Arhiv tekstova

Stresan način života, uz neodgovarajuću ishranu i brojne rizične zdravstvene faktore, najčešći je krivac za sve brojnije napade tihog ubojice – moždanog udara, oboljenja koje se javlja sve ranije i ranije. Nekada je tzv. kritično razdoblje potencijalne opasnosti nastupalo u srednjoj životnoj dobi, ali danas, prema svim aktualnim pokazateljima ugrožena je mnogo veća dobna skupina. U želji da ukažemo na problem ovog kompleksnog oboljenja, koje je po smrtnosti na prvom mjestu u Vojvodini, i predočimo osnovne mjere prevencije u sprječavanju moždanog udara, zamolili smo dr. Franju Petreša, specijalista s odjela neurologije u subotičkoj bolnici, za razgovor u kojemu našim čitateljima stručno pojašnjava svu medicinsku problematiku vezanu uz nastanak i liječenje ove bolesti. 

 

HR: Dugogodišnji liječnički staž obavljali ste na službi u vojnoj medicini, ali posljednjih  godina praksu obavljate u civilnom sektoru. Kakva je razlika u praktičnom radu? 

Osnovna, a ujedno i glavna razlika u radu s ove dvije posve različite skupine pacijenata ogleda se ponajprije u patološkoj različitosti oboljenja s kojima dolaze po liječničku pomoć. Interesantno je zamijetiti, kako u vojnom sektoru ima znatno manje slučajeva moždanih udara ili oboljenja od multipleks skleroze, jer aktivna vojna služba podrazumijeva i određeni stupanj tjelesne kondicije i svakodnevnih aktivnosti, dok je to, primjerice, najrasprostranjeniji, ali i najopasniji, oblik oboljenja kod građanstva. Također, za razliku od civilnog sektora, u kojemu osobe dolaze kod liječnika uslijed stvarnih zdravstvenih tegoba, u vojsci se često susreće pojava »simuliranja« određene bolesti, a sve u nastojanju postizanja efekta dijagnoze za otpuštanjem iz vojne službe. Uslijed toga često dolazi do konflikta između liječničkog osoblja i časnika glede konačnih dijagnoza i valjanosti liječničkih nalaza.

HR: Što predstavlja Vašu glavnu medicinsku specijalnost?

Ja sam, prije svega, stara škola medicinskog obrazovanja u kojoj je postojalo specijalističko zvanje neuropsihijatra, dok je to danas podijeljeno u dvije skupine – neurologiju i psihijatriju, a budući mladi liječnici se moraju opredijeliti za granu u kojoj žele nastaviti svoje specijalističko usavršavanje. Prema novim opredjeljenjima i ja sam se morao odlučiti, te sam izabrao neurologiju, koja je dosta zahtjevnija od psihijatrije u kojoj može biti često i određenog »lutanja«, dok neurolozi moraju postaviti točnu dijagnozu oboljenja i odrediti vrlo precizne načine liječenja.

HR: Pomaže li Vam dugogodišnje »vojničko« iskustvo u današnjem radu s »civilnim« građanstvom?

Iskreno govoreći priznajem da sam zadržao dosta vojničkog u ophođenju s pacijentima, prije svega zahtjevnost glede discipline na kojoj inzistiram prilikom rada na svom odjelu, a što podrazumijeva poštivanje reda i ozbiljnosti u radu s pacijentima. Napose, faktor discipliniranosti prigodom liječenja određene bolesti predstavlja jedan od najvažnijih segmenata potencijalnog izlječenja i stoga uvijek apeliram, u komunikaciji sa svojim pacijentima, na njihovu ozbiljnost i pridržavanje zadanoj terapiji. Bez strogog režima tijekom procesa liječenja, nažalost, često nema ni izlječenja.

HR: Glavna tema ovog razgovora temeljena je na najvećem zdravstvenom neprijatelju ljudi s vojvođanskih prostora, »tihom ubojici« koji konstantno prijeti velikom broju ugroženog stanovništva moždanom udaru. Što, medicinski rečeno, podrazumijeva ovo teško oboljenje koje sve češće napada brojne osobe neovisno o njihovoj starosnoj dobi?

Pojednostavljeno rečeno do moždanog udara može doći prilikom prestanka cirkulacije u moždanom tkivu, a postoje dvije vrste uzročnika njenog prekida. Najčešći oblik prekida cirkulacije manifestira se začepljenjem krvne žile nekom trombostičnom masom, dok druga mogućnost podrazumijeva pucanje krvne žile kada krv istječe iz nje, a stanice koje očekuju »napajanje« počinju patiti i mozak biva lišen svježeg kisika i glukoze. Uslijed ovakve situacije u organizmu dolazi do prikazivanja prvih simptoma potencijalnog moždanog udara.

