Arhiv tekstova

Peta je godina kako se odvija nastava na hrvatskome jeziku, koja je ove godine počela i u petima razredima osnovnih škola, ali Hrvati u Vojvodini za sada nemaju školovanje na hrvatskom jeziku u srednjim školama, iako za to postoji pravni temelj. Put do ostvarenja školovanja učenika na hrvatskome jeziku na srednjem stupnju neće biti jednostavan niti lak, a do ostvarenja toga cilja jedino je mogućno stići institucionalnim djelovanjem Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje je od strane države zaduženo skrbiti o obrazovanju na materinjem jeziku.

Materinji je jezik osnovica za dječju sposobnost učenja, a ima veliko značenje i za dječji identitet i samosvijest i zbog toga je pitanje obrazovanja toliko važno za svaku, pa i za našu zajednicu. Iz toga slijedi zaključak kako pitanje obrazovanja ne može biti prepušteno improvizaciji i diletantizmu. Pitanje obrazovanja mora se rješavati i realizirati sustavno i profesionalno. Prije početka nastave na hrvatskom jeziku u osnovnim školama naslijeđe takve prakse u bliskoj prošlosti nije postojalo, kao ni dovoljno resursa, ali se velikim institucionalnim naporima hrvatske zajednice stvarao prostor za proces životnosti obrazovanja na materinjem jeziku.

Prije svega, obrazovanje na hrvatskome jeziku organizirano je prema zakonskim regulativama Republike Srbije, a udžbenike iz Republike Hrvatske odobravalo je i odobrava Ministarstvo prosvjete i sporta Republike Srbije. Izvršni odbor HNV-a u kontekstu ovoga pitanja skrbi o upisanim učenicima u hrvatske odjele, brine o nabavci udžbenika, te o nastavnom kadru i njihovom obučavanju, kao i o stvaranju uvjeta za nadvladavanje aktualnih problema, a inicira pripremanje srednjoročnih i dugoročnih projekata glede obrazovanja na materinjem jeziku, koji će stručno i programski dovesti i do rješavanja pitanja obrazovanja u srednjim školama. Zbog svega navedenog, jasna je važnost i odgovornost institucija, a po ovome pitanju – HNV-a, jer institucija je ta koja omogućuje sustavno rješavanje problematike i time, realizaciju planiranog u praksi, dok stihija jedino stvara kratkoročan kovitlac.

O spomenutoj važnosti i odgovornosti institucija za primjer može poslužiti i manifestacija »Dani Balinta Vujkova«, koja se najavljuje za početak listopada u organizaciji Hrvatske čitaonice. Pitanje je kako u Organizacijskom odboru nema niti jednog hrvatskog književnika iz Vojvodine. Pitanje je i kako se na najavljenoj književnoj večeri ne predstavlja knjiga pripovijedaka upravo Balinta Vujkova »Krilati momak«, koja je objavljena ove godine u nakladi NIU »Hrvatska riječ« i Matice hrvatske Subotica, te kako među sudionicima trodnevnog programa nema onih hrvatskih književnika koji su najbolji poznavatelji djela Vujkova i koji su godinama s njim surađivali. Pitanje je i zbog čega na multimedijalnoj večeri hrvatsko izdavaštvo ne predstavlja netko, tko je književnik, ili netko, tko objavljuje kritiku u književnim časopisima, ili pak netko, tko se bavi sustavnim nakladništvom hrvatske zajednice. I ova pitanja dovoljno ukazuju na važnost i odgovornost institucija. 

Svaka javna riječ podložna je sudu javnosti, pa tako i ova pitanja, ali ne zaboravimo, postavljanje pitanja može dovesti do valjane dijagnoze i oslobađanja od predrasuda jednih prema drugima i eventualnog tereta prošlosti. 

Z. S.