Arhiv tekstova

Zahvaljujući svom profesoru iz srednje Građevinske škole Isi Planiću, koji ga je usmjerio put alpinizma, Mirko Kujundžić (20) je ovog ljeta skupa sa svojim mentorom stigao i do Pakistana, učestvujući kako član ekspedicije koja je osvojila vrhove na Karakorumu, drugoj po veličini planini svijeta. Iako ih, kao još uvijek mladi alpinist, nije »ispeo« do kraja, ostajući u kampu 2 na visini od 6500 metara u svojstvu čovjeka za vezu, već sljedeće godine pred njim su nove ekspedicije u kojima će ravnopravno sudjelovati i penjati se sve do vrha. O svojim impresijama tijekom gotovo tromjesečne alpinističke odiseje razgovarali smo s Mirkom, na za njega maloj visini drugog kata na kojemu se nalazi redakcija našeg i vašeg tjednika.

4Ekspedicija s koje ste se vratili predstavlja dosadašnju krunu vaše alpinističke karijere, a kako je ona uopće započela i koliko već dugo traje?

Alpinizmom se bavim već pet godina, a sve je započelo na nagovor mog profesora Ise Planića koji mi je predavao u Građevinskoj školi i zahvaljujući kojemu sam i zavolio ovaj atraktivni sport. U početku smo vježbali na umjetnoj stijeni, na kojoj smo usavršavali osnovnu tehniku i pravilno korištenje opreme, a potom smo počeli  odlaziti na Frušku Goru, da bi prvi »ozbiljniji« osvojeni vrh bio Jakupica u Makedoniji, visine oko 2000 metara.

4Što je uvjetovalo izborom alpinizma kao sportske grane kojom ćete se baviti?

U biti moj izbor je neraskidivo povezan s mojom ljubavi prema prirodi i svim vidova organiziranog bavljenja njom. Još kao dječak bio sam član izviđača, pa je moj izbor alpinizma došao kao neki logičan nastavak želje da budem u bližem kontaktu s prirodom.

4Kako je uopće došlo do Vašeg sudjelovanja u ovoj čisto vojvođanskoj ekspediciji i što je bio njezin osnovni cilj?

Ekspedicija na Karakorum, koju su činili vođa Milivoj Erdeljan (Novi Sad), Miodrag Jović (Vrbas), Goran Ferlan (Ruma), Miša Nikolić (Novi Sad), te Isa Planić i ja (Subotica)  je započela 5. lipnja i trajala je sve do 18. kolovoza ove godine, u najidealnijem vremenskom razdoblju s najmanje monsuna i padavina. Ovom timu iskusnih penjača sam se priključio u želji stjecanja potrebitih iskustava za buduće ekspedicije s kojima imam namjeru osvajati razne vrhove svijeta. Cilj naše ekspedicije bila su dva vrha, Gashebrum 1 na visini od 8068 i Gashebrum 2 visine 8035, koji spadaju u samo 14 vrhova viših od 8000 metara koji postoje na našoj planeti. Obzirom kako sam bio uvjerljivo najmlađa osoba u baznom logoru, zahvaljujući mojim mlađanim godinama, napša ekspedicija je dobila nadimak – baby ekspedicija.

4Koliko su trajale pripreme za ovako zahtjevnu alpinističku avanturu?

Same pripreme traju cijele godine, a obzirom kako smo u neposrednoj životnoj okolici uskraćeni za uspon na neke veće vrhove najviše trčimo i plivamo, pokušavajući na taj način prikupiti što više snage za napore koji nas očekuju prilikom savladavanja planinskih terena. Opet, radi konkretnog treninga u izvornom ambijentu, često odlazimo na Frušku Goru koja predstavlja našu matičnu planinu.

4Koliko je trajao uspon do baznog logora, u kojemu se odvijaju brojne centralne aktivnosti tijekom svake ekspedicije i kako se provodi vrijeme tijekom boravka u njemu?

