Arhiv tekstova

U svakom gradu ili selu postoji rezervirano mjesto za prodaju namirnica biljnog ili životinjskog podrijetla, a ovisno o veličini namijenjenog prostora isti dobiva naziv veće ili manje tržnice. Opet, u većim urbanim sredinama, tržnica predstavlja posljednji izvorni kontakt između proizvođača i kupaca, jer brojni shopping centri i supermarketi odavno su postali konačni distributeri finalnog proizvoda na veliko. 

ČARI TRŽNICE: Vjerojatno nema osobe koja, barem jednom, nije bila na nekoj klasičnoj tržnici, šetajući između šarolikih tezgi ispunjenih raznovrsnim sezonskim i cjelogodišnjim prehrambenim artiklima. Jer, u najvećoj mjeri slučajeva, na tržnicu se prvi puta odlazi u pratnji roditelja, a potom se, godinama odrastanja i sazrijevanja, ta navika ustaljuje i postaje redovitom potrebom. Istina, uslijed prekotjednih radnih obveza posjeti su, eventualno, limitirani na brzometne odlaske i kupovinu »na brzinu«, ali je zato svaki vikend, bila to subota i nedjelja, izvanredna prilika za nesmetani užitak »analitičkog i temeljitog istraživanja« svih mogućih ponuđenih artikala. Sam odlazak na tržnicu u danima vikenda predstavlja i određeni ritual, jer je gotovo uvijek neraskidivo u svezi s predstojećim centralnim objedom (ručkom) toga dana i osnovne polazne točke namjeravane kupovine koncentrirane su na isti. Pogotovo ukoliko na tržnicu ne ide osoba koja će pripremati namjeravani obrok, u velikopostotnom odnosu najčešće je to u pitanju ženski član kućanstva, onda »snabdjevač« mora pomno saslušati (i zapisati) sve instrukcije glede nabave. U ovom segmentu »tržničke analitike« postoje iznimno važne podjele glede osoba koje idu na tržnicu i tu postoje tri karakteristična primjera. U najvećem broju populacije, ženske osobe odlaze u kupovinu, znajući najbolje što je i najpotrebnije za dom, u nešto manjem postotku redoviti  posjetitelji su pripadnici muškog roda, dok je apsolutno najmanja kategorija muško-ženskih parova koji zajednički vrše tjednu nabavu prehrambenih potrepština. U biti to je posve logično, jer užitak u čarima kupovine na tržnici predstavlja svojevrsnu »životnu filozofiju«, a u tim trenucima ustaljene navike i načina »tržničkog razmišljanja« ljudi vole biti sami i neometani. Jer netko se više od same kupovine voli cjenjkati i pogađati oko određene cijene (priča naših prostora), dok veliki broj osoba plaća određene cijenu bez dileme i možebitne diskusije. Ukoliko se u tandemu (paru) nađu dvije osobe različitih pogleda (obično muškarac pripada prvoj, a žena drugoj skupini) na ovu problematiku, najčešće može doći do neugodnih rasprava koje, u startu, mogu pokvariti užitak kupovine na tržnici. Upravo zbog toga je i najbolji individualni odlazak!

UMJETNOST KUPOVINE: Ipak najveći užitak »trgovanja« na tržnici ogleda se u velikoj mogućnosti analize ponuđenih artikala, i potom efikasne realizacije najboljih i najljepših primjeraka za najbolju moguću cijenu. Spomenuta vještina pogađanja u svezi cijene, spada u svojevrsnu umjetnost igre između prodavača i kupca, u kojoj, na koncu, pobjeđuju svi. Prodavač je zadovoljan jer je prodao iznesenu robu i dobio sigurnu mušteriju i za sljedeći put, dok je kupac sretan uslijed svog diplomatskog-financijskog uspjeha i pune košarice uz manje utrošenog novca. No, s druge strane,  često zna doći do neugodnih situacija tijekom ove »operacije« i teških, neugodnih riječi s obje strane tezge. Ali i to je tržnica...                                                      g