Arhiv tekstova

 

Ubrzani tehnološki razvoj, uz slobodnije otvaranje državnih granica, te relativno uvećani životni standard, doveli su do prave ekspanzije automobila na našim ulicama. Uvoz rabljenih vozila iz inozemstva, najčešće kupljenih na odgođeno plaćanje, » nagomilao« je stotine tisuća novih četvero kotača i stvorio jedan novim problem. Problem mjesta za parkiranje.

POVOLJAN PARKING I KAKO GA NAĆI: Svatko tko je samo jednom, za upravljačem automobila ušao u neku urbanu (gradsku) sredinu i pokušao parkirati isti, našao se u situaciji u kojoj se svakodnevno nalaze stotine milijuna vozača na ovom našem planetu. Neovisno želite se parkirati u New Yorku, Parizu, Zagrebu ili Subotici, generalno shvaćeno problem je isti. Slobodnih parking mjesta nema,  a pronaći ih u željenom trenutku namjeravanog zaustavljanja spada u domenu velike životne sreće. Istina, od trenutka uvođenja nove regulative parkinga limitiranog na samo dva sata zadržavanja u centralnoj 

 

gradskoj zoni, činilo se kako će ovaj temeljiti problem biti adekvatno i praktično riješen. Pogotovo recimo u Subotici, gdje su vozači navikli parkirati dugo, u neposrednoj blizini mjesta pješačkog zadržavanja, ali za malu novčanu nadoknadu zauzetog gradskog prostora. U prvo vrijeme, dok se vozači nisu privikli na nove uvjete »poslovanja«, mjesta je bilo, ponajviše u strahu od potencijalnih paprenih kazni za parkiranje, ali sada je i to »riješeno«. »Isti ti« vozači počeli su opsjedati tzv. kućne i besplatne javne parking prostore, a sve u namjeri »povoljnog« financijskog rješenja ostavljanja automobila. Tako sada, pomalo paradoksalno, ali za naše uvjete i prilike posve razumljivo, mjesta u gradu (Subotica) ima, ali se mnogo manji broj ljudi odlučuje parkirati na njima. Stara priča potrage za povoljnijim mjestom (čita besplatnim) nastavila se po novim pravilima igre. Umjesto nekadašnjeg parkiranja što bliže željenom mjestu na koje su se zaputili, danas vozači ne prežu propješačiti dobar dio rute, ne bi li uštedjeli trošak dugotrajnijeg ostavljanja. Posve nelogično, ali opet primjereno našim prostorima. Jer često puta je jednostavnije i, čak, brže, pješice stići na posao, nego se upuštati u opisanu avanturu potrage za jeftinijim (besplatnim) parking mjestom. Opisani slučaj nije samo karakterističan za Suboticu, jer »ista priča« događa se svaki dan i u spomenutim svjetskim metropolama. Svi vozači ovog našeg svijeta isti su u svojoj nakani da što bolje prođu prilikom ostavljanja svojih limenih ljubimaca tijekom svog poslovnog ili privatnog odsustva. 

TAKTIKA PARKIRANJA: Ukoliko se želi »pravilno« parkirati, što znači pošteno platiti određenu cijenu ostavljanja automobila na zato previđenom i obilježenom urbanom prostoru, onda se često znaju primjenjivati određene taktike kod zamišljenih manevara. Primjerice, velika većina vozača (naš mentalitet) najviše se voli parkirati, ukoliko je to ikako moguće, neposredno ispred radnog mjesta, kafića, određene ustanove ili nekog drugog mjesta na koje su se zaputili. Približavanjem željenoj destinaciji, vozač počinje kalkulaciju »računa« o potencijalnom mjestu. I tada se odlučuje između dvije mogućnosti, parkirati se na prvom slobodnom mjestu koje se ukaže, makar bilo nešto udaljenije, ili riskirati u daljnjoj potrazi, što se često zna odraziti »kiksom« i »nagradnim krugom« u potrazi za novim mjestom. Ukoliko se ima sreće, za par minuta se ponovno dolazi do istog, udaljenijeg, mjesta koje je bilo slobodno i u prvom trenutku, ali se, kao u inat, u 90 posto slučajeva zna dogoditi da je i taj »prvi« izbor već zauzet. Cijena parkiranja i određena parking zona nemaju s time nikakve veze. Jedino je važno, na vrijeme i u što kraćem roku ostaviti automobil na sigurnom mjestu.                              g