Arhiv tekstova

Generalni konzul Generalnog konzulata Republike Mađarske u Subotici odaje dojam elegantnog, jednostavnog i srdačnog čovjeka, koji umjesto praznih riječi prelazi na konkretne stvari, razvija ideje radije no da kritizira, osvaja iskrenošću prije nego da bi se postavljao iznad aktera ovdašnje situacije. Tijekom razgovora nije dao odgovor na samo jedno pitanje – položaj Bunjevaca u Mađarskoj. Generalni konzul proveo je više godina na prostorima bivše SFRJ (Ljubljana, Beograd), ali po ekonomskim pozicijama. I ekonomiju zacijelo doživljava kao najzanimljiviji dio politike.

 

HR: Kako ocjenjujete položaj manjina u Vojvodini?

Pozdravio bih čitatelje Hrvatske riječi. Što se tiče položaja manjina u Vojvodini, poslužio bih se riječima Sándora Egeresija, koji je upotrijebio izraz nacionalne zajednice. Imao sam prigodu biti nazočan na konferenciji pretprošlog vikenda, koja je bila posvećena prekograničnoj suradnji i pomoći Europe i manjinama. Tamo sam imao prigodu poslušati i predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Josipa Z. Pekanovića, koji je rekao kako je u proteklih 13 godina značajno opao broj pripadnika nacionalnih manjina, te da je to trenutačno 35 posto stanovništva Vojvodine. Čak i 35 posto je nevjerojatno veliki postotak od 2 milijuna žitelja. Navikao sam govoriti da život ide kao po sinusnoj krivulji. Vojvođanska autonomija iz 1974. godine, manjinama je dala ozbiljna prava koja su tijekom povijesti izgubljena. Nakon toga se stvorilo više državnih formacija i smatram da će ova koja se trenutačno formira, Srbija kao vjerojatno republika, u svom Ustavu, koji je sada na dnevnom redu, dostići prava i slobode koje su ranije imale nacionalne manjine u Vojvodini. Ovo savjetovanje prošlog vikenda bilo je veoma važno, jer je i predsjednik pokrajinskog parlamenta izrazio nadu da će se tijekom daljnje demokratizacije povratiti zakonodavna, izvršna i sudska vlast Vojvodine. To ima veliki značaj i za manjine, jer bi ona sredstva koja Vojvodina privređuje mogla ostati ovdje. Odlučivanje o ulaganjima bi bilo ovdje te bi se time doprinosilo ovdašnjem napretku i na taj način približavanju Europi. Svakako, nacionalne manjine u svemu tome imaju važnu ulogu. Imam osjećaj da, ako se vrati okvir autonomije kakav je bio prije, onda manjine mogu procvjetati, jer smatram da je suradnja u Vojvodini između nacionalnih zajednica fantastična. Dobro se razumiju, i po mom mišljenju postoji nada da će ta manjinska prava ponovo zaživjeti u novoj autonomiji Vojvodine.

HR: Mađarski i srbijanski izborni zakoni se razlikuju. Sve je više manjinskih stranaka, koje traže izravnu zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u Skupštini Srbije putem garantiranih mjesta. Što mislite o tome?

