Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Odranjivanje duvana

Pismena vele da se duvan počo širit u Evropi kad su mornari iz Karibski država doneli njegovo sime. Portugalski veleposlanik u Francuskoj, Jean Nikot (po njemu su nazvali nikotin) 1550. godine dono je sime duvana u Pariz. Pripovidalo se da je Nikot sime duvana darivo francuskoj kraljici Katarini Medici. Od onda se odranjivanje duvana naglo počelo širit po Evropi. Vrimenom su se na njeg namrsili i naši stari.
Odkad su se pušači navadili na duvan bilo je med njima i taki koji su se sami od sebe tili el morali odviknit od njeg, al njim je to bilo zdravo teško. U duvanu nikotin od pušača napravi ovisnika, njeg u duvanu ima oko 5 posto. Iako nikotin hasniraje u likovima za ličenje niki bola, al kad pušač dim duvana udiše u pluća onda postane ovisnik od nikotina, ne mož brez njeg.
ZAKONSKI PROPISI: I u našem ataru su odranjivali duvan, da pušače što jeptinije dođe ta navada. Na kraju sedme decenije ondašnja »...ustavna vlada odlučila je redom sve one prijašnjeg vika urbialske ostatke ukinuti...« (Bunjevačko-šokačke novine br. 4/1870.), i od 1878. godine počeli je donosit novije, za ono vrime podesnije zakonske propise, misto oni čiji su koreni iz feudalizma. Med njima je bio jedan od najvažniji da ocele (ubuduće) niko neće bit izostavljen od plaćanja porcije (poreza). Med tolikim propisima odredili su i da će plaćat »vinski desetak« (porciju na vino), porciju na pečenje rakije, a smili su je peć samo u rakidžincama koje su nadzirali financi (porezni organ, utjerivač poreza). Uveli su i porciju na duvan, a još i u tridesetim godinama prošlog vika plaćali su porciju čak i na đujto (upaljač), da štite državni monopol na mašinu (šibice).
Pušači su oduvik, baš ko i danas, na svako poskupljenje duvana gunđali, al ga zato i dalje puše. Znamo za pripovitke da su se za vrime rata u zarobljeničkim logorima i drugim sličnim prilikama pušači odricali dila ila rad duvana, toliko je jaka ta navada. Još i posli II. svickog rata viđo sam čeljad koji su po varoškim sokacima sa zemlje kupili bačene čikliće (opuške) i iz nji istresali duvan da ga popuše.
Na tu navadu je upačio prstom i biskup Ivan Antunović kad je napiso naputak popovima (svećenicima), kapelanima i plebanošima (župnicima) kako da vrše službu, a med ostalima spominje i pušenje na lulu, čak i to ko će očistit bago iz plebanošove lule. (Fény- és árnyképek, Vácz 1880.)
»ČANTAVIRAC«: Kad je počo važit zakon o plaćanju porcije na duvan bunjevački zemljodilci su se počeli odricat sađenja duvana, bilo njim je jeptinije da ga kupuju od oni koji su ga odranjivali naveliko, neg da se bakćaje s odranjivanjem i još pride da plaćaju porciju. Iz stariji pismena znamo da su naši stari odranjivali duvan, ne znamo kojeg i koliko, al se stariji pušači sićaje da su kupovali rizan (sičen) duvan »čantavirac«. Najviše su ga odranjivali od Čantavira priko, Tornjoša, Dolina i Bogaraša do Sente. I danas ga tamo najviše odranjivaje. To je duvan motičar, lat. Nikotinio rustica, naraste 60 – 120 cm. U listovima ima oko 4,5 posto nikotina, čija se sadržina smanjiva posli fermentiranja i sušenja, a kod duvana za cigare smanji se čak na polak.
Sićam se kad su u tridesetim godinama Hercegovci ovamo dolazili brat kuruze, da su donosili kradom (potajno) prodavali njev zdravo dobar duvan, bio je skuplji od »čantavirca«, al i dobrim bolji.
Država se navikla na dobivanje laki novaca od porcije na duvan pa su bili sve stroži u nadziranju odranjivanja duvana. Oduvik je med svitom bilo čeljadi koji oće privarit državu tako je bilo i med našim zemljodilcima koji su kradom odranjivali duvan. Najpre su digod u bašči, da niko ne vidi, odranili palantu (rasad) duvana i kad je narasla onda su u kuruzištu, kad su kuruzi narasli 6 – 8 listova, u srid njive poslikli kuruze i tamo posadili palantu duvana. Kuruzi višlje narastu, pa se iz daljeg nije mogo vidit niži duvan, koji prija sazrije od kuruza. Kad je počo zrijat počupane listove su osušili na tavanu, posli ga križali i pušili.
Za nedopušteno sađenje duvana u kuruzima dositila se i vlast, pa su žandari katkad u patrolu išli i kroz kuruzišta i desilo se da su nabasali (nenadano naišli) na posađen duvan. Gazdu njive su prijavili financima, koji su dotičnog tako novčano kaštigovali da nije čak ni klapio (sanjao), a kamol probo kradom sadit duvan.
HASNA OD NIKOTINA: Iako naši stari nisu znali sastav duvana znali su da š njim mož ličit nike bole. Iz kamiša (dugačka civ lule) iscidili su nataložen nikotin i hasnirali za ličenje lišaja. Kad sam bio mali na obraz ispod oka mi se izbacio lišaj. Samo su me jedared namazali nikotinom iz lule komšije, sićam se da sam se opiro i još i danas kad se sitim te sage criva mi krenu na gori. Lišaj mi je na obrazu friško nesto.
Još do pedeseti godina XX. vika pravili su »nikotinol« kojeg su hasnirali voćari da polivanjem (prskanjem) uništavaje štetne bube. Nikotinol su pristali pravit sridinom pedeseti godina XX. vika kad su počeli uvoz najpre iz Holadije pesticid – fungicid Ditan, a posli i druge.
Pravili su i lik kojeg su doktori (veterinari) hasnirali za izbacivanje glista iz životinje.         
                                             g
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika