Arhiv tekstova

U nedjelju 3. rujna, u okviru proslave Dana grada u Subotici je održan prvi Festival hrvatskih duhovnih pjesama »HosanaFest«. O ideji pokretanja festivala, njegovim osovnim ciljevima, kao i o onome što mu je u organizacijskom smislu prethodilo, razgovarali smo s predsjednikom Organizacijskog odbora »HosanaFest«-a vlč. dr. Marinkom Stantićem. 

 

HR: S obzirom da je upravo završen prvi Festival hrvatskih duhovnih pjesama »Hosanafest«, čiji ste Vi idejni pokretač i predsjednik njegova Organizacijskog odbora, kažite nam za početak svoje dojmove: kako ste zadovoljni odzivom publike i njihovim reakcijama te samim tijekom premijernog festivalskog izdanja?

Dojmovi s prvoga festivala ove vrste na našim prostorima su odlični. To potvrđuju svi sudionici i gledatelji Festa. Festival se održao u kino dvorani Jadran u Subotici, koja nije uspjela primiti sve zainteresirane za ovaj projekt. Mi, organizatori ovoga festivala, nismo očekivali ovakvo interesovanje, stoga i nismo tražili veću dvoranu. Htjeli smo samo ići u onaj prostor koji će najviše odgovarati uvjetima naše organizacije. No, svi zainteresirani prisiljavaju nas da već do iduće godine više pažnje posvetimo i tom problemu.

Reakcije publike su sve, uglavnom, pozitivne. Primamo mnogo čestitki i lijepih riječi u korist organizacije. To nas veseli i daje nam snage za daljnji rad. Ujedno nam je to i priznanje za sav uloženi trud koji nije bio malen.

Festival je protekao u najboljem redu i trudili smo se da bude na visokoj razini. Sigurno da se uvijek može bolje. S obzirom da nam je ovo prvi puta i da smo kao ekipa organizatora svi mladi i još uvijek neiskusni u ovom poslu, možemo reći da je ovo bio festival zavidne razine. Vesele nas izjave nekolicine stručnjaka da ovako nešto Subotica još nije imala, niti su vjerovali da se tako nešto može u našim uvjetima i organizirati. Hvala im za takvo mišljenje.

HR: Kako je došlo do ideje pokretanja festivala? Što Vas je potaknulo na, za ovdašnje prilike, ovako zahtjevan projekt? 

Osobno sam veliki zaljubljenik glazbe. Volim dobru pjesmu i rado zapjevam ne misleći kako će to zvučati. Glazba je zvonka radost, a tko ne želi biti radostan?! Još kada dobru glazbu prate divne riječi, onda je to melem za dušu.

Inače, boraveći u Zagrebu za vrijeme studija posjećivao sam tamošnji festival duhovne glazbe – Uskrsfest. Divio sam se tim pjesmama, često molio kroz njih... U sebi sam nosio želju zašto takvo što nema u Subotici? Prije dvije godine potaknuo sam mladoga talentiranoga glazbenika iz Subotice, Nikolu Jaramazovića, da napiše skladbu za Uskrsfest, te da se netko i iz Subotice pojavi na ovome festivalu. To je i učinio. Napisao je skladbu »Znak križa« kojom nas je uspješno predstavila Antonija Piuković. Godinu kasnije, Marija Jaramazović s pjesmom »Drvo križa« na istome festivalu osvaja treće mjesto. Obje godine sa svojim predstavnicama išli smo s grupom mladih »navijača« u znak podrške. Mladi su, poput mene, bili osvojeni duhovnim radostima ovakvoga načina slavljenja Boga.