HR: Koji su glavni simptomi za prepoznavanje budućeg napada moždanog udara?

Najčešće manifestacije prvih simptoma nastupajućeg moždanog udara ogledaju se u trnjenju jednog dijela lica ili ekstremiteta (ruka ili noga), potom može doći do titraja i slabovidnosti na jednom oku, učestalost glavobolje, mučnine i nagona za povraćanje.

HR: Koliko iznosi vrijeme od pojave prvih simptoma do potencijalnog moždanog udara?

U biti ne može se točno odrediti neka vremenska relacija, jer udar može nastupiti momentalno, ali poslije nekoliko sati od prvih simptoma. Zbog toga je najbolje odmah djelovati po registriranju prvih naznaka i osobu što prije medicinski zbrinuti, što znači transportirati do najbliže medicinske ustanove radi ukazivanja stručne pomoći. Opet, često isti simptomi mogu biti znaci i »lažnog alarma«, te značiti samo naglo povećanje tjelesnog tlaka ili izraženije premorenosti, te znatno uvećanog šećera u organizmu. Najbolje je uvijek pozvati liječnika, a ne samostalno postavljati dijagnoze, jer ukoliko su stvarno simptomi moždanog udara, onda posljedice mogu biti i fatalne.

HR: Kakav je medicinski tretman osoba koje su napadnute moždanim udarom i što se može poduzeti u saniranju nastalih posljedica?

Ukoliko je oboljela osoba na vrijeme dovedena u bolnicu, onda se nad njom vrši tzv. monitoring na neurološkom odjelu i sagledavanje zdravstvenih posljedica koje je moždani udar učinio. Kako suvremena medicina ide velikim koracima naprijed danas već imamo brojne nove medikamente i sredstva pomoću kojih se mogu uspješno sanirati određene posljedice. U prvom redu, s medicinske strane, najvažnije je da oboljeli ljudi prežive moždani udar, a ukoliko od nastupajućih posljedica ostanu djelomični invalidi, da njihovo stanje bude što podnošljivije za najbližu obitelj i društvo u kojemu egzistiraju. Na specijalističkom odjelu je, u prvom redu, najvažnije postaviti točnu dijagnozu aktualnog oboljenja i ustvrditi da li je došlo do začepljenja ili pucanja krvne žile. Ukoliko je došlo do začepljenja daju se sredstva kojima se rastvaraju trombovi koji su doveli do začepljenja, a ukoliko je došlo do krvarenja, onda je tretman znatno ozbiljniji, jer se u prvom redu moraju sanirati svi uzročnici koji su doveli do krvarenja. U timu za liječenje ravnopravno sudjeluju, uz neurologa, i kardiolog te često i dijabetolog.

HR: Često je medicinska ustanova ili bolnica znatno udaljena od mjesta na kojemu živi osoba kod koje su primijećeni prvi simptomi potencijalnog moždanog udara. Što poduzeti kao osnovnu preventivu i prvu pomoć?

Trebalo bi momentalno uzeti 100 mg acetilsalicilne kiseline tj. jedan aspirin ili andol, jer se ovim medikamentom postiže »razrjeđivanje« krvi što znatno može pomoći u prvom trenutku. Opet ukoliko osoba kronično ima problema s visokim tlakom, što je česta nuspojava, onda ona ili osobe u njenoj neposrednoj blizini znaju koji lijek bi trebala uzeti u datoj situaciji. Također pri nastupanju određenih nabrojenih simptoma potrebno je istodobno leći u krevet, primiriti se što je više moguće i u stanju mirovanja dočekati dolazak liječnika. Nažalost, osobe pogođene na primjer trnjenjem ruke ili noge često, posve kontraproduktivno, se ne mogu smiriti i time još više doprinose pogoršanju svog zdravstvenog stanja.

HR: Koje su najrizičnije skupine osoba podložnih opasnosti od potencijalnog moždanog udara i koji su ljudski organi najugroženiji?

Općenito gledano u najvećoj opasnosti su osobe u srednjoj životnoj dobi, ali svjedoci smo brojnih slučajeva kada se ovo oboljenje javlja znatno ranije nego što je to prije bio slučaj. U prijašnjoj općoj definiciji potencijalnih uzročnika smrti prevladavali su slučajevi umiranja od srca, mozga ili neke zarazne bolesti. Danas, pak, zarazne bolesti su smijenila maligna oboljenja, dok su srce i mozak još uvijek visoko u postotnom iznosu smrtonosnih uzročnika. U rizične skupine osoba koje bi mogle biti podložne ovom oboljenju u prvom redu spadaju hipertoničari (osobe s visokim tjelesnim tlakom), dijabetičari, te osobe koje su konstantno izložene određenoj vrsti jakog stresa.

