Arhiv tekstova

Nikola Ostrogonac (1978.) živi u Starom Žedniku, gdje je odrastao i pohađao svoju prvu školu »Pionir«, do male mature. Uvijek je bio učenik s dobrim uspjehom, a od trećeg razreda osnovne škole pohađao je tečaj engleskog jezika. Iako mu se tada činilo kako su mu tijekom pet do šest godina roditelji upropastili svaku subotu, danas posve različito razmišlja. Ponosan na svoje obrazovanje, na svoje selo, uvijek marljivo radi, a uživa isključivo uz glazbu.  

»Život na selu ima svojih prednosti, ali i mana. Prilično sam bio odsutan od kuće budući da sam već u gimnaziji treću i četvrtu godinu živio u gradu kod rođaka, a onda su uslijedile studije u Novom Sadu, i sad sam ponovno kući. Život na selu je zdraviji, u neku ruku mirniji i za nijansu manje stresan nego život u gradu. Zahvaljujući internet revoluciji, razlike između sela i grada se brzo gube i brišu. Jer sada Žednik nije samo selo na putu od Subotice za Novi Sad, koje ima odličnu vezu sa Suboticom i Bačkom Topolom, već ste posredstvom interneta, u svijetu. Nedostatak stanovanja u selu je za mene primjetan kada treba otići do grada, jer to znači da se moram i vratiti kući, a ujutro opet putovati na posao, tu je ta težina«, kaže Nikola Ostrogonac.

GLAZBA: U trećem razredu osnovne škole Nikola se počeo baviti glazbom učeći od svog djeda, maminog oca. Djed mu je bio harmonikaš i orguljaš u crkvi, pa je kod njega krenuo na prve sate sviranja harmonike. Međutim, nedugo potom djed se razbolio i vrlo brzo nakon toga i preminuo. Nikola je nastavio izučavati sviranje harmonike kod djedova najboljeg učenika Tomislava Vukova, koji se i danas bavi glazbom i živi od nje svirajući u ansamblu »Hajo«. U srednjoj školi osim školskih obveza počeo je svirati u folklornim ansamblima, jedno kraće vrijeme u KUD-u  »Bratstvo« iz Subotice, a od 1995. do 1997. godine u Hrvatskom kulturnom centru »Bunjevačko kolo«. 

»Tijekom tog razdoblja bilo je napornog rada i vježbanja, ali također i lijepih momenata, kao što su turneje s puno druženja. U istom tom razdoblju bio sam član omladinske sekcije Subotičkog tamburaškog orkestra i svirao sam kontrabas. Kada sam počeo svirati harmoniku, prvo sam učio klavirsku harmoniku, a tek u srednjoj školi zainteresirala me je stara djedova dugmetara. Trebao sam skoro nanovo učiti, jer se dugmetara svira potpuno različito od klavirske. Praktički kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje pokraj svih obveza redovito sam išao na sate sviranja kod proslavljenog harmonikaša Antuša Gabrića. Po odlasku u Novi Sad na studije, prestali su sati sviranja na određeno vrijeme, kao i sve te društvene vannastavne aktivnosti«, prisjeća se Nikola Ostrogonac.

NAUKA: Društveno-jezični smjer gimnazije bio je Nikolin izbor, ali ne i njegova želja, u tom smislu što nije imao, kao vjerojatno i većina mladih u tom razdoblju, viziju čime se želi baviti. Interesirali su ga jezici i povijest, a istodobno i geografija, te biologija koji su karakteristični za prirodno-matematički smjer.

»S obzirom da su mi oba roditelja završila poljoprivredni fakultet, vremenom sam i sam ušao u te vode upoznavši taj posao poljoprivrednika sa svim njegovima teškoćama i lijepim stranama. Bilo je malo dvojbe trebam li studirati u Zagrebu ili u Novom Sadu, ali odlučio sam se za bliže, dok je primjerice moja sestra otišla u Zagreb. Posvetio sam se učenju, jer sam bio na smjeru zaštite bilja, koji je najteži smjer na fakultetu. U roku sam apsolvirao i 2001. godine vratio sam se kući i ponovno sam se vratio glazbi«, priča naš sugovornik Nikola Ostrogonac. 

POSAO: Paralelno s pripravničkim stažem je diplomirao i na sreću našao posao u struci mjesec dana nakon položenog diplomskog ispita. 

