Arhiv tekstova

Šezdesetak kilometara od Poznana, grada u jugozapadnoj Poljskoj, u okruženju pašnjaka, oranica i po koje farme, nalazi se mjestašce Chudobczyce s tek dvjestotinjak stanovnika. Od tog broja tri četvrtine žive u obiteljskim kućama a četrdesetak stanovnika žive i rade u objektima nekadašnje državne zadruge u specifičnoj zajednici – komuni koju je osnovala poljska civilna organizacija Fondacija Barka. 

Chudopczyce smo posjetili, ovoga rujna, kada je škotska humanitarna organizacija »Lydia project« organizirala traning program za civilne organizacije iz Istočne Europe. 

BARKIN MODEL: Izbor Fondacije Barka kao domaćina ovog seminara i susreta predstavnica civilnih organizacija koje već duže vrijeme  surađuju u okviru Lydia projecta nije bio slučajan. Barka je razvila uspješan model pomaganja onima koji su u novim uvjetima života u Poljskoj ostali na ulici, koji ne mogu naći svoje mjesto na tržištu rada ili su zbog raznih razloga doživjeli životni »brodolom«, od njih se može mnogo toga naučiti. 

Simbolički naziv »Barka« u Poznanu i okolici označava mjesto gdje osobe u potrebi, siromašni, bez posla, bez krova nad glavom, ovisnici o alkoholu ili narkoticima mogu pronaći ne samo sklonište već i psihološku potporu, edukaciju pa i radno mjesto. Ovaj model socijalne pomoći, nastao privatnom inicijativom i poznat pod nazivom socijalno poduzetništvo, ne temelji se na pasivnoj distribuciji dobara i usluga  za ljude kojima je socijalna pomoć potrebna već na potencijalima ovih ljudi, njihovom osnaživanju i širokim mogućnostima socijalnog poduzetništva. Što to znači? To znači da ova zajednica, kao i još trideset sličnih u jugozapadnoj Poljskoj u kojima živi 750 osoba koje su se našle u nevoljama koje ne mogu sami razriješiti, omogućava ne samo mjesto gdje će živjeti već i raditi, tako da sami sebi uspiju osigurati sredstva za život. Principi na kojima su osnovane ove komune su normalno organiziran obiteljski život u grupama od 25 do 30 osoba, uzajamna pomoć i solidarnost, samoizdržavanje kroz vlastiti rad u socijalnim kooperativama, uzdržavanje od korištenja alkohola i narkotika a mjesto za život se nalazi u starim i ruiniranim kućama koje obnavljaju i adaptiraju za život i rad uz pomoć donacija i vlastitim radom.

PRIĆA O BARCI: Kako je nastala ova komuna, kako je nastala Barka? U komuni Chudobczyce smo od ljudi koji žive i rade u njoj čuli i priču o nastanku Barke. 

Barka je rođena iz iskustva bračnog para psihologa Barbare i Tomazsa Sadowskog. Osadmesetih godina oni su radili u psihološkim klinikama u zatvoru i rehabilitacijskim institucijama. Kada je počela tranzicija u Poljskoj uvidjeli su mogućnosti promjene u radu s ljudima. Prvo su počeli osnivati klubove za psihološku pomoć, ali su vrlo brzo shvatili kako je tim ljudima potrebna i druga vrsta pomoći. Pronašli su ruiniranu kuću u mjestašcu Vladislavovu gdje su  željeli napraviti kuću za sastanke vikendom, za oporavak, no to nije bilo dovoljno. Uvidjeli su da su ljudi željeli i živjeti skupa – u nekoj vrsti komune. Godine 1989-te kada su se u Poljskoj održali prvi slobodni izbori poslije II. svjetskoga rata, ocijenili su da je to moment i za promjenu sustava socijalne pomoći. Izazov su prihvatili. Ostavili su svoj dom i odlučili živjeti s tim ljudima, skupa sa svoje tri kćerke. Živjeti s tim ljudima značilo je dijeliti sve. Skupa su živjeli ljudi koji su se našli u teškoj situaciji i oni koji su mogli pomoći. To je bio početak prve komune iz koje je zatim izrastao čitav sustav Barke. 