HR: Znakovito je kako ovo oboljenje često »ide u paru« i s još nekim zdravstvenim tegobama?

Apsolutno, jer, primjerice, ne mogu krvne žile u glavi biti dobre, a da su recimo u peti loše. Opće stanje organizma često je trajno narušeno i drugim oboljenjima, što u konačnici može dovesti do nastupanja moždanog udara kao posljedice. Opet ukoliko je netko dobio moždani, postoje velike šanse da će dobiti i srčani udar. Upravo zbog toga je suvremena medicina usavršila dijagnostički instrument pod imenom doppler uz pomoć kojeg se može vidjeti stanje krvnih žila, primjerice u vratu i djelotvorno djelovati u prevenciji.

HR: Što bi trebalo prevencijski poduzeti u ranom sprečavanju zdravstvenog rizika?

Svi liječnici su suglasni u konstataciji da već ulaskom u četvrto desetljeće treba obratiti veću pozornost na prehranu i vrstu namirnica koje se unose svakodnevno u organizam. Konzumiranje obroka mora biti ravnomjerno podijeljeno na tri glavna obroka tijekom dana, uz umjerenu konzumaciju do prvog osjećaja sitosti, a ne prekomjernog jedenja. Iznimno je važno redovito jesti voće i uzimati dovoljne dnevne količine tečnosti – minimalno 1,5 litara. Opet, osobe kojima je dijagnosticiran visoki tjelesni tlak – hipertoničari, moraju kontinuirano uzimati lijekove za snižavanje tlaka, a ne samo kada im je tlak povišen. Isti je slučaj i s dijabetičarima, koji moraju disciplinirano uzimati svoje lijekove i održavati nivo šećera u krvi. 

HR: Vratimo se načas na naše životno stanište u vojvođanskom podneblju koje spada u visoko rizično po ovom zdravstvenom pitanju. Kakvi su medicinski pokazatelji za ovu našu regiju i u čemu se ogleda najveći problem?

Prevalenca je da će od 600-900 bolesnika dobiti moždani udar na 100.000 stanovnika, što praktički iznosi 6-9 posto u ukup-nom dijelu. Od svih nastalih moždanih udara 85 posto čine oni do kojih dolazi začepljenjem krvnih žila, dok ostalih 15 posto otpada na slučajeve kada dolazi do napuklina i krvarenja. Sâmo naše stanište: ravnica, pijesak i sunce, uz ustaljene navike života i prehrane, koji su bili tradicionalno do prije nekih trideset godina, podrazumijevali su težak tjelesni rad pod neoptimalnim vremenskim uvjetima. Da bi se mogli »poraditi« svi potrebni poslovi oko zemlje, trebalo je imati snage, a snaga je ulazila na usta putem jake i kalorične ishrane. Mehanizacijom i industrijalizacijom, suvremeni poljoprivredni strojevi su zamijenili ljudski potencijal i posao je znatno olakšan. Ali navike ishrane su ostale iste, a potrošnja kalorija putem tjelesnih radnih aktivnosti bitno smanjena i došlo je do porasta gojaznosti, koja predstavlja glavni problem budućih bolesti srca i krvnih žila i neuroloških oboljenja. 

HR: Alarmantan je i podatak prema kojemu i sve mlađe osobe bivaju podložne nastupanju ovog oboljenja?

Nekadašnja starosna granica, koja se kretala oko pedesete godine života, zna često biti spuštena i na osobe u tridesetima, a sve zbog brojnih drugih uzročnika koji su uvjetovali nastupanje moždanog udara. Napose, društveno-politička situacija iz razdoblja koje je za nama, odrazila se u velikoj mjeri na opće mentalno zdravlje pojedinaca, a svakodnevna izloženost raznim stresnim situacijama, ponajviše uvjetovanih egzistencijalnim problemima, još više je »ubrzala« nastanak rizičnih uvjeta. Uz neredovitu ishranu i loše životne navike svi ovi faktori uspjeli su sniziti rizičnu granicu u još uvijek mladu životnu dob.  

Kakvi su uvjeti liječenja na neurološkom odjelu u subotičkoj bolnici gdje ordinirate u radu s pacijentima?

Mogu reći, kako su uvjeti liječenja u našoj bolnici primjereni svim aktualnim standardima u liječenju ovog oboljenja i da naša subotička neurologija spada u sam vrh neurologije u Srbiji. Specijalisti koji rade na odjelu su završili sve potrebite kvalifikacije i konstantno su involvirani u najsuvremeniju edukaciju putem stručnih seminara na ovom znanstveno-medicinskom polju. Imamo i vlastitu internet adresu putem koje komuniciramo i razmjenjujemo mišljenja s kolegama u inozemstvu, te nastojimo uvijek biti u tijeku svih najnovijih medicinskih saznanja.                     

  g