Arhiv tekstova

Maja Buza rođena je 1984. godine, a od kada zna za sebe željela je raditi u školi. U taj poziv zaljubila se još u prvom razredu. Osnovnu školu završila je u Tavankutu, nakon čega je pohađala subotičku Gimnaziju »Svetozar Marković« na društveno-jezičnom smjeru. Zahvaljujući profesoru srpskog jezika Mladenu Krstiću Maja je zavoljela  književnost, ali joj je gramatika malo slabije išla. Na odluku o odabiru studija najviše je utjecala jednokratna pomoć od Hrvatskog društva za pomoć učenicima »Bela Gabrić«, koju je Maja primila pohađajući četvrtu godinu srednje škole. 

»U jednom od razgovara s Katarinom Čeliković čula sam kako su našoj zajednici potrebni kadrovi obučeni za predavanje hrvatskoga jezika. Malo sam razmišljala i odlučila sam otići na studij u Zagreb. Prije tri godine upisala sam Filozofski fakultet – hrvatski jezik i pedagogiju, kao drugi smjer«, kaže Maja Buza. 

UPIS NA STUDIJ: Pri upisu na studij u Hrvatskoj pripadnici iz dijaspore su na zasebnoj listi i trebaju položiti samo prag, koji je iznosio 30 posto iz svake oblasti koja se polaže. 

»Pri upisu sam bila jedina iz dijaspore koja se prijavila za studij hrvatskoga jezika i tako sam bez problema primljena. Nisam pomišljala na studiranje drugog jezika, jer sam ranije kao drugi strani jezik učila ruski, a on me baš nije privlačio. Na Filozofski fakultet se prijavljuje jako puno mladih, jer je na raspolaganju najveći izbor smjerova i to od kineskog pa do japanskog jezika, sve do informatologije. Za prijamni sam se sama pripremala, kao i većina studenata, iz financijskih razloga nisam išla na pripreme. Nabavila sam neke skripte iz gramatike i iz toga sam učila. Za prijamni ispit pripremila sam gramatiku hrvatskog jezika, pravopis, opću kulturu i opću informiranost. Danas mogu pohvaliti kvalitetu Gimnazije ‚Svetozar Marković‘, jer sam, zahvaljujući tom znanju iz opće kulture, prošla prijamni ispit«, priča naša mlada sugovornica Maja Buza. 

Opća informiranost je sada ukinuta, po riječima Maje, na sreću onih koji će se upisivati ubuduće, jer je za taj predmet trebalo znati, primjerice, tko je selektor talijanske reprezentacije, nadalje koja manekenka reklamira određeni parfem ili u kojoj reklami mačka ima glavnu ulogu, te odgovore na slična pitanja. Mnogi su na tome izgubili mnogo bodova. Sada je prag potreban pri upisu povećan na 50 posto i pripadnici dijaspore su na istoj listi, skupa s djecom hrvatskih branitelja. Maja smatra kako se po ovome novom sustavu manji broj naših studenata upisao, no, ne smijemo zaboraviti kako se danas mladi u Zagrebu organizirano pripremaju desetak dana, i tad se prelazi gradivo iz svih predmeta.

Za osiguranje doma Maja se tad nije brinula, jer joj se za studij hrvatskoga jezika, kao jednog od tri nacionalna predmeta, pokraj povijesti i etnologije, kao pripadnici dijaspore garantira dom i stipendija. 

UČENJE: Maja Buza je tek na studiju shvatila kako joj gramatika puno bolje leži od  književnosti, a velika joj je prepreka bilo to što u srednjoj školi nije učila ništa od hrvatske gramatike i književnosti. Na studij je krenula bez predznanja i morala se truditi više nego njene kolege i kolegice iz Hrvatske. Sa studijem je malo bila razočarana, jer je očekivala zanimljivija predavanja. 

»Mislila sam kako ćemo puno čitati i analizirati, a kada je došla starija hrvatska književnost iz petnaestog stoljeća, nastao je problem razumjeti je. Najgore će biti kad se budu polagali predmeti koje slušamo tri godine. Stara hrvatska književnost je predavana dvije godine, a nova isto toliko, što je ukupno oko 500 knjiga s kojima se treba upoznati. Na prvoj sam godini za predmet opća povijest pedagogije mnogo čitala opsežna djela, a na jednom sam predmetu svakog utorka imala kontrolni zadatak i morala sam po jednu knjigu pročitati iz stručne literature od 200-500 stranica, dok sam za hrvatski jezik čitala knjige radi pisanja seminara«, kaže Maja, dodajući kako studenti nacionalnih predmeta, naročito hrvatskoga jezika, imaju veliku prednost jer osim stipendije, koju dobivaju od Ministarstva prosvjete i sporta, financijski ih podržava i Hrvatsko nacionalno vijeće.

