Arhiv tekstova

Od primjene Zakona o hrvatskom državljanstvu, od listopada 1991. hrvatsko državljanstvo dobilo je 1,15 milijuna osoba. Najviše je zahtjeva stiglo s područja bivše Jugoslavije, iz BiH oko 800.000, Srbije i Crne Gore oko 93.000, Slovenije oko 18.000, te Makedonije oko 14.000. Od zapadnoeuropskih zemalja najviše je zahtjeva iz Njemačke, oko 10.000, Italije, 3500, dok je od prekooceanskih zemalja najviše zanimanja za hrvatsko državljanstvo bilo u Australiji, oko 3000 zahtjeva, Argentini 2000, Kanadi 1600, te Čile 1500.

NAČIN DOBIVANJA DRŽAVLJAN-STVA: Hrvatsko se državljanstvo može dobiti na nekoliko načina: podrijetlom, rođenjem na teritoriju Hrvatske, prirođenjem, te putem međunarodnih ugovora. 

No, kako nam je objasnio načelnik MUP-ova Odjela za državljanstvo Jurica Kešina, temeljno je načelo za stjecanje hrvatske domovnice načelo podrijetla, odnosno načelo krvne veze - ius sanguinis. Osobe koje dođu u Hrvatsku i zatraže domovnicu, moraju imati navršenih 18 godina, ne smije im biti oduzeta poslovna sposobnost, moraju imati otpust iz stranog državljanstva ili donijeti dokaz da će dobiti otpust iz matičnog državljanstva, u Hrvatskoj moraju biti neprekidno prijavljeni najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva, moraju poznavati hrvatski jezik i latinično pismo, te poštivati pravni poredak i običaje u Hrvatskoj, kao i prihvatiti hrvatsku kulturu. 

U hrvatsko će državljanstvo tako biti primljena osoba koja je u bračnoj zajednici s hrvatskim državljaninom i kojoj je odobren trajni boravak u našoj zemlji. Za tu osobu neće se tražiti otpust iz matičnog državljanstva. 

Nadalje, Kešina objašnjava da i osobe za koje se utvrdi da bi njihovo primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Hrvatsku, mogu zatražiti i dobiti domovnicu, a tu je uglavnom riječ o umjetnicima, znanstvenicima i vrhunskim sportašima, kao što je primjerice Eduardo da Silva. I za takve osobe neće se zatražiti otpust iz stranog državljanstva, a hrvatsko će dobiti i njihovi bračni partneri. 

Hrvatsko državljanstvo mogu dobiti i svi pripadnici hrvatskog naroda koji su se iselili, ili su njihovi preci imali hrvatsko državljanstvo, no pripadnost hrvatskom narodu i nekadašnji boravak u Hrvatskoj odnosno postojanje hrvatskog državljanstva moraju dokazati. 

Maloljetna će djeca državljanstvo dobiti ako su oba roditelja u trenutku njihova rođenja hrvatski državljani, ako je jedan od roditelja u trenutku djetetova rođenja hrvatski državljanin a dijete je rođeno na hrvatskom teritoriju, te dijete čiji je jedan roditelj u trenutku rođenja hrvatski državljanin, a drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva, a dijete je rođeno u inozemstvu. 

ZAKONSKE RAZLIKE: I dok se primjerice u SAD-u i Velikoj Britaniji primjenjuje anglosaksonsko pravo, što znači da će dijete rođeno u tim zemljama, bez obzira na državljanstvo roditelja »automatski« dobiti njihova državljanstva, u Hrvatskoj se kao i većini europskih zemalja primjenjuje tzv. kontinentalno pravo. Što znači da sama činjenica da je dijete rođeno u Hrvatskoj (proputovanje, turisti...) nije dovoljan uvjet za dobivanje domovnice. Iznimka su djeca koja su rođena u Hrvatskoj, a oba su roditelja nepoznata, nepoznatog državljanstva ili pak osobe bez državljanstva. Ako se do navršene 14 godine djeteta utvrdi da su mu oba roditelja strani državljani, djetetu će prestati hrvatsko državljanstvo. Smisao je te odredbe da djeca rođena u Hrvatskoj ne budu bez državljanstva, odnosno riječ je o sprječavanju apatridnosti. 

Sam postupak traženja državljanstva počinje podnošenjem zahtjeva u policijskoj upravi ili postaji u našoj zemlji odnosno u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Hrvatske u inozemstvu, koji zaprime i do 70 posto svih zahtjeva. Cijeli postupak primanja u hrvatsko državljanstvo traje od dva do tri mjeseca. 

Mladen Bokulić 

Tekst je prenesen iz »Vjesnika«