Arhiv tekstova

Prošloga je tjedna Hrvatska riječ objavila članak u kojem novinar Vjesnika Mladen Bokulić piše o načinu stjecanja hrvatskog državljanstva. On navodi riječi Jurice Kešine, načelnika Odjela za državljanstvo MUP-a Republike Hrvatske, koji pojašnjava postupak stjecanja državljanstva, kao i informaciju da među ostalima postoji oko 93.000 zahtjeva za državljanstvo iz Srbije i Crne Gore. 

Tanjug nije bio lijen prenijeti sve informacije iz Vjesnika bez imena autora teksta samo u nadnaslovu nagovijestivši kako se radi o Vjesniku, ne spominjući Kešinu kao izvor. No, svi su ostali podaci prepisani. Nažalost, vrijedni Tanjugov novinar se nije tu zaustavio. Osjećao je kako nešto ipak mora dodati. I dodao je: »Postojeći propisi u praksi su smišljeni da se umjetno poveća broj Hrvata jer Hrvati iz BiH ili iz Vojvodine, a koji s Hrvatskom praktički nemaju veze, hrvatsko državljanstvo mogu dobiti uz potvrdu mjesne župe Katoličke crkve da su vjernici. S druge strane, mnogim Srbima koji su desetljećima živjeli u Hrvatskoj, a njihova djeca tu rođena, onemogućeno je da dobiju državljanstvo«.

POOŠTRAVANJE UVJETA: Tekstopisac ovog traljavog komentara očito je neinformiran ili zlurad, jer je poznato kako se praksa dobivanja državljanstva putem izvoda iz crkvene knjige rođenih koristila prvih ratnih godina, a da su uvjeti otada ipak dosta pooštreni. Potrebno je validnim službenim dokumentom dokazati pripadnost hrvatskome narodu ili pripadnost roditelja.

Navedena brojka od 93.000 zahtjeva za državljanstvo iz Srbije i Crne Gore premašuje broj popisanih Hrvata. Popis je 2002. godine pokazao kako u Srbiji ima 70.602 Hrvata. Mnogi nisu tražili državljanstvo matične zemlje iz raznih razloga i veliko je pitanje ima li i trećina Hrvata državljanstvo svoje matične zemlje. 

Dakle, tko su tih ostalih možda 40.000 osoba koje su pribavile domovnicu, a vjerojatno i putovnicu? To bi bilo odlično pitanje za elektora Hrvatskog nacionalnog vijeća i odvjetnika u mirovini Grgu Bačliju, o kojem je ranije već pisano kako mu je suđeno radi protuzakonita pomaganja pri dobivanju hrvatskog državljanstva, ali da je slučaj otišao u zastaru. Kako su prenijeli hrvatski mediji tristotinjak krivotvorenih hrvatskih putovnica i šest vozačkih dozvola izdano je samo u Orahovici, u vremenu od 1995. do srpnja 1997. godine. Bačlija se branio kako je bio običan »kurir«, a inače je kompletna usluga zainteresirane mušterije stajala između 500 i 4000 tadašnjih njemačkih maraka. 

DOKAZI I »DOKAZI«: Jasno je kako je bilo mnogo takvih koji su »pomagali« kao Bačlija, i da nije moguće njihovu aktivnost ograničiti na razdoblje od 1995. do 1997. jer su se takvi slučajevi dešavali i prije i poslije. 

Međutim, cijela će stvar uskoro po svemu sudeći ići drugim putem. Hr­vat­sko pri­bli­ža­vanje Euro­pi udaljava ovu državu od mogućnosti davanja državljanstva sunarodnjacima vezanih pod­rije­tlom. Prema pisanju hrvatskih medija Hrvatski sa­bor bi se uskoro tre­bao iz­ja­sniti o Europ­skoj kon­ven­ci­ji o državljan­stvu iz 2000. go­di­ne. Ukoliko se pri­hva­ti taj do­ku­ment, bit će teže dobiti domovnicu.                                                  g