Arhiv tekstova

Prvi po redu festival hrvatskih duhovnih pjesama »HosanaFest« opravdao je očekivanja najvećih optimista i zavređuje sve pohvale. Onaj dio, koji je u javnosti vidljiv, a jedino je taj bitan, u petak se na velikoj sceni »Jadran« odvijao gotovo besprijekorno, a novine, koje nam ovaj festival donosi, uvode nas u novu fazu festivalskih i uopće scenskih događaja u hrvatskoj zajednici.

Scenografija i scenski efekti urađeni su suvremeno i posjetitelji su mogli imati dojam da se nalaze na festivalskoj večeri kakve se uglavnom gledaju preko TV-a. Ozvučenje je također bilo kvalitetno i optimalno postavljeno, a video-bim i glasovanje, uz izravno praćenje reakcija na bodovanje među sudionicima festivala u green-roomu, sliku velikih eurovizijskih fešti direktno su preselili u Suboticu.

Skladbe, autori i izvođači bili su, uz malobrojne iznimke, također na visokoj razini tehničke opreme festivala, pa se slobodno može reći kako je sveukupno odlična organizacija ovoga glazbeno-scenskog hrvatskog duhovnog događaja potvrda da će sljedeće godine jedna večer »HosanaFesta« biti premalo za sve zainteresirane.

A sad, malo o nečemu drugom. Prije nekoliko mjeseci »Subotičke novine«, nekada jedan od najtiražnijih lokalnih listova u bivšoj SFRJ, dobio je privatnog vlasnika i o tome je već bilo riječi. Kada su saznali tko je kupio poduzeće, većina novinara napustila je svoju dotadašnju kuću i uz pomoć inozemnog partnera osnovalo novi list, pod nazivom »Subotičke«. Tradicionalno privrženi »Subotičkim novinama«, mnogi su se Subotičani (a među njima poglavito oni koji su ih s pravom smatrali svojim novinama) pitali što raditi, kada se na kiosku nude dvoje subotičke novine. U početku su kupovali obje, dok se ne iskristalizira koje su one prave. Izgleda da je kemijski proces kristalizacije pri kraju, a žalosna kruna svakako je nepotpisani komentar (dakle, redakcijski), u posljednjem broju »Subotičkih« (onih koje su osnovali novinari odbjegli od novoga vlasnika), pod naslovom »Konačno – pokošeno«. Povod ovome komentaru bilo je nedovoljno promišljeno gostovanje jednog političara iz susjedne zemlje na ovogodišnjoj Dužijanci, čijem su pozivu i dolasku kumovali neki od naših, što i sami potvrđuju u ovome broju »Hrvatske riječi«. Na proslavu obilježavanja Dana grada Subotice, na istu je adresu poslan isti poziv, no ovoga je puta sređeno da u goste dođe drugi političar. Očito je da se sve može, kad se hoće i zna.

Dakle, u spomenutom se komentaru »Subotičkih« kaže, kako je »zaista bilo samo pitanje dana, odnosno godine, pa da ove takozvane žetvene svečanosti – poznate i kao ‘Dužijanca‘ – dožive svoju apsolutnu bizarnost«. U tekstu nepotpisanog autora ali poznatog rukopisa još piše, kako je Dužijanca »svojevremeno ambiciozno zamišljena za privlačenje turista« (da, baš je to prisvitli Blaško Rajić imao na umu 1911. godine!), da se »ova priredba izmetnula u ‘vlasništvo‘ kulturno-prosvjetnog društva jedne nacionalne manjine i jedne religijske konfesije« (kao da Dužijanca potječe od nekog drugog naroda i neke druge religijske konfesije), te da je »suština priredbe« pretvorena u »malograđansko nadmetanje«, uz »prenaglašenu religijsku komponentu, uz obilje propovijedi i neizbježni vonj tamjana...«. Da, baš tako piše u tim novinama. 

Naravno da nećemo polemizirati s autorom, koji o Dužijanci i tradiciji jednoga naroda ne zna ama baš ništa, no, iskoristit ćemo prigodu reći, kako nam je, nakon ovoga teksta, puno lakše na kiosku odabrati koje subotičke nisu po našem ukusu. A one druge, još su na čekanju za konačnu ocjenu.

Z. P.