Arhiv tekstova

Od kada je hrvatskog nogometa susreti između Hajduka i Dinama, bili oni u nekadašnjoj zajedničkoj državi ili u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, predstavljali su vrhunac nogometnog doživljaja  u srcima svih »bilih« i »modrih« navijača. Posljednji odigran derbi, prošle nedjelje navečer, opravdao je epitet najatraktivnijeg susreta HNL, ali je umjesto »čistog« nogometa donio i mnogo toga drugog...

FANTASTIČAN AMBIJENT: prije navođenja svega onog čega ne bi trebalo biti niti u jednom susretu, a ponajmanje u velikom hrvatskom derbiju, trebalo bi ipak pohvaliti ono lijepo što se, poslije dužeg vremena, moglo vidjeti na Poljudskom stadionu. Europski post Hajduka, uslijed neizborenog mjesta za nastup u nekom od natjecanja na međunarodnoj sceni, uskratio je splitsku publiku za druge velike utakmice i duel protiv »vječitog rivala« pružio je rijetku priliku za pune tribine. U idealnim vremenskim uvjetima tople jesenske večeri, na Poljudu je u nedjelju navečer došlo, za hrvatske prilike, impozantnih 30.000 gledatelja, u želji da vide najbolje od najboljeg u domaćim okvirima. I to svakako treba pohvaliti, jer nogomet bez publike na tribinama i nema pretjeranog smisla. Ali, s druge strane ove nogometne medalje našlo se nimalo impresivno naličje na kojemu su ocrtale sve negativne impresije prvog ovosezonskog sudara dvije prvoplasirane momčadi prvenstva. 

PREKRŠAJI I PENALI: od prvog zvižduka suca Kovačića, počela je teška »rovovska« borba za svaku loptu, uz maksimalnu opstrukciju igre, što je u konačnici donijelo nevjerojatnih 60 prekršaja za 97 minuta koliko je susret trajao (47+50 minuta). U takvom ozračju, i smjeru u kojemu je utakmicu krenula, nije se niti moglo očekivati puno od »ljepote«. Počeli su »frcati« prekršaji na obje strani, nekoliko masovnijih čarki i prvi kartoni, na koncu ih je bilo čak sedam žutih i jedan crveni (Carević, Hajduk). Obično susreti u kojim dominira oštrija igra na rezultat bivaju uskraćeni za golove, jer se prekršajima nastoje napadači držati što dalje od vlastite mreže. Ipak posljednji nacionalni derbi donio je čak četiri pogotka, po dva na obje strane, ali zahvaljujući odlučnosti glavnog suca da tri puta dosudi najstrožu kaznu. Ovisno o simpatijama i navijačkim bojama za koje im srce kuca, navijači s obje strane će pravdati svoje penale, a kritizirati protivničke, no to je već stvar dublje analize (uz pomoć tehničkih pomagala) odgovornih osoba. Domaćin Hajduk oba pogotka postigao je s bijele točke (Carević, Munhoz), dok je Eduardo realizirao penal za Dinamo. Jedini pogodak iz igre djelo je akcije Ćorluka-Vugrinec, i to je bila jedina prava akcija cijelog susreta. Uz spomenutih 60 prekršaja malo je prostora ostalo za nešto više od nogometa.

SUDAC: iako će se, jamačno, još dugo polemizirati o ovom susretu, pogotovo što slijedi dvotjedna stanka zbog kvalifikacijskih obveza reprezentacije, gotovo sigurno glavni akter svih priča bit će glavni sudac Draženko Kovačić iz Križevaca. Rijetko se događa da na jednom susretu budu fućkana tri kaznena udarca, a pogotovo ne na najvećem derbiju prvenstva. Uz ovu »penal hrabrost«, isti sudac nije škrtario niti na kartonima (7 žutih i 1 crveni), te na dosuđenim prekršajima na obje strane (23 Hajduk, Dinamo 37 = 60). Isključenjem Carevića u 58 minuti, čini se prestrogo dodijeljenim drugim žutim kartonom ( prvi je zaradio nakon naguravanja s Ćorlukom), sudac je ipak, izravno utjecao na daljnji tijek susreta, ostavivši Hajduk čak 39 minuta sigračem manje. 

Na koncu, neodlučeni rezultat, vjerojatno je najrealniji ishod prvog ovosezonskog hrvatskog derbija!                                 g