Arhiv tekstova

Obično se kaže da su zvijezde nekome naklonjene, a nekom ne. To se može tumačiti s različitih aspekata. Jest da je Bog nekom podario talente, a nekom baš i nije bio darežljiv, ali u čemu je suština neiskorištenog talenta? A takvih je, priznajmo, mnogo. Ono što je potvrđeno jest to, da se spona između talenta i rada prepoznaje i u biću jedne djevojke iz Golubinaca. Riječ je o gospođici Dubravki Ćaćić.

Dubravka je rođena 28. ožujka 1989. godine. Njen živahan duh i ekstrovertna osobnost istakli su se još u najranijem razdoblju njenoga života.

PRVI GLAZBENI KORACI: Prvi pljesak doživjela je već s pet godina kada je u dječjoj emisiji »Zvrk« otplesala španjolsku igru. Potom su slijedili nastupi na školskim svečanostima, a njen talent je otkrio golubinački glazbenik, književnik i ponajviše boem Ilija Žarković-Žabar. On je svoju ljubav prema tamburici trajno i nesebično prenio na ovu vitku, zelenooku djevojčicu. U njegovom dječjem orkestru počela je svirati prim sa samo 9 godina i već nakon nekolicina mjeseci nastupila na Dječjem festivalu u Tavankutu. Ubrzo  je postala vokalni solistica i tada je začeta njena prava umjetnička karijera. 

Rado se sjeća i svojih nastupa s tamburaškim orkestrom iz Stare Pazove, a među njima bi izdvojila nastup na Rumskom tamburaškom festivalu. Nešto kasnije se opredjeljuje za folklor u kojem je i danas aktivna, pošto je, kako ona kaže, veliki ljubitelj putovanja i obožava upoznavati nove predjele, ljude i njihovu kulturu. Plesanje u KUD »Golubinci« i HKPD »Tomislav« joj je to u mnogome omogućilo, jer je na turnejama posjetila većinu europskih prijestolnica.

»U zdravom tijelu zdrav duh«, jest stara latinska poslovica i tog principa Duda se čvrsto pridržava, jer joj je najljepše kada se od svojih obaveza rastereti uz neki dobar odbojkaški meč s prijateljicama s kojima je na općinskom natjecanju osvojila prvo mjesto.

NAJVEĆA LJUBAV: Ipak, njena najveća ljubav je pjesma. U studiju TV Novi Sad snimila je dvije  pjesme: »Ljubav je k’o kocka« i »Hoću odmah da porastem«. Tekstopisac i aranžer je Jovan Adamov. S tom pjesmom sudjelovala je na 25. Dječjem festivalu »Majska pjesma« u Nišu, na Lepenskom viru i na »Zmajevim dječjim igrama«, a 2002. godine je na »Mini-tini festu« osvojila prvu nagradu. Ljudi govore da od njenog zvonkog i jetkog soprana suze same klize niz obraze i neka jeza prožima tijelo. Kao curica, ona toga nije bila svjesna, ali sada je Dubravka pjevanje shvatila ozbiljno. 

O tome govori i podatak da već treću godinu pohađa srednju muzičku školu »Isidor Bajić« u Novom Sadu – teoretski smjer i usporedo s njom muzičku školu »Petar Kranjčević« u Srijemskoj Mitrovici – smjer tambura. Prošle godine je sa školskim zborom sudjelovala na međunarodnom natjecanju srednjoškolskih zborova u Pragu odakle su ponijeli doma laskavu titulu prvaka Europe. Veliku zahvalnost za svoje uspjehe duguje svojim profesorima: prvenstveno Radmili Vladetić, potom Smiljani Vejnović, Zorici Opačić, Danici Zubović, a najviše njenom čika Žabaru (Iliji Žarkoviću). Naravno, i svojoj obitelji, koja joj je pružala veliku podršku i moralnu i financijsku, jer je opće poznato pravilo da umjetnost iziskuje mnogo truda, žrtvovanja i novca, ali zato pruža izuzetno duhovno zadovoljstvo koje sve ovo prethodno nadoknađuje. U suštini glazba je nešto  neopipljivo, nedodirljivo, samo titraj u zraku koji pobuđuje emocije.

Uza sve to, Dubravka pjeva i u novoosnovanom crkvenom zboru za mlade u golubinačkoj župi Sv. Jurja mučenika.

IZLASCI: Dubravka ne može zamisliti vikende bez izlazaka. A na pitanje kako sve postiže, odgovara da se uz veoma dobru organizaciju sve može uskladiti kao i to, da su za sve  »krivi« njeni roditelji koji su je od malena navikli da vodi takav način života. Odgajana je u obitelji u kojoj je glazba nezaobilazni motiv i moto, pa su se sasvim neprimjetno note, melodija i partitura utkali u njene pore i postale sastavni dio življenja. U obitelji i starija sestra Tanja i mlađi brat Darko,  također sviraju tamburice i igraju u folkloru.

BUDUĆNOST: Glede budućnosti nema neki odlučan stav. Kaže da ima još koju godinu da se odluči za  koji će s životni poziv opredijeliti, ali je sigurna u to da će je glazba i pjesma pratiti tijekom cijeloga života. Ono što bi ovoga trenutka željela poručiti mladima, iz svog još ne tako velikog životnog iskustva je da čak i u najtežim situacijama kada se fokusiraš na ono što je dobro u tom poklonjenom trenutku to te čini sretnijim i daje ti potrebnu energiju i pouzdanje da se suočiš s onim što je pogrešno.         g