Arhiv tekstova

Kako spriječiti pretvaranje tiska u Srbiji u poprište uvreda, kleveta i pornografije, bila je tema najnovijeg okruglog stola Nezavisnog udruženja novinara Srbije, koje je prošloga petka održano u prostorijama Nezavisnog društva novinara Vojvodine u Novom Sadu. Sudionici okruglog stola bili su urednici medija iz Beograda i Vojvodine, predstavnici novinarskih udruga i medijskih asocijacija, Ministarstva kulture Srbije, pokrajinske vlasti, te stručnjaci relevantnih nevladinih organizacija.

I na ovom je skupu zaključeno kako je stanje u pojedinim ovdašnjim medijima iznimno loše glede sadržaja i rječnika, no put za izlazak iz te situacije nije jednoznačno utvrđen ni ovoga puta.

PSOVKA U JAVNOM DISKURSU: Jedan od uvodničara okruglog stola, predsjednik NDNV-a Dinko Gruhonjić, podsjetio je kako nekada u našim medijima nije bilo mjesta psovkama, dok se danas psovka progurala u javni diskurs, i to »uz blagoslov političara«. Posljedica toga je tabloidizacija medija u Srbiji, pri čemu ovdašnji tabloidi ni po čemu ne sliče tabloidima na Zapadu. Budući da, po njegovim riječima, ovdašnje pravosuđe ne funkcionira, izostaju sankcije za govor mržnje u medijima. 

Ilustrirajući rečeno, Gruhonjić je spomenuo nekoliko karakterističnih primjera u medijima, kao što su SMS-manija, spletke u svezi pojedinih estradnih zvijezda, skupštinski govor radikalskog zastupnika Zorana Krasića, vrijeđanje potpredsjednice Vlade Srbije Ivane Dulić-Marković, ponašanje ministra Velimira Ilića, pojedini tekstovi sadašnjeg generalnog direktora RTS-a Aleksandra Tijanića, itd. Sve to, uz mnoštvo drugih neizgovorenih primjera, Gruhonjić naziva moralnim sunovratom društva u Srbiji, koje nije počelo jučer, nego u Miloševićevom desetljeću, te će za izlazak iz te krize trebati još najmanje toliko vremena.

KLJUČNA OSUDA JAVNOSTI: Pravni aspekt problema i mogućnosti da država reagira predstavio je drugi uvodničar, poznati novosadski odvjetnik Vladimir Beljanski. Ključno je, po njegovu mišljenju, reagiranje javnosti. »Što je reakcija javnoga mnijenja na neprihvatljivo ponašanje jača, to je potreba za represijama manja. I obrnuto. Paradoksalno zvuči, ali sud je posljednja instanca koja se u ovakim slučajevima treba pitati. Ako postoji žestoka osuda javnosti, onda to znači da je društvo odlučilo da je određeno ponašanje neprihvatljivo.«

Beljanski je na primjeru Nacionalnog stroja i njihovog proljetnjog upada na Filozofski fakultet u Novom Sadu i prekid tribine uz demonstracije fašizma, pokazao kako u ovoj zemlji djeluje pravosuđe. »Tužiteljstvo tada nije poduzelo ništa odmah, nego je čekalo da vidi kako će javnost reagirati. Onda su sačekali i blagoslov politike, pa su tek tada poduzeli korake, što je pratilo nepotrebno spektakularno uhićenje okrivljenih«.

KODEKS, BOJKOT, LICENCA: I svi drugi sudionici rasprave, poput Dragana Janjića, člana Izvršnog odbora NUNS-a, složili su se da nikakav sud ne može zaštiti novinarsku profesiju i ljude koji su meta psovačkih i uvredljivih tekstova, nego da se sveukupno u javnosti mora stvoriti atmosfera da je takvo ponašanje u medijima neprihvatljivo. Ono u čemu se sudionici rasprave nisu složili, jest način da se iz ove alarmantne situacije izađe. Jedni smatraju da je prvi korak usvajanje kodeksa ponašanja u medijima, drugi predlažu bojkot onih osoba iz javnoga života koje su perjanice problematičnog ponašanja, dok se treći opredjeljuju za izdavanje licenci za novinare, odnosno određivanje tko može, a tko ne, baviti se novinarskom profesijom. Svi ovi, pa i drugi prijedlozi, osim dobrih imaju i svoje loše strane. Kodeks, recimo, djeluje previše utopistički, bojkot vjerojatno ne bi uspio, a s licencama je problem »tko bi kontrolirao kontrolore«, kako kaže dr. Dubravka Valić-Nedeljković, ravnateljica Novosadske novinarske škole.

Gledajući sveukupno, situacija u srbijanskim medijima sve je lošija, a u nekim segmentima gora je nego što je to bilo i u ratnim devedesetim godinama prošloga stoljeća. Kako će se stvar razvijati u neposrednoj budućnosti, za sada nije poznato. Ova, kao i druge slične tribine, mogu fokusirati problem, ali za njegovo je rješavanje potreban angažman šire zajednice, odnosno uređivanje institucija društva i države. Bez toga ne ide.

g