Arhiv tekstova

Miroslav Vujković Lamić, student je Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, a ranije je pohađao osnovnu školu »Matko Vuković« i srednju medicinsku školu. Što je, upravo, medicinu odabrao kao svoj životni put, to nam ne može točno reći, ali je još pri upisu dvojio između medicinske i ekonomske struke. Miroslavu je najvažnije bilo da se ne upiše u Gimnaziju, Građevinsku školu ili na neki od strojarskih zanata, jer se nije vidio u tim zanimanjima. 

»Moram priznati kako sebe tada, pri odabiru srednje škole, zapravo nigdje nisam mogao zamisliti, jer to mi je ipak još bilo rano da se odlučim. Na liječničkom pregledu pitali su me u kojoj školi želim konkurirati i tada sam prvi put odgovorio »u Medicinskoj!«. Potom nije bilo povratka, a što je meni najvažnije nisam se pokajao. Ukoliko bih sada  ponovno birao, isto bih odlučio«, priča naš sugovornik Miroslav Vujković Lamić. Blijeda su mu sjećanja na dane iz osnovne škole, sjeća se nekoliko rođendana i po koje ekskurzije. Srednju školu zato pamti najbolje i dan danas se druži s ponekim mladima iz odjela, pa se ta sjećanja stalno obnavljaju. U jako lijepom sjećanju ostalo mu je puno druženja, šala u školi, na praksi, a i u izlascima koji su tada bili aktualni. Za Miroslava će to biti razdoblje koje vjerojatno nikad neće zaboraviti.

STUDIJE: Na studijama za sanitarnog inženjera Miroslav uči o uzročnicima bolesti, prenositeljima bolesti, uzrocima onečiš-ćenja okoliša, utjecaju na čovjeka i okoliš i o profesionalnim oboljenjima i trovanjima. Po njegovim riječima, studije mu se sastoje od opširnih predavanja  i dosta laboratorijskih vježbi, seminara i prakse.

»Sanitarni inspektor je zaposlenje, pri istoimenoj instituciji, koja obavlja inspekciju u mesnicama, slastičarnicama i u prehrambenoj industriji. To je, naravno, samo jedan dio posla, možda i najmanji. To se tek posljednje uči na fakultetu, jer je to samo kontrola koja može između ostalog i pokazati koliko je dobro urađen naš posao koji prethodi tome, a to je prepoznavanje i uklanjanje problema, štetnih mikroorganizama ili onečišćenja koje putem hrane, vode i predmeta opće uporabe na kraju dolaze u organizam čovjeka koji ih konzumira. Mogućnosti zapošljavanja su mi u većini zdravstvenih ustanova, prehrambenoj industriji. Sa studijama sam jako zadovoljan, ispunilo se mnogo više od mojih očekivanja, od izgleda fakulteta, kvalitete nastave, samog programa studija, vježbi, prakse,  pa na kraju i mogućnosti zapošljavanja, kada za to dođe vrijeme«, pojašnjava Miroslav Vujković Lamić. U životu ga nije ništa osobito potreslo, na čemu je veoma zahvalan. Jedino što će uvijek pamtiti je njegova prva godina na fakultetu i, nažalost, obnovljena. Miroslav veoma ozbiljno shvaća svoje studije i teško oprašta sebi i najmanji neuspjeh, kao što je doživio s predmetom anatomije, zbog kojega je morao upisati parcijalnu godinu i ponovno upisati taj predmet i sljedeće godine. Što je bio uzrok toga problema, nova sredina, neiskustvo ili nešto drugo, ne zna ni on sam, bitno je kako je naučio »anatomiju« i potom uspješno nastavio dalje studije. 

VAN STUDIJA: Miroslav se voli baviti sportom, a to se najčešće svodi na rekreaciju u slobodno vrijeme i to igranjem nogometa i odbojke. On nema neku osobitu zanimaciju pokraj fakulteta, radio je jedno vrijeme uz fakultet, što je bilo jako korisno financijski, ali se za njega taj posao nije baš najbolje pokazao uz studiranje, pa se ipak više okrenuo učenju. Najčešće aktivnosti su druženja, kako s kolegama s fakulteta tako i s prijateljima iz Subotice koji također studiraju u Zagrebu. Povremeno odlazi na koncerte i u kino. Budući da se takva događanja održavaju u večernjim satima, po riječima našega sugovornika za sve se može naći vremena uz dobru organizaciju. Mogućnosti razonode u Zagrebu su velike, ipak je to glavni grad i svatko može naći za sebe ono što ga zanima, ovisno od osobe do osobe kome je što zanimljivo. Mladima su najzanimljiviji i najdostupniji tulumi po studentskim domovima, zatim kino i kazalište zbog skupnih i studentskih popusta. 

  »Svoj mir nalazim u svojoj sobi u domu uz računalo, filmove, glazbu ili čitajući razne magazine. Najbolje se odmorim kad spavam, zato spavam malo duže kad mogu, pa sam spreman da izdržim sve što mi jedan ubrzani dan u Zagrebu svakodnevno nosi. Naravno, nigdje nemam takav mir kakav imam kada dođem doma. Potporu roditelja glede studija i smještaja imam, sve dok me financiraju, znači kako su uz mene i da su koliko toliko zadovoljni. Čak što više, po pitanju odabira studija, oni imaju značajnu ulogu u tome, jer su mi oni kao ideju naveli ovaj fakultet i smjer još na početku srednje škole, kada još nisam znao za njega«, prisjeća se Miroslav.

Što se tiče njegove budućnosti, to još ni sam ne zna, sve ovisi koliko će se njegovih želja moći ispuniti, ali se barem nada ispunjenju onih najosnovijih. Volio bi što prije diplomirati i zaposliti se u struci. Naravno, razmišljao je i o postdiplomskim studijama, ali za početak bit će zadovoljan i sa svojim osnovnim studijama. Uvijek je govorio kako će po svršetku studija doći doma i tu tražiti posao, to se ipak u posljednje vrijeme promijenilo i kaže kako više volio ostati u Zagrebu i tamo naći posao. Po njegovim riječima, uvijek postoji mogućnost osamostaljenja i povratka u Suboticu. U braku se još nikako ne vidi, a to će pitanje prepustit vremenu.

g