Arhiv tekstova

Mjesec rujan, posljednji u skupini koja pojmovno pripada ljetu, gotovo uvijek je uzročnik pojave prvih simptoma depresije kod većine ljudi sklonih ovom obliku bolesti raspoloženja. U ovom mjesecu, već njegovim samim početkom, nestaje sva »čarolija« ljetne bezbrižnosti i započinje radno-školska kolotečina ustaljenih obveza, dodatno propraćena sve češćim pojava lošijeg (kišnog) vremena. A upravo vrijeme, kod određenih oblika ovog oboljenja kod osoba koje pate zbog određenih vremenskih prilika (meteopate), predstavlja glavni pojačavajući faktor u dinamici razvoja depresivnog stanja.

SIMPTOMI: Glavni upozoravajući faktor pojave depresivnog raspoloženja ogleda se, ponajprije, u nedostatku osjećaja životne radosti i prevladavajućem osjećaju melankolije prema svemu što se događa. Oboljela osoba, jer depresija je ozbiljan oblik oboljenja, sve više se povlači u sebe, osjećajući se praznom, i sve češće tužnom u razmišljanju o vlastitom egzistencijalnom mjestu u prostorima u kojima živi. Pritom ispoljava sve veću asocijalnost u ponašanju, uz gubitak interesa za brojne aktivnosti, kojima se normalno bavila prije nastupanja ovog oboljenja. Zatvaranjem u »dobrovoljnu izolaciju« neumitno dolazi do prekidanja socijalnih veza s okolinom, te često i s najbližim članovima obitelji, što je pogotovo izraženo kod najtežih oblika depresija. Ulaskom u »mračni svijet beznađa« općim raspoloženjem sve više počinje dominirati strah i osjećaj nelagode glede budućnosti, uz učestalu bojazan prema potencijalno lošim događajima i okolnostima. Također, u uznapredovaloj fazi oboljenja pojavljuje se još mnoštvo simptoma, koji nedvosmisleno ukazuju na progres ovog stanja: pojavljivanje nesanice i nemogućnost normalnog noćnog odmora uslijed čestih prekidanja sna, shodno tome osobe su sve više razdražljive i znaju lako »planuti« za najmanju sitnicu, uslijed neredovitih životnih navika energija organizma je na niskom nivou i dolazi do brzog umiranja, ovisno o reakciji neke osobe gube, dok neke dobivaju prekomjernu težinu.  Nerijetko, oboljele osobe imaju česte suicidne i destruktivne porive, posebice kada im negativno raspoloženje kulminira, zaposjedajući cijeli mentalni sklop.

Dr. Franjo Petreš, neurolog

Kronične bolesti su često puta propraćene simptomima depresije, bez obzira na njihovo podrijetlo sve te bolesti izazivaju neizvjesnost u ishod liječenja, te sve to dovodi u stanje potištenosti i bezvoljnosti. Definitivno je dokazano u praksi, kako svi pacijenti oboljeli od malignih oboljenja boluju od depresije ili imaju jednu od epizoda depresivnosti. Neurotska depresija predstavlja jedno prolazno psihosomatsko stanje za čije liječenje je potreban adekvatan lijek, uz  kontinuiranu liječničku pasku. Nikako samostalno prekidanje terapije nije preporučljivo, niti samostalno određivanje kure liječenja. U svrhu poboljšanja općeg stanja  najviše se koriste  lijekovi iz grupe antidepresiva i ansiolitica, tzv. obična sredstva za smirenje. Način života i rada u mnogome utječe na poboljšanje stanja kod oboljelih osoba,  i stoga se preporuča pojačana socijalizacija, uz što više kontakata s drugim ljudima.            g