Arhiv tekstova

Rezultati prvih postdejtonskih izbora, koje su u cijelosti proveli organi BiH, na vidjelo su iznijeli svu patologiju bosanskoga društva. 

Dok je Bosna i Hercegovina pod protektoratom malo je vjerojatno da su mogući incidenti većih razmjera, no podsjetimo da iduće godine istječe mandat međunarodnim snagama, civilnim i vojnim, i oni napuštaju Bosnu i Hercegovinu te rukovođenje državom prepuštaju legalno izabranim predstavnicima.

CENTRI MOĆI:  Retorika u promidžbenoj kampanji nerijetko je doticala samo dno ljudskoga dostojanstva, a i stvarala klimu izvanrednoga stanja; ako naša opcija ne pobijedi, nestat će našeg entiteta (Republike Srpske), naše nacije (Hrvata) ili nas (Bošnjaka). Ili, prevedimo to na profaniji jezik – nestat će naših centara moći. U postojećim centrima moći uhljebili su se apartčiki nacionalnih stranaka, koji još dugo ne namjeravaju ispustiti vlast iz ruku niti će dopustiti izrastanje novih središta moći – Bosna ima četiri puta više uposlenih u državnim službama od europskoga prosjeka. 

Ukratko, oligarhija čini sve da do suštinskih promjena ne dođe tako skoro. Premda su suprotstavljeni (na primjer, Ministarstvo policije Federacije BiH i isto Ministarstvo Republike Srpske), centri se moći međusobno uvažavaju i ne ulaze u ozbiljnije konflikte. Funkcije su shvaćene kao sinekure, a ne kao mogućnost da se ostvarivanjem vlastitih vizija poboljša život zajednice. 

Dakle, politička volja postoji samo za očuvanje postojećih pozicija. Politički rad se svodi na neprestano unutarnacionalno prosijavanje novih kadrova. Personalne se promjene događaju rijetko i to samo kada predstavnici međunarodne javnosti upru prst u nekoga dužnosnika – mračna prošlost, kriminalna djelatnost i korumpiranost nisu razlozi za smjenjivanje prokušanih kadrova.

NEMOĆ MEDIJA: Zadnjih dana izborne kampanje u Sarajevu je održan okrugli stol o ulozi medija u pronalaženju ratnih zločinaca koji je pokazao svu tragikomičnost građanske svijesti i nemoć javnosti da išta promijeni kako u Bosni; nešto je bolja situacija u nekim postjugoslavenskim državama. Autori članaka, kolumni i monografija naveli su imenom i prezimenom nalogodavce i izvršitelje pojedinih zločina, dokumentirali iznesene stavove izjavama žrtava, ubicirali njihove trenutne adrese ili funkcije (sic!), no pravosuđe odmahuje lijevim uhom na dokaze koje podastiru novinari. Nemoćni da išta promijene, djelatnici bosanskih medija odlučili su provesti natjecanje u najljepšim željama za ove izbore – patetičnu blasfemiju su i ukoričili. 

MOĆ NAD MEDIJIMA: Stotinu i jedna javna osoba Bosne i Hercegovine oglasila se u svojoj nemoći. Pobijedila je želja jednog književnika. On je, naime, poželio da Bosna ima jednog predsjednika, lijepog, mladog, koji govori barem četiri svjetska jezika. Sanjari da se u bosanskim školama uči na jednom jeziku, materinjem, našem. Da se u istim tim školama uče sve religije. I još štošta je on poželio. Lijepim je željama nadomjestio mogućnosti koje današnja Bosna ima. No, kada je već na ramenu, onda je bolje da je glava u oblacima nego u pijesku. Čovjeku bude lakše.

STRAH OD GOSPODARSKOGA PRO-GRAMA: Građanske su stranke prigovarale nacionalnim strankama da su korumpirane te da je većina stranačkih kandidata puna mrlja u karijeri, a nacionalne su se stranke obrušavale na političke konkurente nižući fraze o nekompetentnosti nezavisnih kandidata te kandidata građanskih stranaka. Naravno da nitko u Bosni nema viziju gospodarskoga oporavaka; nitko nema viziju kako riješiti mnoge društvene probleme, no svatko tko se kandidirao na ovim izborima jasno je ukazivao na nedostatke mogućih konkurenata. 

Hrvati, najmanje brojan konstitutivni narod, natjecali su se na izborima na listama mnogih stranaka. Stranke s hrvatskim predznakom udružile su se u nekoliko koalicija i nisu izašle na izbore s jedinstvenim programom niti su pronašli kandidata kojeg bi svi podržali. I dogodilo se ono što su pretpostavljali analitičari, vrištali pred tom mogućnošću predstavnici svih stranaka s hrvatskim predznakom, a bili sigurni predstavnici građanskih opcija – predstavnik hrvatskoga naroda u Predsjedništvu BiH neće biti iz stranaka s nacionalnim predznakom. Sada slijede šizoidni postupci karikaturalnih spodoba, koje su izgubili izbore.

GAŽENJE: O budućnosti BiH ne treba ozbiljno razgovarati – Bosni slijedi lagano i sigurno umiranje. Armija nezaposlenih, korumpirano vodstvo i nedostatak želje za promjenama su tri bosanske zvijeri, koje vrebaju bosanski proračun, prekidaju investicijske cikluse i otvaraju bosansko društvo brojnim neželjenim pojavama. Vakuum na polju hrvatskoga nacionalnoga programa duboko se reflektira među Hrvatima u zemljici Bosni; najveća stranka u Bosni je stranka hrvatskih apstinenata, ljudi čije su snove iznevjerili upravo hrvatski političari. Hrvati nisu na ovim izborima glasovali za Hrvate – većina Hrvata nije izašla na izbore. 

Sudbina Hrvata u Bosni sada je u rukama drugačijih Hrvata. Vrijeme neće ništa pokazati, vrijeme će pregaziti ili Hrvate u Bosni ili one koji će u njihovo ime rukovoditi Bosnom narednih godina. Nakon poplave, znamo, isplivaju fekalije, no sad kada se poplava nad Bosnom povlači, počele su nicati nove biljke. Nadajmo se da to nisu (hrvatski) korovi.                   g