Ovo je također jako zanimljivo pitanje, koje je trenutačno aktualno i u Mađarskoj. Prvog listopada će se održati lokalni izbori u Mađarskoj, i ti izbori znače i izbore za manjine. Što je još zanimljivije, koncem prošle godine je promijenjen izborni zakon po kojem se istodobno s održavanjem izbora za lokalne samouprave održavaju i manjinski izbori na tim mjestima, ali u posebnim kutijama za manjinske samouprave. To je jednokružni sistem i baš sam, pripremajući se za ovaj razgovor, provjerio - prema najsvježijim informacijama u 2.077 naselja oko 7.000 pripadnika manjina će krenuti na izbore za svoja manjinska zastupnička tijela. U Mađarskoj imamo 13 nacionalnih i etničkih manjina, koje imaju i pravo izbora. Zanimljivo je da sada neće biti neovisnih kandidata, već nevladine udruge trebaju predložiti kandidate. Znači, prvo je potrebna neka organizacija koja predlaže kandidata. U ranijem manjinskom izbornom zakonu su se pojavljivale takve anomalije da se na području gdje uopće nema manjina, pojedinci tako izraze i oforme manjinsku samoupravu, a da nisu imali veze s tom manjinom. Ovu anomaliju zakon tako pokušava ispraviti da samo oni građani Mađarske mogu biti kandidati manjinskih skupina, koji na zakonom utvrđen način dokažu kako pripadaju toj manjini, moraju izraziti da prihvaćaju zastupanje manjine, da poznaju njezin jezik, kulturno naslijeđe, kao i ukoliko su bili i ranije predstavnici. U praksi, svaka upisana formacija može krenuti s kandidatom koji odgovara zahtjevima mađarskih zakona. Ove godine ćemo imati izabrane predstavnike manjina u nižim organima, tj. lokalnim samoupravama, a iduće godine na srednjoj razini i na državnoj. Tek nakon toga će postojati mogućnost da se nađe modus da se oni uključe i u rad parlamenta. Trenutačno bi se razbila ravnoteža u brojnom predstavljanju, kada bi ušlo 13 predstavnika tih 13 manjina u parlament. Nije sigurno, ali je to moguće. Ali, to je dakle prvi korak da manjine budu predstavljene u skladu s europskim normama. Pojedine manjinske lokalne samouprave će, neovisno o veličini naselja, biti brojnije. Izbori se mogu održati, ako postoji minimum pet kandidata. Može i više, ali minimum pet. Može se desiti da kasnije netko ispadne, pa da bi postojao netko tko će uskočiti. I jako je važno da oni mogu glasovati koji su sebe postavili na birački popis, što je završeno sredinom lipnja. Izborni ured je obavještavao građane o tome, i ja sam kao građanin dobio tu informaciju, ako želim sudjelovati na manjinskim izborima i ukoliko mogu dokazati da sam Armen ili Gruzijac ili netko od 13 manjina, mogao sam dobiti pravo glasa za tu manjinu. Još imam jako zanimljiv podatak, a to je da će od 1. listopada izbori biti održani na preko 2 tisuće manjinskih samouprava. Bit će 1  130 romskih, 380 njemačkih, 122 slovačke, 115 hrvatskih samouprava itd. Dakle, bit će stotine tisuća birača koji će glasovati za oko 7 000 kandidata. Ja ne znam kako napreduje nacrt ustava Srbije u smislu izbornog prava, ali svaka država pokušava naći najoptimalnije rješenje. Imao sam prigodu raditi u Sloveniji, tamo imaju dvije autohtone manjine, Talijane i Mađare, obje manjine su dobile po jednog predstavnika u skupštini bez obzira na brojnost. No, postavilo se pitanje što je s ostalim manjinama. Uvjeren sam da će i srbijanski zakoni ići prema europskim normama da i manjine budu zastupljene. 

HR: Ostali bismo još malo kod izbora, nažalost, imamo iskustvo da prigodom izbora dolazi do radikalizacije odnosa u društvu, dolazi do incidenata. Premda ih nije bilo u posljednje vrijeme, manjine ih se pribojavaju. Kako diplomacija gleda na to?

I moje je mišljenje da je, a hvala Bogu to potvrđuju pokrajinske i državne vlasti, značajno pao broj incidenata. Smatram da je stanovništo u većini zrelo. Razumije da se time ne može ništa postići. To što nekoga pretuku, to samo zaoštrava situaciju i mislim da dolazimo do toga da se razumije, da ovakve stvari ne donose ništa dobroga. Pogledajte i ove atrocitete koji se dešavaju prema Mađarima u Slovačkoj. Kome to doprinosi? Koriste li onom koga su prebili, koriste li onom koji su tukli, zar dolazimo do toga da država treba da daje izjave tim povodom? Imam osjećaj da ćemo doći do toga da će se vidjeti da to nema smisla, da smo to prevladali. Nadam se da smo na tom putu. Jedan od pokazatelja je program tolerancije. Vlade Mađarske i Srbije su uložile ozbiljan trud da se pokrene program »Tolerancija«, čiji su rezultat dvije izložbe, u Novom Sadu i Subotici, a izložbe će biti i u Somboru. Prizakuje se 500-godišnja suradnja Mađara i Srba. Pretprošlog tjedna je bio drugi tabor »Tolerancije« u Segedinu i bila je velika počast to što su dva predsjednika parlamenata bili pokrovitelji. Oni su zaključili da je i jedan incident mnogo, da se treba truditi da ne bude niti jedan. Mislim da ne smije biti incidenata niti pred izbore, da se ne smije radikalizirati situacija. Treba o tome govoriti i na skupovima građana - da to nema smisla. Zajedno živimo, zajedno smo bili do sada i zajedno ćemo i ostati. Bez obzira kakve će biti državne granice – nadamo se da ih što prije neće biti – već da će i Srbija biti članica EU. Tada će biti potpuno suvišna mržnja prema drugima, jer se Europa ne bazira na granicama i ne razmišlja u okvirima granica, već regija. Društvo mora dokazati da je zrelo, ako želi ući u Europu. Moramo shvatiti da takve stvari, kao što su incidenti nemaju smisla.