DRUŽENJE: Život u najvećem studentskom domu »Stjepan Radić«, gdje ima devet paviljona s ukupno sedam tisuća studenata, sigurno nije lak. Spremati ispite u domu nije baš ugodno, velika je galama i stalno se čuje lupanje vratima. Ove godine Majina soba je bila preko puta dva, tri kafića i nije mogla spavati do tri sata izjutra, sve dok se  mladi ne bi razišli iz tih kafića. Za to vrijeme nije se moglo ni učiti, pa je tako Maja s cimericom sjedila i gledala televiziju. S vremenom se čovjek navikne, jer druženja ima pregršt. 

«Na svakom koraku nekoga poznaješ. Družim se s docimericama, pa s djevojkama s kata, zatim s društvom s fakulteta, nekolicinu znam iz studentske menze, a upoznam studente i u kafiću. Studenti iz Subotice se uvijek okupljaju, ponekad se organiziraju i neki zasebni tulumi, uglavnom, uvijek se nešto dešava. Prošle je godine Tomislav Brejar, student iz Subotice, osnovao klub Vojvođana i u okviru toga svoj časopis koji izlazi jednom mjesečno. Kada sam bila u klubu Vojvođana prvi put ove godine, što baš i nije za pohvalu, nisam poznavala ni 10 posto tih ljudi. Shvatila sam kako nas tamo dosta ima, samo smo raspoređeni u više domova. Moja cimerica studira engleski i etnologiju, i došla je iz Srijemskih Karlovaca i s njom se odlično slažem. Tako, kad sam u Zagrebu, onda mi sve jako fali, a kada sam kod kuće, tada mi sve zna dosaditi. Ipak, često dolazim kući vidjeti brata Nikolu i sestricu Luciju, a znam kako me čekaju roditelji, koji su uvijek tu kad ‚zaškripi‘,«  priča Maja Buza. 

Osim studija Maja se već dugo bavi folklorom, još od šestog razreda odlazila je u HKPD «Matija Gubec» u Tavankutu. Sada igra u folklornom ansamblu «Ante Markuc» u Zagrebu, pa je s njima bila na turneji dva tjedna u Španjolskoj i tjedan dana u Francuskoj. Prije nekoliko godina na gostovanju sa subotičkim tamburašima u Buševcu, kraj Zagreba, upoznala je voditelja tamburaša »Martičani« iz Martinske Vesi kraj Siska, pa sada i s njima nastupa u Mađarskoj i Hrvatskoj. 

POSAO: Pokraj studija postoji mogućnost raditi i to je jako dobro organizirano. U studentskom centru stoji oglasna ploča i tu se oglašavaju firme koje traže studente, a  neke poslove Maja je dobila preko prijateljica. Ti se poslovi obično plaćaju malo manje nego što je uobičajeno, a studentu ne oduzimaju mnogo vremena, što je bitno. 

»Radila sam jedanput i dnevnica mi je bila tri stotine kuna, a taj je posao trajao tri dana. Naime, čovjek je gradio kuću i unajmio je pet studentica da mu za dva do tri dana isele stvari i spreme cijelu kuću. To je bilo ribanje od vapna, a poslije toga nisam se mogla dignuti iz kreveta, kako me je sve boljelo, no, za dva dana zaradila sam sto eura. Istodobno nisam puno izgubila od učenja«, prisjeća se Maja. 

BUDUĆNOST: U Hrvatskoj, pogotovo u Zagrebu, po Majinim saznanjima, kao profesor hrvatskoga jezika jako je teško zaposliti se. Osim toga, ona nije očarana Zagrebom i puno joj je draža Subotica. Planira dati uvjet za upis četvrte godine i za tri godine završiti studij, potom doći kući, zaposliti se i udati.                        g

«Mislim da ću se ipak vratiti, a ima tu jedan faktor koji najviše utječe na to, imam dečka tu već tri godine i mislim kako će to prevagnuti da se vratim ovdje. Nakon završetka studija mogu se zaposliti kao pedagoginja, prevoditeljica, profesorica ili novinarka, a od svega najviše bih željela predavati hrvatski jezik”, kaže Maja Buza.