Naš uspon do baznog logora na visini od 5100 metara trajao je punih sedam dana tijekom kojih smo se postupno aklimatizirali na specifične uvjete boravka na toj visini. Glede samog života u baznom logoru postoji određeni »komfor« jer postoji mogućnost solidnog održavanja higijene (kupanje), te kvalitetnijeg spravljanja osnovnih dnevnih obroka (kuhinja). Ustajanje je tek kada sunce izađe na horizont, inače je veoma hladno, u samom šatoru je temperatura oko -6 stupnjeva u ovom ljetnom razdoblju kada su idealni uvjeti za osvajanje željenih vrhova. Potom se obavljaju određene svakodnevne aktivnosti poput spravljanja obroka, sređivanja higijenskih potreba i opreme, dok je ostatak dana namijenjen, prije svega odmoru i planiranju nastupajućih aktivnosti.

4Obzirom kako se niste penjali sve do vrha, što je bila vaša osnovna zadaća kao člana ekspedicije?

Praktično, osim navikavanja na uvjete i pripreme za buduće ekspedicije, moja glavna zadaća bila je bavljenje računarskim vezama putem interneta uz pomoć kojih smo obavljali komunikaciju s našim najbližima, te analiza vremenskih uvjeta za predstojeće razdoblje bez kojih se niti ne može upustiti u ozbiljnije osvajanje tako teških vrhova kao što su Gashebrum 1 i 2.

4Kakvi su vremenski uvjeti na visini iznad 5.000 metara?

U letnjem periodu, tijekom kojeg smo mi bili tamo, po danu je oko 40 stupnjeva i mi smo sve vrijeme bili u kratkim majicama. Ali zato, kada sunce zađe, nastupa pravi zimski ambijent, jer ipak je to kraljevstvo vječitog leda.

4Na koji način se obavlja redovita ishrana i pripremanje dnevnih obroka?

Glede svakodnevne ishrane tu se kombiniraju zaliha naše hrane koju smo ponijeli od kuće, prije svega šunke bez koje se nigdje niti ne ide, te »domaće« pakistanske hrane koja je pak dosta začinjena i odudara od naše tradicionalne kuhinje. Snabdijevanje zalihama hrane vrši se isključivo uz pomoć naroda Balta, tradicionalnih nosača koji su u stanju pješačiti i po nekoliko dana bez prestanka, noseći težak teret svake vrste.

4Koga ste sve upoznali tijekom boravka u baznom logoru i na koji način se obavljala komunikacija?

Bazni logor predstavlja svojevrsni centar okupljanja svih ekspedicija i središnjicu svih zbivanja na planini koja se osvaja. Obzirom kako se ove godine slavi 50 godina od prvog osvajanja Karakoruma, na planini je, ovog ljeta, bilo mnogo ekspedicija iz cijelog svijeta. Komunikacija se obavlja isključivo na engleskom jeziku, kojim se služe i spomenuti nosači Balti bez kojih ni ne bi mogao biti realiziran niti jedan alpinistički pothvat.

4Kada se laički, iz ravničarske perspektive, gleda na osvajanje nekog planinskog vrha onda se, gotovo, uvijek nameće jedno pitanje. Što je teže, uspinjati se ili silaziti niz planinu?

Osobno mislim, a s time se slažu i gotovo svi alpinisti, da je silazak znatno teži nego uspon. Prije svega, prilikom uspona »penjač« je znatno koncentriraniji i oprezniji, dok nakon »obavljena posla« prilikom silaska zna doći do opuštanja i najčešće nesreće i nezgode događaju se, ponajviše u spuštanju dole.

4Kakvi su vaši sljedeći alpinistički planovi?

Tijekom sljedeće godine se planira odlazak na K2, najzahtjevniji svjetski vrh, ali do njega treba prvo učiniti pripreme na nekim »manjim« vrhovima, koji su isto preko 8.000 metara, ali nisu toliko zahtjevni za penjanje.                                               g