održat će se u nedjelju 15. listopada. Prvo će biti održana koncelebrirana sveta misa u petrovaradinskoj Crkvi Svetog Jurja s početkom u 18 sati, a predvodit će je pomoćni biskup đakovački i srijemski i generalni vikar za Srijem msgr. Đuro Gašparović.

Nakon mise slijedi svečana akademija u Domu sindikata u Novom Sadu, s početkom u 19.30 sati. U programu svečane akademije nastupit će mješoviti zbor HKPD »Jelačić«, pod ravnanjem naše Vesne Kesić-Krsmanović, tenorski trio iz Zagreba: Marin Kopilović, Domagoj Dorotić i Vedran Jurković, uz glasovirsku pratnju Vedrana Milića, zatim će nastupiti Odjel za hrvatski jezik i književnost našeg »Jelačića« s voditeljicom Brankom Dačević i Dramski i Recitatorski odjel HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora s voditeljicom Marijom Šeremešić te na kraju Folklorni odjel HKPD »Tomislav« iz Golubinaca uz pratnju tamburaškog orkestra pod ravnanjem Ilije Žarkovića.

HR: Tko je sve pozvan na proslavu rođendana bana Josipa Jelačića?

Pozvali smo predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, predsjednika Skupštine Republike Srbije Predraga Markovića, cijeli hrvatski diplomatski zbor u Republici Srbiji i sve visoke dužnosnike, kako republičke, tako i pokrajinske, te predstavnike općinskih tijela. Poziv je upućen i Udruzi protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu, koja je legitimni predstavnik iseljenih Hrvata iz Vojvodine, pa tako i naših Petrovaradinaca.

HR: Spomenuli ste iseljene Petrovaradince. Oni se svake godine okupljaju u Oprisavcima, pokraj Slavonskog Broda, a domaćin im je dugogodišnji župnik crkve svetog Roka u Petrovaradinu vlč. Stjepan Sokolović. Na ovogodišnjem okupljanju bili ste i Vi. Kakve dojmove nosite iz Slavonije?

Zbog tih okupljanja naših iseljenih Petrovaradinaca tužan sam, ali i sretan. Tužan zbog činjenice da oni više ne žive s nama, u svom rodnom gradu, jer su oni, kao i njihovi roditelji, dio bogate i slavne prošlosti Petrovaradina, a sretan što nisu zaboravili svoj Petrovaradin i što vidim da su se snašli u novim sredinama. Isto tako mi je drago da drže do svoga zajedništva te su osnovali i svoj zavičajni klub koji djeluje u okviru već spomenute Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Kada već govorim o našim iseljenim Petrovaradincima, moram se pohvaliti, a beskrajno sam ponosan zbog toga, da sam pored msgr. Stjepana Milera i preč. Marka Kljajića izabran za počasnog predsjednika Zavičajnog kluba Petrovaradinaca »Ban Josip Jelačić«.

HR: HKPD »Jelačić« je organizator ciklusa tematskih večeri »Sjećanje na naše velikane«?

Kao što sam već rekao HKPD »Jelačić« se kroz svoj rad trudi otrgnutu od zaborava našu slavnu i bogatu povijest, odnosno promicati istinske kulturne vrednote našeg naroda. Tako smo pokrenuli serijal tematskih večeri  s nazivom »Sjećanje na naše velikane« posvećen ljudima koji su ostavili dubok trag u kulturi našeg naroda, a zaboravljeni su nemarom ili namjerom, ili iz bilo kojeg drugog razloga. Prva takva tematska večer održana je 27. svibnja u Petrovaradinu, a posvećena je Iliji Okrugiću–Srijemcu. Program su vodili profesor Dominik Deman, koji je ukratko izložio životnu povijest Ilije Okrugića, dok je Branka Dačević iznijela niz pojedinosti iz bogatog stvaralačkog rada ovog znamenitog Srijemca. Njihova su izlaganja pratili članovi našeg pjevačkog zbora, pjevajući skladbe koje je napisao upravo Ilija Okrugić.

HR: Kojem će velikanu biti posvećena sljedeća tematska večer iz ovog ciklusa?

Planiramo u studenome ove godine održati drugu tematsku večer, a bit će posvećena Franji Stefanoviću, skladatelju poznatom po »Šumskoj kraljici« i mnoštvu drugih poznatih pjesama.

Večer će ponovno biti održana u prostorijama Vikarijata srijemskog, u kojem smo mi, uvjetno rečeno, domaćini.

HR: To će biti posljednja tematska večer u ovoj godini?

Da, to će biti posljednja tematska večer u ovoj godini. Sljedeće godine planirano nastaviti ovaj serijal, a nosimo se mišlju da izdamo i jednu monografiju u kojoj će biti prezentirana, za sad, tri naša velikana iz ovog ciklusa. Kako realizacija ove ideje ovisi isključivo o materijalnim sredstvima koje mi za sad nemamo, vidjet ćemo hoćemo li uspjeti u ovoj našoj nakani.

HR: Već ste spomenuli Iliju Okrugića i Franju Stefanovića. Tko su sljedeći velikani u serijalu i, eventualno u monografiji?

Za sada imamo pripremljen materijal o Stanislavu Prepreku i biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Za ostale velikane tražimo pisane materijale kako bi i njih dostojno predstavili.

HR: Kakva je bila posjećenost prve tematske večeri?

Ta prostorija vikarijata srijemskog može primiti oko stotinjak ljudi i te je večeri bila prepuna, kao i uvijek kada organiziramo slične manifestacije. Nadam se da će tako biti i ubuduće.

HR: Jesu li mediji adekvatno popratili taj događaj?

