Arhiv tekstova

Izvršno vijeće AP Vojvodine, tijekom ljetne stanke, razmotrilo je i prihvatilo Informaciju o srednjem obrazovanju i odgoju učenika s posebnim osvrtom na  školovanje pripadnika nacionalnih manjina u AP Vojvodini u školskoj 2005./2006. godini i zaključilo da istu uputi na  razmatranje i usvajanje  Skupštini AP Vojvodine.

U  školskoj 2005./2006. godini, na teritoriju AP Vojvodine nastava  na srednjem stupnju odvijala se u  127 škola: 26 gimnazija, 74 stručne škole, 10 mješovitih škola, 7 umjetničkih i 10 srednjih škola za učenike sa smetnjama u razvoju. Srednjim obrazovanjem u AP Vojvodini obuhvaćeno je 76.119 učenika upisanih u 2.926 odjela gimnazija, srednjih stručnih, mješovitih i umjetničkih škola. U odnosu na prethodnu godinu broj učenika je manji za 1.319 učenika ili 1,7 posto, a broj odjela je manji za 14 ili 0,47 posto. 

Treba istaknuti da je tijekom godine pet gimnazija prešlo u mješovite škole u kojima se ostvaruje nastava općeg i stručnog obrazovanja. Prema odredbama članka 7. Zakona o osnovama obrazovanja i odgoja obrazovno-odgojni rad u srednjoj školi ostvaruje se na srpskom jeziku. Za pripadnike nacionalnih manjina obrazovno-odgojni rad  se ostvaruje na jeziku nacionalne manjine i samo se izuzetno može ostvarivati na srpskom jeziku. Kad  se učenik pripadnik nacionalne manjine školuje na srpskom jeziku ima pravo učiti materinski jezik s elementima nacionalne kulture. 

NASTAVA U SREDNJIM ŠKOLAMA: U srednjima školama na teritoriju AP Vojvodine nastava se ostvaruje na pet nastavnih jezika: srpskom, mađarskom, slovačkom, rumunjskom i rusinskom jeziku. Nastava na jezicima nacionalnih manjina ostvaruje se  u 40 srednjih škola sa sjedištem u 16 općina i Gradu Novom Sadu. Hrvati i Romi još ne ostvaruju obrazovanje na materinskom jeziku u srednjim školama  na teritoriju AP Vojvodine.

Na prvi pogled  očekuje se da etnička struktura učenika osnovnih škola u Vojvodini bude  na neki način slika etničkog sastava stanovništva Vojvodine. Međutim, kada usporedimo nacionalni sastav učenika  nacionalnih manjina u Vojvodini postaje razvidno da niti jedna od  njih ne participira u o srednjem obrazovanju u onoj mjeri  u kojoj participira u etničkom sastavu stanovništva Vojvodine. Izuzetak su Crnogorci kojih u  etničkoj strukturi ima 35.513 ili 1,75 posto, a u srednjim školama  pohađa nastavu 1824 ili 2,40 posto učenika koji su se izjasnili kao Crnogorci. Usporedni podaci dani su u Tablici broj 1.

Etnička struktura stanovništva Subotice iz 2002. godine i  etnička struktura učenika u Subotici ima isti trend kao i u Vojvodini. Naime, i ovdje niti jedna nacionalna manjina  nema broj učenika u srednjim školama u Subotici veći od učešća u broju stanovnika iz popisa 2002. godine. Najizraženije je to kod Bunjevaca i Jugoslavena. Broj Srba je veći za skoro čitavih 10 posto u odnosu na etničku struktura stanovništva iz 2002. godine. Ako se bolje pogledaju podaci, to  konstatacija vrijedi i za čitavu Vojvodinu. U Subotici je u školskoj 2005./2006. godini  bilo 6436 učenika ili 8,45 posto od ukupnog broja učenika srednjih škola u Vojvodini.

Sve nacionalne manjine ulažu velike napore u obrazovanje  na materinskom jeziku smatrajući ga jednim od bitnih čimbenika očuvanja nacionalnog identiteta. Manji broj nacionalnih manjina školuju se na srednjem obrazovanju  u posebnim školama, gdje se nastava isključivo odvija  na jednom jeziku. U kratkim crtama pokušat ćemo to i  opisati.

