Arhiv tekstova

U prošlom broju Hrvatske riječi objavljen je stav Predsjedništva DSHV-a u povodu dva teksta objavljena u prethodnom broju ovoga tjednika. Premda je uobičajeno da stranke rade, a novine to prate i komentiraju, DSHV već dulje vrijeme radi suprotno, on se zadovoljava i ne zadovoljava radom medija.

No, bitnije je uočiti kako je Predsjedništvo DSHV-a sazvano radi dva teksta u kojima se ni ova stranka niti njeni čelnici ne spominju izravno, već se uopćeno komentiraju moguće posljedice jednog događaja. Dakle, ako se najviše stranačko tijelo između dvije skupštine sastalo zbog ta dva teksta kao jedinom točkom dnevnog reda, a da ih nije bilo u stanju demantirati (demantirati znači osporiti neku činjenicu, pružiti suprotnu, naći pogrešku – čega nije bilo) onda je uloga novina u potpunosti zadovoljena. Ukazali smo na dani problem, najviše stranačko tijelo se okupilo kako bi o tome raspravljalo – dakle potakli smo pripadnike naše zajednice na zrelije sagledavanje određenih stvari i ispunili svoju zadaću.

Što se tiče toga da smo se po mišljenju Predsjedništva DSHV-a ogriješili o poziv na zajedništvo upućen na svetoj misi, taj poziv se može shvatiti i kao poziv na zajedništvo s recimo Bunjevcima od kojih su također neki vjernici i koji su bili na istoj misi. Pa, ukoliko se vodimo time, neće biti izjava o njihovom nestanku, niti eventualnih zakašnjelih demantija. Štoviše, onda će biti i zajedništva u samoj stranci, pa se neće desiti da se na sjednicu Predsjedništva ne pozivaju neki članovi Predsjedništva jer nisu na istoj »valnoj duljini« s jastrebovima, kao što je to ovoga puta bio slučaj. Vjerojatno se ne bi napadale niti druge hrvatske institucije, da se želi zajedništvo.

Možda nekima koji su bili aktivni u ranijem sustavu treba naglasiti da zajedništvo nije jednoumlje. Zajedništvo je kada skupa ostvarujemo svoje ciljeve, kada se branimo, kada se udruženi odupiremo prijetnjama i pritiscima. Zajedništvo nije da svi idu krivim putem zato jer je netko na čelu zalutao. Nije zajedništvo da netko traži pokornu poslušnost od svojih sunarodnjaka. O tome se radi.

U svojim tekstovima Hrvatska riječ će se i nadalje pokraj profesionalnih i etičkih normi voditi i kvalitetom, da našu zajednicu ne opisujemo samo hvalospjevima ili prepucavanjima već da se zadobiju i vrijednosti samokritike te suradnje. Bilo bi lijepo kada bi to mogle pratiti i druge institucije Hrvata u Vojvodini, posebice dvije hrvatske političke stranke. 

I na koncu, za eventualni nastavak ove polemike predlažemo otvoreni razgovor u prostorijama NIU »Hrvatska riječ«.

Nikola Perušić