Nažalost, nismo bili puno u medijima. Na toj tematskoj večeri posvećenoj Iliji Okrugiću bili su novinari »Kanala 9« i novinari »Apollo« televizije. Mi smo, naravno, pozvali i ostale, ali se nisu odazvali. Nadam se kako će se i tu stvari odvijati nabolje.

HR: Dokle se došlo s obnovom kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu i od koga je uopće potekla ta inicijativa?

Ideja o kupovini kuće bana Josipa Jelačića potekla je od prečasnog Marka Kljajića i mene. 

Nas dvojica smo osobno otišli na razgovor s vlasnikom jednog stana u toj kući koji je odlučio prodati svoju nekretninu. Na njegovom je stanu i istaknuta ploča s natpisom da je u njoj boravio ban Josip Jelačić. Taj je vlasnik izrazio želju da taj stan proda Hrvatima, s obzirom na povijesni značaj bana Jelačića. Kako je on tražio relativno velik novac koji mi nismo mogli nabaviti, mi smo se na promociji knjige prečasnog Marka Kljajića »Kako je umirao moj narod« održanoj u Zagrebu, sastali s nekoliko hrvatskih dužnosnika koji su nas savjetovali da se ipak obratimo Hrvatskom nacionalnom vijeću, kao našoj krovnoj instituciji kako bi oni preuzeli taj dio posla. Kako nakon naše usmene zamolbe Hrvatskom nacionalnom vijeću nismo dobili nikakav odgovor, mi smo se pismenim putem obratili tadašnjem predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijeća, gospodinu Josipu Ivanoviću. U pismu smo naglasili kako ne želimo snositi povijesnu odgovornost, ako se jednom pokaže da smo to mogli kupiti, a nismo. Kako niti tada Hrvatsko nacionalno vijeće nije reagiralo, razmišljali smo što dalje činiti. U međuvremenu je došlo do smjene predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća i u toj novonastaloj situaciji ključnu je ulogu odigrao sadašnji potpredsjednik HNV-a Vladimir Bošnjak, stavljajući to pitanje na dnevni red i na taj je način pokrenuo tu inicijativu. Postignut je dogovor s Vladom Republike Srbije te bi adaptacija  trebala biti zajedničko djelo Vlade Srbije, Vlade Hrvatske i Izvršnog vijeća Vojvodine.

Adaptacijom rodne kuće bana Jelačića dobit će se ekskluzivni prostor u kojemu će naći mjesta kulturne i političke hrvatske institucije i ona će zasigurno biti centralno mjesto svih značajnijih događanja unutar hrvatske zajednice u Srijemu. Nažalost realizacija te ideje je otežana jer ta kuća ima više vlasnika, točnije postoji šest stambenih jedinica, a u podrumu postoji i jedna tvrtka. Tek rješavanjem tih imovinsko-pravnih odnosa realizacija ove ideje dobit će pravi zamah.

HR: Koliko Hrvata danas ima u Petrovaradinu?

Na to pitanje je vrlo teško dati odgovor. Službenih podataka nema. Mogu vam samo reći podatak koji imaju naši svećenici prilikom svećenja kuća, jer je to u Petrovaradinu još uvijek običaj. Dakle, po podacima naših svećenika u Petrovaradinu ima oko tisuću i pol onih koji se deklariraju kao Hrvati, točnije kao katolici. Kako jedan broj Hrvata ne prima svećenike u posvetu kuća, a neki se iz raznoraznih razloga ne izjašnjavaju kao Hrvati, sasvim je sigurno da nas ima više od ovog spomenutog broja. 

HR: Koliko trenutačno Petrovaradin ima stanovnika i imate li, kao pripadnici hrvatske nacionalne manjine, probleme u svakodnevnom životu.

Petrovaradin trenutačno ima preko dvadeset tisuća stanovnika i osim pojedinačnih ekscesa, Hrvati u Petrovaradinu danas nemaju izrazitih problema, jer smo lojalni građani zemlje u kojoj živimo. Uostalom, Petrovaradin je grad u kojem smo rođeni, grad u kojem živimo već stoljećima, grad u kojem smo ostavili duboke, neizbrisive tragove i tu činjenicu svakako treba uvažavati.

HR: Ima li u članstvu HKPD »Jelačić« i predstavnika drugih naroda?

Gledajte, Statutom našeg Društva  predviđeno je da članom HKPD »Jelačić« može biti svatko tko taj statut prihvaća. Dakle, članstvo u Društvu nije ničim ograničeno. Primjerice, mi u pjevačkom zboru trenutačno imamo, kako mi kažemo, tri pravoslavca i nikakvih problema nema, niti ih je bilo. Već sam spomenuo našu voditeljicu pjevačkog zbora Vesnu Kesić-Krsmanović koja profesionalno radi u Srpskom narodnom pozorištu i koja niti jednog trenutka nije postavila pitanje što radi s nama u Društvu koje ima hrvatski predznak. Dakle, niti u jednom trenutku ne želimo poremetiti taj sklad koji vlada u našim sekcijama i zajedničkim nastojanjima svih da budemo što bolji u umjetničkom smislu. Mi kao Društvo često organiziramo i zajednička, neobavezna druženja. Tako primjerice, svake godine slavimo sv. Martina, na kojima redovito, pored nas Hrvata, dolaze i pripadnici drugih naroda. Na tim se druženjima svi doista lijepo zabavimo. Isto tako, mi još uvijek tradicionalno idemo u »polivače«, naš tradicionalni običaj na kojem osobno sudjelujem svake godine, još od daleke 1964. U sklopu našeg obilaska kuća, redovito posjećujemo i kuće naših pravoslavaca.                                        g