PRIMJERI ŠKOLOVANJA NA MA-TERINSKOM JEZIKU: Rumunjski nastavni jezik prisutan je u dvije škole i to: Ekonomskoj trgovačkoj školi »Dositej Obradović« u Alibunaru i  Gimnaziji »Vojislav Petrov-Braca« u Vršcu. U obje škole školuje se 172 učenika na rusinskom nastavnom jeziku. U spomenutim školama učenici se školuju i na srpskom jeziku. Ukupan broj učenika u srednjim školama u Vojvodini koji su se izjasnili kao Rumunji iznosi 676, a njih 172 pohađa nastavu na rumunjskom jeziku, što iznosi 25,44 posto od broja  učenika rumunjske nacionalnosti. Svi učenici koji pohađaju nastavu na rumunjskom jeziku su Rumunji. Valja istaći da od ukupnog broja Rumunja koji pohađaju srednje škole njih 167 pohađa gimnaziju, odnosno opću školu, što čini 24,70 posto od ukupnog broja učenika rumunjske nacionalnosti. Dobar dio predmeta u školama na rumunjskom jeziku izvodi se na srpskom jeziku.

Slovaci se mogu obrazovati na slovačkom jeziku u dvije škole i to: Gimnaziji »Mihajlo Pupin« u Kovačici i Gimnaziji »Jan Kolar« s domom učenika u Bačkom Petrovcu. Također, u obje spomenute škole obrazuju se učenici i na srpskom jeziku. Ukupan 367 učenika je  koji se školuju slovačkom jeziku. Ukupan broj učenika koji su se izjasnili kao Slovaci iznosi 1649, a njih 363 pohađa nastavu na slovačkom jeziku, što iznosi 22,03 posto. od broja učenika slovačke nacionalnosti. 4 učenika druge nacionalnosti pohađali su nastavu na slovačkom jeziku. Od  415 učenika koji su završili osnovnu školu na slovačkom jeziku, 95 učenika ili 22,89 posto nastavilo je školovanje  na slovačkom jeziku i to dvjema gimnazijama. Vjerojatno to je i glavni razlog manjeg postotka upisa Slovaka u srednje škole nakon završetka osnovnog školovanja na slovačkom jeziku. Naime, samo u dvjema gimnazijama je organizirana nastava na slovačkom jeziku. Od svih nacionalnih manjina, najveći postotak Slovaka pohađa opću srednju školu, odnosno gimnaziju. Naime, 492 Slovaka pohađa gimnaziju, što je  29,84 posto od ukupnog broja Slovaka u srednjima školama Vojvodine.

Rusini imaju mogućnost školovati se na  rusinskom jeziku u Gimnaziji »Pijetro Kuzmjak« u Ruskom Krsturu. Treba napomenuti da je ovo istodobno srednja i osnovna škola.  I u ovoj školi organizirana je nastava i na srpskom jeziku. Od 537 učenika koji su se izjasnili  kao Rusini,  njih 74 pohađa nastavu na rusinskom jeziku, što iznosi 13,78 posto od ukupnog broja učenika rusinske nacionalnosti. Nastavu na rusinskom jeziku pohađali su i: jedan Srbin, jedan Crnogorac i jedan učenik koji se nije izjasnio kao pripadnik jedne od ponuđenih nacionalnosti. Tri predmeta su se izvodila na srpskom jeziku.

U 33 srednje škole, 310 odjela sa 6731 učenika odvijala  se nastava na  mađarskom jeziku. Od 33 škole u dvije se odvijala nastava samo na mađarskom jeziku i to: Gimnaziji za talentirane učenike prirodno-matematičkog usmjerenja s domom učenika u Senti i u Subotici Filološkoj gimnaziji »Desző Kosztelányi«. Od 9195 učenika koji su se izjasnili  kao Mađari, a njih 6.555 ili 71,29 posto se školuje na mađarskom jeziku. Nastavu na mađarskom jeziku pohađali su i : 55 Srba;  55 Jugoslavena; 12 Bunjevaca; 17 Hrvata; 2 Albanca; 3 Roma; 1 Nijemac i 30 učenika koji se nisu izjasnili o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Treba istaknuti da je 90,42 posto Mađara koji su završili osnovno obrazovanje nastavilo srednju školu na mađarskom jeziku. 1515 učenika mađarske nacionalnosti pohađalo je gimnaziju, što iznosi 16,48 posto od ukupnog broja Mađara koji pohađaju srednje škole u Vojvodini. U Tablici broj 3 dani su podaci o ostvarivanju nastave na jezicima nacionalne manjine u srednjim školama  AP Vojvodine. 

NASTAVA NA HRVATSKOM JEZIKU JOŠ NIJE ORGANIZIRANA U SRED-NJIM ŠKOLAMA: Za učenje materinskog jezika s elementima nacionalne kulture u najvećem postotku se opredjeljuju Slovaci- 9,87 posto, zatim Rumunji-5,36 posto, Mađari-0,45 posto. Učenici Rusini se nisu izjasnili za učenje materinskog jezika s elementima nacionalne kulture.

