Arhiv tekstova

HRCKOVA SVEZNALICA

 

Kako je izumljen prvi telefon?

 

    Priča o pronalasku telefona je veoma dramatična. 

    Ali, prije svega moramo shvatiti princip po kojem radi telefon. Kada govorite, vaše glasne žice trepere. 

    Ta treperenja prelaze na molekule zraka tako da iz usta izlaze zvučni valovi, odnosno vibracije u zraku. Ti zvučni valovi udaraju u aluminijsku pločicu ili membranu na mikrofonu, te pločica zatreperi isto onako kao što su treperili molekuli zraka. Ta treperenja šalju promjenljivu struju kroz telefonsku liniju. Ova čas jača, čas slabija struja čini da pločica u prijamniku na drugom kraju linije treperi isto onako kao što je treperila membrana na mikrofonu, te se u zrak odašilju sasvim isti valovi kao što su bili oni koje ste vi poslali u slušalicu. Kad ti zvučni valovi stignu do uha osobe na drugom kraju linije, oni djeluju isto kao da su došli neposredno iz vaših usta. A sada da čujemo priču o Aleksandru Greemu Bellu i o tome kako je izumio telefon. 

     Drugog srpnja 1875. on je u Bostonu obavljao oglede, vođen idejom da preko jedne žice pošalje istovremeno nekoliko telegrafskih poruka. Upotrebljavao je uređaj s perima od tankog čelika. On je bio u jednoj sobi, s prijamnikom, dok je njegov pomoćnik Thomas Watson u drugoj sobi radio na odašiljaču. Watson je dodirnuo čelično pero da bi izazvao treperenje, a to je proizvelo zvonak zvuk. Na to je Bell dojurio iz druge sobe, vičući na sav glas: »Ne dirajte ništa! Što ste sad uradili? Pokažite mi!« I tada je otkrio da je čelična šipka, trepereći nad magnetom, prouzrokovala promjenljivu struju koja je potekla kroz žicu, a uslijed toga je pero u Bellovoj sobi zatreperilo i također proizvelo zvonak zvuk. Sutradan je napravljen prvi telefon, i zvuci glasa mogli su se raspoznati preko te prve telefonske linije, koja je s krova zgrade vodila naniže preko dva kata. A 10. ožujka 1876. začula se prva rečenica: »Gospodine Watsone, molim vas dođite, potrebni ste mi.«