AKTIVNA POMOĆ: Zatim su Sadowskijevi razgovarali i s vlastima i socijalnim ustanovama kako bi se utjecalo na to da se promijeni socijalna politika. Predstavnici vlasti su rekli da je siromaštvo tih ljudi njihov problem jer piju ili jer ne žele raditi. Ali u Poljskoj je u to vrijeme oko dvadeset posto nezaposlenih i dvjesto tisuća ljudi bez krova nad glavom. Pomoć pak koju daju državne ustanove socijalne pomoći  svodi se na jedan intervju s osobom kojoj je potrebna pomoć, puno ispisanih papira i malo novca. Barbara i Tomasz Sadowski su uvidjeli da ljudima treba aktivnije pomagati, a to znači da: ako netko nema što jesti treba mu dati hranu, ako netko nema krov nad glavom treba mu pronaći dom. A kad je jeo i spavao treba ga pitati što želi od budućnosti, vidjeti kakve ima probleme i pokušati mu pomoći da nađe posao, ako nema posla treba stvoriti radno mjesto, ako ne zna ništa raditi treba ga naučiti. Jer, pomoć čovjeku, od koje se polazi u Barki je jedan proces a ne jednokratna pomoć  u hrani, odjeći, novcu. Prije petnaest godina u Poljskoj, ispričali su nam u Barki, nitko nije vjerovao da tako nešto može postojati na ovakav način. Međutim, već početkom devedesetih godina stvoreno je desetak zajednica, na principu samopomoći i solidarnosti i kojima upravljaju sami ljudi koji tamo žive. 

PITANJA I ODGOVORI IZ BARKE: Sustav Barka zahtjevao je tada  novi korak i 1996. godine je osnovana Barka škola za edukaciju i scoijalnu integraciju. Pitanje koje su tada, nepovjerljivi postavili je bilo: zašto je nezaposlenima i socijalnim slučajevima potrebna škola? Škola je ipak stvorena. Protiv logike. I kasnije se ispostavilo da je  ta škola pokrenula promjenu politike socijalne pomoći u Poljskoj. Naime, Barkinu školu je posjetio ministar rada i nakon toga inicirao promjenu zakona, zatim je širom Poljske po modelu Barke stvoreno pedeset centara edukacije i socijalne integracije.  

Pitanje je zatim bilo: zašto da netko uči zanimanje ako općenito nema posla i kako će naći posao? Ali u Barki su znali da je sustav slobodnog tržišta težak za ljude koji su slabi. Nova ideja je bila napraviti program za takve osobe i kreirati radna mjesta. Tako su na primjer, radna mjesta u komuni Chudopczyce napravljena tako što je propala državna farma ponovno stavljena na noge i postala je jedna od najboljih u gajenju koza. Ljudi koji dolaze u Barku tražeći pomoć, nakon oporavka i edukacije, često i sami postaju davatelji pomoći, organizatori programa ili pak osnivaju socijalne kooperative.

Ali, da bi promjena bila permanentna potrebni su i novi zakoni. Iskustvo ljudi iz Barke, njihov pozitivni i uspješan model, utjecao je i na to da se u Poljskoj donese zakon o socijalnim kooperativima. Barka je od 1989. do danas izrasla u veliki sustav povezanih udruga, fondacija, asocijacija, komuna i socijalnih kooperativa. Sve organizacije i zajednice funkcioniraju po principima autonomije i samoodrživosti i dalje razvijaju programe pomoći onima koja je ta pomoć potrebna.

»Skoro je nevjerojatno da je iz jedne kuće u Vladislavovu potekla promjena socijalne politike u Poljskoj, što međutim pokazuje da u »čudima« nije važan sustav nego ljudi« rekli, su nam u Barki.           g