Arhiv tekstova

U subotu, 16. rujna, u organizaciji KPZH »Šokadija«, održana je likovna kolonija »Sonta 2006«. Pokraj domaćih, na koloniji su sudjelovali i umjetnici iz Subotice, članovi Likovnog odjela HKC »Bunjevačko kolo« iz Subotice. Goste su na dolasku u Sontu dočekali tmurni oblaci, koji su prije obećavali kišu, nego lijep dan. Ipak, na inzistiranje gostujućih subotičkih umjetnika, kolonija je održana na samoj obali Dunava,  na području za lađare zloglasne »Staklarske petlje«, na terenima sonćanskih kampera i pecaroša. 

  Nakon kratkog upoznavanja, goste je u vjeronaučnoj dvorani crkve sv. Lovre pozdravio sonćanski župnik vlč. Željko Augustinov, a članice »Šokadije« su im priredile »šokački fruštuk«, sve po redu, kako dobrim domaćinima i dolikuje. Poslije fruštuka pošlo se na Dunav na rizik, pa ako baš padne kiša, za onaj dio zemljane ceste od oko 4 kilometra valjda će se naći nekakvo rješenje… 

PLES SVJETLA I VODE: Ova veličanstvena rijeka sudionike kolonije dočekala je u svoj svojoj ljepoti. Silina vjetra je stvarala poprilične valove, a kako su se oblaci raskinuli i pojavilo se sunce,  počeo je i čarobni ples svjetla i vode, stvarajući nepregledne niske bisera na površini. Iza nekoliko stotina metara širokog polja ovih bisera jasno se vidi šumovita obala matične nam domovine Hrvatske. Da je izbor ove lokacije pun pogodak, pokazala je užurbanost slikara, pa i mala stvaralačka neuroza, ili bolje rečeno naboj emocija, pri odabiru motiva i pripremi pribora za rad. Bilo je malo muke zbog jakog vjetra, štafelaji s platnima baš i nisu bili jako poslušni, no, uporni umjetnici u stvaralačkom transu baš se i nisu dali smetati takovim trivijalnostima. Pred očima domaćina rađali su se produkti njihovih nadahnuća, igrom boja na bjelini platna nastajali su prekrasni pejzaži, neki poput fotografija realistički, neki maštom umjetnika viđeni drugačije nego našim okom. Članovi likovnog odjela »Šokadije«, koji je s aktivnim radom započeo tek od ove godine, nisu slikali. Obilazili su umjetnike u zanosu njihovog stvaralaštva, žedno upijajući rutinu njihovih pokreta, način rada, razgovarajući s njima o svakoj sitnici koja im se činila zanimljivom. Učili su od iskusnih majstora, a vrijeme će pokazati što će od toga usvojiti i primijeniti u praksi. Voditelju likovnog odjela HKC »Bunjevačko kolo« Josipu Horvatu punu pozornost posvetili su čelnici »Šokadije«, koji su pritom vodili računa i da nitko od umjetnika ne ostane žedan poslije »šokačkog fruštuka«. Razgovaralo se o problemima i iskustvima u radu udruga u oblasti kulture, o odnosima između subjekata kulture, politike i crkve u našoj zajednici, te o mnoštvu tema iz oblasti organizacije rada u likovnim odjelima hrvatskih udruga u Vojvodini. 

DRUŽENJE UZ »IZNENAĐENJE«: Po završetku rada subotičkih umjetnika ova mala ekspedicija se vratila u Sontu, našavši sklonište od vjetra u vjeronaučnoj dvorani, kod sad već starog znanca vlč. Augustinova, gdje su im članovi »Šokadije« priredili novo iznenađenje u vidu nadaleko poznatog zaštitnog znaka ovog dijela Podunavlja, ribljeg paprikaša kuhanog u kotlićima na vatri od crvene vrbe, a bio je tu i jedan oveći kotlić paprikaša od divljači, za ne daj Bože da tkogod ne voli ribu. Prije ručka voditelj Likovnog odjela subotičkog HKC-a »Bunjevačko kolo« Josip Horvat i predsjednik »Šokadije« Zvonko Tadijan izmijenili su zdravice i poželjeli svojim udrugama dugu i uspješnu suradnju, a slike nastale na ovoj koloniji subotički umjetnici su poklonili domaćinima. Poslije paprikaša, kako već i dolikuje, domaćini su poveli pjesmu i kolo, u čemu su im se pridružili i gosti. 

»U godišnjem planu likovnog odjela HKC-a  pored ostalog imamo jedan do dva posjeta hrvatskim udrugama kojima želimo pomoći u radu likovnih odjela, ili, ukoliko ih nemaju, prenosimo im svoja iskustva i pomažemo u formiranju. Gostovanje kod Sonćana nije samo puko ispunjenje godišnjeg plana, to je jedno divno druženje uz rad koji svi volimo i to u prekrasnom ambijentu ove rijeke, rijeke koja spaja našu domicilnu državu s matičnom domovinom. Radovi nastali danas, a ostavljamo ih ‘Šokadiji’ na dar, govore nam kolika je ova veličanstvena rijeka bila inspiracija našim umjetnicima, a neka ubuduće govore o jednom lijepom, danas skovanom prijateljstvu. Bit ću najsretniji ukoliko ovo druženje, kako radni, tako i onaj opušteniji dio bude poticaj za rad u budućnosti članovima likovnog odjela ‘Šokadije’«, izjavio je za »Hrvatsku riječ« Josip Horvat. 

Voditeljica likovnog odjela »Šokadije« Svetlana Zec puna je dojmova sa kolonije. »Ovo je za mene nezaboravno iskustvo. Na koloniji nisam slikala, samo sam promatrala rad subotičkih umjetnika i jako puno razgovarala s njima. Bilježila sam sve što sam mislila da je potrebno i da će mi koristiti u radu našeg likovnog odjela. Za svakog od njih ponaosob, potpuna sam početnica i mislim da će mi današnji dan ostati velika inspiracija za ozbiljan početak rada u likovnoj umjetnosti«, rekla je voditeljica.

g