Arhiv tekstova

Ladislav Mamužić (1960.) aktivan je u biciklističkom sportu već više od tri decenija, isprva aktivno vozeći brojne utrke u zemlji i inozemstvu, a po završetku karijere nastavivši rad u organizacijskim strukturama kluba na čijem se čelu nalazi danas. U kraćem razgovoru pokušali smo se dotaknuti nekih pojedinosti u svezi s ovim sportom koji, u nas, ni približno nema toliki medijski tretman kao u razvijenijim zapadnim zemljama u kojima atraktivne utrke prati višemilijunski auditorij.

4Koliko godina ste se aktivno bavili biciklizmom i gdje ste sve vozili?

Biciklizmom sam se počeo baviti 1974. godine na poziv Gustava Franzera, koji je nas hokejaše pozvao da se tijekom ljetne stanke bavimo malo i ovim sportom. I tako sam za volanom ostao sve do 1986. godine, vozeći jedno vrijeme i profesionalno brojne utrke u majici BK »Spartaka« diljem cijele nekadašnje zajedničke države, uz više sudjelovanja i  na inozemnim natjecanjima. Najveći uspjeh aktivne karijere zabilježio sam osvajanjem naslova prvaka Srbije, što je u to vrijeme bio solidan uspjeh, s obzirom kako su tada na državnoj razini poglavito dominirali vozači iz Slovenije, gdje je biciklizam uvijek bio i najrazvijeniji.

4Kada ste se prihvatili poslova u vezi organiziranja kluba, nastavljajući svoje bavljenje ovim sportom?

Bilo je to 1990. godine, kada sam skupa sa svojom natjecateljskom generacijom odlučio prihvatiti mjesto u upravi i pomoći konsolidiranju ovog sportskog kolektiva na čijem se čelu danas nalazim na direktorskoj poziciji.

4Kakvi su klupski rezultati u posljednjem natjecateljskom razdoblju?

Trenutačno se možemo pohvaliti aktualnim prvakom države, prvakom Balkana i sedmoplasiranim na Europskom prvenstvu Josipom Dulićem, našim, sada već bivšim vozačem koji je pristupio beogradskom Partizanu uslijed naše nemogućnosti da dalje pratimo njegov natjecateljski razvoj. Uz njega imamo još dva odlična vozača Viktora Veroa i Gábora Kaszu, još uvijek juniore i na njima razvijamo našu natjecateljsku budućnost. 

4Na kom principu se bazira financiranje kluba s obzirom da biciklizam nikako ne spada u baš jeftine sportove, pretežito zbog skupih modela bicikala i prateće opreme? 

Godinama smo imali generalnog sponzora u Veterinarskom zavodu iz Subotice, ali sada je ta suradnja završena i primorani smo se snalaziti putem raznih oblika sponzorstava i donacija ljudi dobre volje. Naravno, tu su ponajviše i ulaganja samih članova kluba, jer je opće poznato kako je oprema iznimno skupa za naše uvjete.

4Koliko košta opremanje jednog biciklista?

Za sam izlazak na stazu potrebno je izdvojiti minimalno tisuću do tisuću i pol eura glede opremanja samog bicikla, dok je za dodatnu opremu u obliku majice, hlača, kopački i ostalog potrebno još najmanje pet stotina eura.

4Putem brojnih satelitskih kanala u prilici smo pratiti brojne svjetske utrke poput Tour de Francea ili Gira, te se uvjeriti u masovnost i višemilijunski auditorij oko ovog atraktivnog sporta. Zbog čega, i pokraj brojnih prije svega turističkih potencijala, on još uvijek u nas nije na dostojnijoj razini?

Odgovor je vrlo jednostavan. U pitanju je nedostatak novca, koji je kod nas glede sporta uvijek kroničan. U razvijenijim zemljama biciklizam kotira visoko na ljestvici priznatih sportova upravo zbog činjenice da se uvijek mogu prikupiti dovoljna sredstva za organiziranje utrke. Primjerice, organiziranje jedne utrke, kao što je tradicionalna utrka Segedin-Subotica, košta na desetine tisuća eura.

4Kakva je budućnost biciklizma u Subotici i postoji li masovnost interesiranja kod mlađih uzrasta.

S obzirom kako je biciklizam sport za koji ne trebaju neke posebne tjelesne predispozicije već samo ljubav i želja za vožnjom, veliki je odaziv mladih u našem klubu. Mislim da za budućnost ovog sporta u našem gradu ne treba strahovati. Ukoliko se osiguraju dovoljna financijska sredstva, siguran sam da možemo očekivati još mnogo vrhunskih rezultata.

g