Arhiv tekstova

Nošenjem štafete kroz većinu mjesta socijalističke Jugoslavije počela je proslava rođendana Josipa Broza. U svibnju jedan dan bi tvrtke, škola i sve državne službe prestajale s radom i na glavnome trgu svi bi poslušno slušali fraze kojima se Josipu Brozu želio dug život i zdravlje kako bi još dugo mogao voditi državu. 

Svaka tvrtka i škola slala je svoju štafetu, a sve štafete Jugoslavije simbolično su se ujedinjavale u saveznu štafetu. Takva proslava rođendana imala je vrhunac u Beogradu kada je na simboličan način cijela Jugoslavija padala pod noge svom diktatoru.

BRIJUNSKI PLENUM: Loša investicijska politika, vrlo skupi neučinkovit upravni aparat te rastrošan život komunističkih vlastodržaca uskoro su iscrpli državnu blagajnu. Presahli su američki krediti, a nisu se oplodile investicije, osobito one u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu, i jugoslavensko je komunističko rukovodstvo odlučilo provesti reforme. 

Otvoreni početak tih sukoba započeo je u lipnju 1966. godine na Brijunskom plenumu Centralnog komiteta SKJ na kojem je smijenjen Aleksandar Ranković, potpredsjednik SFRJ, šef jugoslavenskih obavještajnih službi i poslije Tita najmoćniji čovjek u državi. Njegovom smjenom započela je demokratizacija političkog života, koja se osjetila i u Hrvatskoj. Ljudi su smjeli slobodnije izražavati svoja mišljenja, a u politički život počeli su se uključivati i oni koji nisu bili članovi SKJ. Lakše su se mogle dobiti putovnice i putovati u inozemstvo, pa je velik broj Hrvata iselio u zapadne zemlje. Razlozi iseljavanja bili su ekonomski i politički.

Iste jeseni održane su prve Vinkovačke jeseni, prva hrvatska folklorna manifestacija.

DEKLARACIJA: Prvi važan pokazatelj buđenja političkog života u Hrvatskoj bila je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine, koju je potpisalo 18 znanstvenih i kulturnih ustanova u Hrvatskoj. Deklaracijom je zatražena ravnopravnost hrvatskog jezika sa srpskim. Prosvjedovalo se zbog nadmoći srpskog jezika koji je postao službenim u saveznim institucijama, vojsci, željeznicama, pošti itd. Potpisnici Deklaracije zahtijevaju ukidanje dvoimenog naziva jezika (hrvatsko-srpski odnosno srpsko-hrvatski) i uvođenje imena hrvatski jezik. Deklaracija je upozorila na nacionalnu neravnopravnost Hrvata i hrvatskog jezika u Jugoslaviji i zatražila osiguranje dosljedne primjene hrvatskoga književnog jezika u javnom i političkom životu, u školskom sustavu, na radiju, televiziji i u novinama.

Vlasti su na Deklaraciju odgovorile udaljavanjem autora Deklaracije iz javnog života. Deklaracija je ocijenjena politički štetnom, a neke su ustanove potpisnice Deklaracije (poput Matice Hrvatske, Društva književnika, Matice iseljenika i Instituta za historiju radničkog pokreta) označene kao nacionalistička žarišta.