Arhiv tekstova

U surovom svijetu današnjice brojni su primjeri, kada temeljita na-obrazba, često puta akademskog naslova, nije dovoljna za uposlenje u struci, već se, stjecajem životnih okolnosti, ljudi moraju snalaziti nekom drugom djelatnošću kao dodatnim zanimanjem. Primjer Saše Bukvića (1973.), diplomiranog turizmologa-geografa, koji se trenutačno umjesto svojim profesionalnim pozivom bavi restauriranjem starog namještaja, djelatnošću koja je proistekla iz njegova hobija, upravo najbolje potvrđuje aktualnu situaciju na »životnom tržištu«.

4Otkuda se diplomirani turizmolog-geograf namjesto planovima za promicanje i razvoj turističke ponude našeg grada bavi umješnošću svojih ruku, kojima restaurira stare komade namještaja?

Turizam sam diplomirao u Novom Sadu na katedri za turizam i geografiju i neko vrijeme sam radio u struci, no, već zadnjih šest godina ne mogu se zaposliti na poslovima u svezi sa svojom profesionalnom naobrazbom, te se bavim svojim davnim hobijem, koji je prerastao u svojevrsno dodatno zanimanje.

4U čemu se sastoji restauriranje namještaja i na koji način se ono vrši?

Restauriranje podrazumijeva obnavljanje i popravak starih dijelova namještaja, bilo da je u pitanju antikni ili, na našim prostorima vrlo rašireni, tzv. paorski namještaj. Pojednostavljeno rečeno, barem glede komada s kojima ja najčešće imam posla, radi se o dijelovima namještaja koji su u vrlo lošem stanju, poluraspadajućem, i onda je na meni da »oživim« spomenutu starudiju i »udahnem« joj novi život. U tom složenom procesu, kada se radi o veoma oštećenim komadima, potrebno je bukvalno sve rastaviti, ojačati novim dijelovima i, na koncu, sve sastaviti u prvobitno stanje.

4Po svojoj bogatoj povijesti Vojvodina i njeni prostori, jamačno, moraju biti bogati i vrijednim komadima namještaja, koji se mogu naći u sačuvanom ili manje očuvanom obliku.

Na vojvođanskim prostorima postoje od interesantnijih dvije vrste namještaja, grupirane prema korijenima naroda i narodnosti koje su naseljavale regiju, a to su - kvalitetniji komadi iz šokačkog naslijeđa, te namještajne starine, koje su prevladavale kod njemačkog stanovništva. U prvo vrijeme to su bili jednostavniji komadi nešto grublje izrade, dok pojavom školovanih majstora iz srednje Europe, koji su se usavršavali, primjerice, u Njemačkoj ili Mađarskoj, dolazi do znatno sofisticiranije izrade i komada koji se danas generaliziraju pod nazivom stilski namještaj.

4Od kojih se materijala najčešće izrađivao tadašnji namještaj?

U najvećoj mjeri namještaj se izrađivao poglavito od jelovine (čamovina), nešto malo i od bukovine, a sve korišteno drvo kupovano je i donošeno sa strane, jer naši krajevi nisu dovoljno bogati ovim prirodnim materijalima. Ipak ima komada i od hrastovine, ali to je najčešće u okolici Sombora i pograničnim dijelovima sa susjednom Hrvatskom u kojoj je i najviše ima.

4Po svim navedenim pokazateljima čini se, kako je namještaj u starijim vremenima predstavljao svojevrstan luksuz i nije bio dostupan baš svakoj ondašnjoj obitelji.

Ukoliko razdvojimo pojam najobičnijeg »parasničkog« namještaja, koji je služio isključivo čistoj uporabnoj namjeni (garderoba, odlaganje stvari), vredniji komadi kvalitetnije i umjetničke izradbe predstavljali su svojevrstan luksuz i nisu bili dostupni baš svakom u tom vremenu. Pogotovu komadi koji su svojom umjetničkom odrednicom pratili i određene kulturne epohe. Glede financija treba imati u vidu kako se namještaj kupovao, ponajprije od majstora iz Budimpešte, Sombora, Osijeka, za što je trebalo izdvojiti pozamašnije novčane iznose. 

4Na koncu, hoće li restauriranje posve zamijeniti temeljitu naobrazbu i profesionalni poziv turističnog djelatnika?

Obje djelatnosti će ostati na prvom mjestu u mom srcu, ali ovisno od praktične životne situacije one će se naizmjenično smjenjivati jedna s drugom.                          g