Arhiv tekstova

Odzvanjala je crkva u Mariji Bistrici 23. rujna u večernjim satima kada su hodočasnici iz Bačke u svečanoj procesiji ušli u svetište i na taj način pozdravili Majku Božju Bistričku. Dirljiv je to susret. Majka nas je i ove godine dočekala otvorena srca i bila je s nama. Na samom početku pozdravio nas je rektor svetišta vlč. Zlatko Koren poželjevši svim hodočasnicima dobrodošlicu i riječi podrške za naše tradicionalno hodočašće.

Sam program hodočašća bio je doista bogat duhovnošću. Već po ulasku u crkvu  hodočasnici su pristupili pojedinačnim svetim ispovijedima da bi u 20,30 sati imali svečanu misu koju je predvodio msgr. Stjepan Beretić. 

SVEČANA MISA: U svojoj dirljivoj propovijedi msgr. Stjepan je rekao: »Recimo večeras, Majci, da je jedan mladi tata ovih dana poginuo u Subotici. Recimo Mariji, kako je velika tuga njegova djece. Recimo joj da to i nas boli. Recimo noćas Majci, za mamu kojoj su terapije kosu odnijele, a još nadu ugasile nisu. Recimo večeras Majci kako nas boli nesloga naša. Recimo joj da su prazne kolijevke naše. Recimo noćas Majci brigu za djecu našu. Tako ih je malo. Recimo Gospi da nam čuva djevojke naše i da blagoslovi mladiće naše. Recimo Majci da imamo dobre bogoslove, molimo je da ih čuva. Recimo Majci, kako nam treba bogoslovno sjemenište, neka nas čuje. Recimo Majci da su nam umrli dobri svećenici naši. Recimo Majci da čuva naše svećenike i sjemeništarce. Recimo joj, kako je puno bolesnih u našoj sredini. Recimo joj, svakom je milostiva, sve ona bolesti liječi. Recimo Majci, kako su naši odnosi s roditeljima napeti. Recimo joj da nas to boli. Sve ona liječi, tako i bol. Nikoga još nije odbila, tko bi u nje pomoć zatražio. Večeras recimo, kako smo usamljeni. Recimo večeras da nas duša boli. Tako je puno ljudi bez posla. Tako je puno nepravde. A za naše ljude je dobro zapisao župljanin naše katedralne župe, Aleksa Kokić: ‚Nikad se glasno ne tuže, ako ih nevolja bije. Ne traže pomoći, kada ih nenadano nesreća zateče, iako imaju meku osjetljivu hrvatsku dušu, koju tako strašno znade zaboljet, kada je nepravda zapeče‘. Ovdje, pred Majkom recimo sve, izlijmo svoje tužbe, recimo svoje nevolje, zatražimo pomoć. Ovdje nam je Majka tako blizu.«  

KRIŽNI PUT: Nakon svete mise bila je kratka pauza, a u 22 sata uslijedio je  križni put kojeg je predvodio vlč. Franjo Ivanković koji je održao i kratku propovijed kod 12. postaje križnoga puta. Od prošle godine uvedena je novina vođenja  križnoga puta. Naime, 15 je hodočasnika nosilo križ mijenjajući se kod svake postaje te na taj način proživljavalo ovu duboku pobožnost. 

U 9 sati ujutro  uslijedila je svečana sveta misa koja je i ove godine bila sa župskom zajednicom. Ovu svetu misu predvodio je vlč. Željko Šipek. U Koncelebraciji su bili nazočni msgr. Stjepan Beretić, vlč. Franjo Ivanković, vlč. Josip Kujunđžić i vlč. Goran Jovičić. U svojoj propovijedi vlč. Željko Šipek pozvao je vjernike da budu veliki u ljubavi, dobroti, praštanju, u svakom dobrom djelu. »Jer čovjek je velik onoliko koliko ljubi!« 

Uskoro je uslijedio naš rastanak, tužan, ali puni optimizma, jer mi ćemo se opet vratiti.  Za mnoge od nas sa ovom svetom misom program u Mariji Bistrici je bio završen. No i ove godine bračni parovi iz Subotice i okolice pored toga što su aktivno sudjelovali u pobožnostima imali su u 11 sati svoju svetu misu sa svim bračnim parovima hrvatskog govornog područja. Molili su se za moćni blagoslov Blažene Djevice Marije, za njihov brak i njihove obitelji. 

U LUDBREGU: Oko 11 sati 4 autobusa krenula su za Ludbreg. U Ludbregu nas je dočekao preč. Josip Đurkan upravitelj svetišta koji nam je u župnoj Crkvi izložio na štovanje pokaznicu sa Relikvijom Predragocjene Krvi Isusove. Po riječima preč. Josipa po pisanom dokumentu iz Farlatija godine 1411.-te jednom svećeniku koji je služio sv. Misu u kapeli grofa Batthyanyja dogodilo se da se u kaležu vino pretvorilo u pravu krv. Svećenik o tome nije nikome govorio, nego je tu supstancu stavio u staklenu posudu i dao zazidati. Tek je na času smrti priznao ispovjedniku što se dogodilo i što je učinio. Uslijedilo je dugo ispitivanje u Rimu da bi tek papa Leon X. svojom Bulom 1513. godine dopustio štovanje Predragocjene Krvi Isusove u Ludbregu. Nakon što smo obavili čašćenje izložene Relikvije pogledali smo i lijepo ukrašeno svetište Krvi Isusove udaljeno stotinjak metara od župne crkve. Nakon toga uputili smo se Podravskom magistralom svojim kućama.

Hvala hodočasnicima iz Subotice, Bikova, Starog i Novog Žednika, Đurđina, Male Bosne, Bajmoka, Sombora, Bačkog Monoštora što su i ove godine žrtvom  uključili u naše tradicionalno hodočašće. Potičem i druga mjesta gdje ima Hrvata da nam se nagodinu priključe. Stariji mi pričaju da je bilo po 12 autobusa prije, zašto taj broj ne bismo  ponovili?

 

Željko Šipek