HR: Kako ocjenjujete odnose Hrvatske i Mađarske?

Drago mi je da to pitate. Diplomatski odnosi su uspostavljeni 1992. godine. Nakon toga je otvoren Generalni konzulat u Osijeku, imamo počasnog konzula u Rijeci i Splitu. Sastanci na visokoj razini su redoviti, 2003. godine, predsjednik Stjepan Mesić je bio u posjetu Mađarskoj, 2005. godine premijer Ivo Sanader, ne želim nabrojiti sve posjete, već naznačiti da je Hrvatska Mađarskoj veoma značajan partner u Jugoistočnoj Europi. Mi smo apsolutno uvjereni da će Hrvatska odgovoriti uvjetima članstva u EU. Svake godine imamo zajedničke sjednice dviju vlada, to je ove godine bilo u siječnju u Budimpešti. Tridesetak ministara se nađe na sastanku i nakon toga vode razgovore po oblastima, to doprinosi suradnji. Na koncu želim reći da nas dodatno povezuje i napor na kandidaturi da zajednički ugostimo europsko nogometno prvenstvo 2012. godine.

HR: Kako po Vašem sudu mogu matične države najviše pomoći svojim sunarodnjacima u ovom trenutku i koje su njihove najveće potrebe?

To je pitanje nacionalne politike, kako će se matična zemlja odnositi prema svojim sunarodnjacima, koji su manjina u prekograničnim oblastima drugih država. U proteklih 10 godina je iz Mađarske izišlo oko 100 milijardi forinti (400 milijuna eura) u svrhu pomoći manjinama. Veliki dio je, jasno, bio za ciljeve koji imaju rezultat, ali nažalost često nije bilo transparentno kuda odlaze ta sredstva i kako se troše. Sredstva su izlazila na mnoge načine i to jako razgranato, često paralelno, često se mimoišla, često nisu stigla ili su drugdje stigla dvaput. Tako da aktualna vlada kaže kako treba preispitati taj cio sustav i ne smanjiti sredstva, već usmjeravati tako da to bude transparentno. U praksi je ideja da budu tri razine potpore unutar nacionalne politike. Najviša razina bi bila da se pogledaju strateške potrebe. To bi s jedne strane radili odgovorni za nacionalnu politiku u Mađarskoj i relevantno prekogranično vodstvo zaduženo za pribavljanje sredstava s druge strane. Želimo postići da se ti strateški ciljevi uklope u nacionalnu strategiju razvitka, da ne žive neki zaseban život. Tada dolazi druga razina, kada stručna tijela dobiju te strateške ciljeve, i točno kažu programe za realizaciju, a da se politika ne upliće u to, već samo struka. Oni bi na transparentan, provjerljiv način to pripremili, tako da se može dobro iskoristiti donacija. Treća razina je izvršna koji raspisuje tendere, prebacuje sredstva, kontrolira provođenje. Želim naglasiti da pomoć onda ima smisla ukoliko se uklapa u veće razvojne planove. Navest ću jedan primjer. Recimo, u određenoj općini žele sagraditi takvu kuću koja će služiti za kulturu i obrazovanje. Dobro, drugi korak će biti da se prime ljudi koji će raditi, a onda ih treba i financirati. Pa zatim urediti te ustanove, pa nakon toga godinama ih održavati - i nije uvijek sigurno da se to radi na najboljem mjestu i da su mogućnosti najbolje iskorištene. Mađarska vlada je i dalje odlučna pomoći. Treba da nam se pomogne tako da se kažu konkretne potrebe, zatim će se pogledati kako se to uklapa u nacionalni plan, i ako je to u nacionalnom planu, onda se možda mogu tražiti i sredstva od EU. U tom slučaju planovi možda mogu dobiti i potporu Interreg programa, pa ne kapaju sredstva samo iz jedne male česme, već i iz neke veće.

HR: Kakva je suradnja generalnih konzulata Rebulike Mađarske i Republike Hrvatske u Subotici?

Smatram da je naša suradnja iskrena, kao i suradnja naših dviju zemalja. Redovito informiramo jedni druge, susrećemo se na istim manifestacijama, Jako sam se radovao kada sam kolegu Davora Vidiša pridobio da odemo u Segedin na sastanak poslovnih ljudi. Motiviralo nas je da ako imamo mogućnosti pristupa europskim sredstvima, kao što je Interreg, da umjesto minimum s dvije zemlje pokušamo surađivati s tri zemlje, Mađarskom, Srbijom i Hrvatskom. Siguran sam kako bi bilo poduzeća, ima i hrvatskih, koja bi surađivala trostrano. Smatram da je naša veza iskrena, prijateljska i konstruktivna, i želim da takva bude i nadalje.                g