Iz podataka se ne vidi da se  igdje izučava hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Iz toga je razvidno da Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu Vojvodine s uvođenjem hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u Subotici nije upoznato, odnosno da škola nije iste prikazala.

U srednjim školama  u kojima se nastava izvodi na jezicima nacionalnih manjina, iz pojedinih nastavnih predmeta, uglavnom općih, nastava se izvodi na srpskom jeziku.

Ustavnom poveljom i  Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama i Zakonom o zaštiti sloboda nacionalnih manjina stvorene su pravne pretpostavke kojima se garantira pravo manjina na školovanje na svom materinskom jeziku. Do 2002. godine, odnosno do donošenje Zakona o zaštiti sloboda i prava  nacionalnih manjina Hrvati nisu participirali u pravima  u oblasti obrazovanja jer nisu bili priznati kao nacionalna manjina.

Limitirajući faktori koji onemogućavaju potpuni obuhvat svih učenika na materinskom jeziku su: nedovoljna razvijenost mreže škola, disperzija pripadnika nacionalnih manjina, nemogućnost daljeg školovanja na materinskom jeziku na višem i visokom stupnju, velika razlika između jezika pripadnika nacionalnih manjina i srpskog jezika, problemi adekvatnog kadra, problemi oko uvoza udžbenika, komoditet roditelja, strah od izdvajanja, nepostojanje odgovarajućih faktora u manjinskoj zajednici i sl.

Iako se  već petu godinu organizira nastava na hrvatskom jeziku u osnovnim školama, nastava na hrvatskom jeziku nije organizirana u srednjim školama. Zašto? Ima vjerojatno više razloga koji su slojeviti. Ako se uzmu  u obzir dani podaci o srednjim školama u Vojvodini mogu i trebaju se izvesti određeni zaključci i to:

• U Vojvodini,  uzimajući u obzir nacionalne manjine, odmah iza Mađara najveći broj učenika je hrvatske nacionalnosti;

• Sve nacionalne manjine imaju jednu ili dvije škole gdje se nastava odvija na  jeziku određene nacionalne manjine;

• Iz podataka je vidljivo da najveći broj Mađara (71,29 posto) pohađaju srednje obrazovanje na svom materinskom jeziku, a  da svega 13,78 posto Rusina nastavlja srednje školovanje na materinskom jeziku;

• Ako se pretpostavi da bi se bisti postotak /13,78posto/ Hrvata opredijelio za školovanje na materinskom jeziku kao i kod Rusina, broj učenika bi  244 učenika

Pored navedenog  mogu se anticipirati još neke prednosti Hrvata i to:

• Razlika između hrvatskog i srpskog jezika je kudikamo manja u odnosu na ostale manjinske jezike, što omogućuje učenicima  nastavak školovanja i u domicilnoj i matičnoj domovini;

• Za razliku od drugih nacionalnih manjina, treba istaći da u Zemunu i Beogradu živi dosta veliki broj Hrvata koji bi mogli participirati u školovanju svoje djece u srednjim školama  na hrvatskom jeziku. To znači da bi se broj potencijalnih kandidata za školovanje hrvatskom jeziku jedino povećavao;

• Svake godine se povećava broj  učenika Hrvata u srednjim školama Vojvodine, a to je vidljivo ako se uzmu podaci zadnje tri školske godine u Subotici; 

• Nastava bi se mogla odvijati na hrvatskom jeziku u cjelini, imajući u obzir kadrove koji studiraju u Hrvatskoj, odnosno one koji bi brzo stekli lektorate;

• Ako bi se nastava odvijala u Subotici, lakše bi bilo osigurati nastavni kadar na jednom mjestu i njihovo puno uposlenje  i rad na hrvatskom jeziku.

Nedostatci u odnosu na druge nacionalne manjine:

• Nepostojanje duge tradicije školovanja na hrvatskom jeziku;

• Velika financijska sredstva za osnivanje  škole s domom na hrvatskom jeziku;

• Inertnost i neznanje  onih koji bi trebali i mogli činiti više na ovom polju.

Malo ili puno nedostataka? Dovoljno da Hrvati  u Vojvodini nemaju školovanje na hrvatskom jeziku na srednjem stupnju. Neke od nedostataka je moguće ispraviti i pitanje školovanja  na hrvatskom jeziku bit će riješeno na adekvatan način. Učinimo iskorak, to od nas očekuju svi oni koji su zainteresirani za opstojnost Hrvata na ovim prostorima.                                                g