»Veoma sam zadovoljan poslom, jer sam dosta dobro plaćen i primanja mi stižu na vrijeme. Radim u poljoprivrednom gazdinstvu AD »Kelebija«, koje proizvodi voće, žitarice i druge proizvode, a u sklopu je Subotičke mljekare. I nadalje živim u Starom Žedniku, pa svaki dan putujem na Kelebiju. Moj posao je prilično sezonskog karaktera i zimi ima razdoblja kad ima malo posla, ali zato u sezoni od proljeća do jeseni, vani ima jako puno posla i radi se često prekovremeno. Nekad se radi po dvanaest sati dnevno, pa i više. Međutim, dobro je to, što je prekovremeni rad dodatno plaćen, i što ljudi imaju motivaciju raditi. Sve mi to nekako i nije teško jer znam da kad odem s posla tada sam stvarno otišao, jer najdalje živim od svih radnika i vraćam se tek sutradan, kada mi se napune baterije. Moj radni dan nikad ne izgleda isto, u zimskom razdoblju rade se neki administrativni poslovi u uredu i obilazi se teren, dok u sezoni kada krene rezidba u voćnjaku pa sve do berbe u jesen, radi se sve dok poslodavac ne kaže da je završeno. Nasljedstvom starog zapuštenog salaša, otac, brat i ja uz pomoć još nekoliko ljudi podigli smo manji voćnjak, koji obrađujemo. Ono što se radi malo po kući i po dvorištu to ni ne računam poslom«, kaže Nikola Ostrogonac. 

Prošle godine od rujna, pa do lipnja ove godine, Nikola je služio civilni vojni rok u »Gradskom zelenilu«. Tada je, kaže, imao više slobodnoga vremena, jer nije radio u poduzeću i nije imao prekovremenog rada. Posvetio se svojim drugim obvezama, sviranju, društvenom životu, izlascima, koncertima.  

CRKVA: »Sjećam se kako nas je baka kao djecu uvijek nedjeljom vodila u crkvu, a nakon sv. mise dobili smo sladoled. Od prvog razreda išli smo na vjeronauk i to se toliko urezalo u nas, iako nedjeljom ne idemo u crkvu samo zato što smo navikli. Često se dešava da se poslije subotnje večeri kući vraćam vrlo rano, pred zoru, ali odem na jutarnju misu. Tako i ranije dok nisam svirao u crkvi, znači i dok sam mogao prespavati, jednostavno nemam mira, moram i ja ustati«, kaže Nikola. 

Do sviranja u žedničkoj crkvi došlo je uslijed spleta okolnosti, po riječima Nikole, malo je to bilo po svojoj volji, a malo po nagovoru drugih, ali je ipak prihvatio. »Zasad uspijevam uskladiti rad u crkvi, koji mi više dođe, recimo, kao hobi. Nije baš jednostavno biti prisutan nedjeljom u župi na misama, u osam i u deset sati, jer to znači kako trebam biti tamo od pola 8 do pola 12. Također, s pjevačima je potrebno održavati redovito probe, i kako je dvojezična župa, znači postoji mađarska i hrvatska skupina pjevača. Treba posebno probati s jednom i posebno s drugom skupinom, a imamo i dječju skupinu, što je dvije do tri probe u toku tjedna. Trudim se biti maksimalno profesionalan, pa na vrijeme spremim note, tekstove za pjevače i zvučne snimke, što se sve koristi kod učenja novih pjesama. Većina pjevača navikli su doći ranije, u petnaest do šest, pa je vrlo neugodno kada ja dolazim u pet do šest. Isti princip važi i za poslovođu, koji mora doći ranije, prije svih radnika i ako treba ostati posljednji«, ističe Nikola. 

»U Žedniku je proštenje posljednje nedjelje travnja, na svetog Marka Evanđelistu i za taj dan se zborovi posebno spremaju. Mjesna zajednica je isto uzela taj dan kao dan Mjesne zajednice i prvi put su ove godine pozvali i nas, kao crkveni zbor da nastupimo na priredbi koja se organizira svake godine u domu kulture, znači u pitanju je kulturno-zabavni program. U crkvi nas ljudi slušaju, tamo su na svetoj misi, a ovdje ljudi nisu morali slušati nas, ali su onu po završetku našeg nastupa pljeskali.« 

OBITELJ: Nikola živi u Žedniku s roditeljima, mlađa mu sestra Mihaela, upisuje šestu godinu medicine u Zagrebu, dok mu šest godina mlađi brat Marjan upisuje četvrtu godinu teologije u Đakovu. 

»Većinu vremena tijekom godine nismo skupa zbog udaljenosti, normalno i zbog obveza, a za vrijeme ljetne stanke i za vrijeme zimskih blagdana budemo svi na okupu i onda imamo vrlo zanimljiv odnos, šalimo se, družimo i veoma mi je drago što nemamo one klasične odnose brat-sestra, roditelj-dijete, nego djelujemo kao skupina prijatelja koji se, eto, vole družiti. Normalno, bude uvijek koja rasprava i polemika, toga ima svuda, ali to prođe bez napetosti«. 

O svojoj budućnosti nije podrobnije razmišljao, iako priznaje kako bi možda i bilo vrijeme za takvo što. Do sada je uvijek trebalo završiti školu, studije, pa pripravnički staž, zatim odslužiti vojni rok, a potom se vratio poslu u punoj sezoni te nije ni bilo vremena za razmišljanje o dugoročnijim životnim planovima.

g