Prošle godine, prilikom jednoga razgovora s Jasnom Bašić i Marjanom Vojnić na piću u Somboru na susretu mladih, predložio sam da započnemo s duhovnim festivalom u Subotici. Obećali su mi potporu. Tako je sve počelo. O samome projektu obratio sam se mjesnom Ordinariju mons. dr. Ivanu Penzešu i zatražio dozvolu za ostvarenje toga projekta. Ubrzo je odobrenje stiglo, ali i imenovanje za jednoga od povjerenika za pastoral mladih naše biskupije, te predsjednikom Organizacijskog odbora željenog festivala. Okupio sam oko sebe još 12 osoba koje sam smatrao da će mi moći pomoći oko organizacije, te smo krenuli. Izabrao se datum festivala – uvijek će to biti prva nedjelja u rujnu. Pošto je određeni datum festivala bio preblizo datumu začinjanja ideje, odlučio se da se prvi ovakav festival održi tek od ove godine radi organizacijske pripreme.

HR: Kako je tekla organizacija festivala? Tko Vam je u tomu najviše pomogao?

Osnovna ideja vodilja bila nam je: ne eksperimentirati! Radit ćemo kvalitetno ili nikako. Bog zavređuje da Ga na dostojan način slavimo, a ne tek s minimalnim zalaganjem. Naravno da je za dobru organizaciju najvažnija dobra priprema. 

Uz pomoć stručnih ljudi u organizacijskom odboru, dip. iur. Svetlane Zelić i dip. iur. Ladislava Suknovića, izradio se pravilnik u kojemu smo jasno odredili pravila po kojima ćemo raditi. Nakon toga, dali smo se u akciju prikupljanja financija. Tu nam je veliku podršku dao gospodin Lazar Baraković. Divim se njegovoj smjelosti da mladim ljudima, još neiskusnima u organizacijskim pothvatima, pomogne s velikim povjerenjem. Hvala mu još jednom! 

Još bih izdvojio podršku od gospođe Ksenije Abramović iz Zagreba koja je isto tako podržala našu ideju. Zahvaljujući njoj, između ostalog, pjesme su nam sačuvane od zaborava na nosaču zvuka.

Obitelj Stanka i Marije Vaci isto tako moram spomenuti u svesrdnoj pomoći. Zatim, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici, te brojne druge pokrovitelje. Svima veliko hvala i obilje Božjeg blagoslova. Preporučamo se i nadalje. Svima koji nam žele pomoći, neka nam se slobodno jave.

Kada smo imali dovoljno sredstava za organizaciju, prešlo se na realizaciju. Tim ljudi koji je odradio scenu, ozvučenje, video zapis, kao i brojne druge poslove – doista je velik. Vjerujem da Gospodin ima točan popis tih ljudi i da ne šteti na njima svoju milost.

HR: Koja je osnovna koncepcija te koji su ciljevi HosanaFesta? Imate li neku viziju kako će se on tijekom godina razvijati?

Glavni cilj »HosanaFesta« je promicanje i promoviranje kršćanskih duhovnih vrijednosti kao i poticaj svim idejama u srcima autora na stvaranje nove autorske duhovne popijevke, suvremenog glazbenog izričaja. Želja nam je organizaciju festivala razvijati iz godine u godinu, kako bi Subotica bila prepoznatljiva i po ovoj kulturnoj manifestaciji. To se postiže velikim naporima kroz koju je prožeto srce.

Postoji opasnost da festival ode u krivu stranu, da se komercijalizira. Na to valja pripaziti. Ganulo me upozorenje voditeljice VIS-a »Riječ«, gospođe Nensi Barić, nakon pobjede na festivalu. Odmah je upozorila svoje članove grupe da pripaze na oholost. Stoga smatram da je ovaj festival prilika u vježbanju u krepostima, prihvatanje da ima boljih od nas, da priznamo drugima uspjeh, da se radujemo jedni drugima. Ali je isto tako opasnost da se ode u zavist, u oholost, u umišljenost. Zato valja znati da kvaliteta ostaje, a trulež će kad-tad nestati.

HR: Koje je značenje složenice »HosanaFest«?

Riječ »hosana« na hebrejskom jeziku doslovno znači »spasi nas«. No, u Svetome Pismu ona je dobivala i različita značenja. Tako je na primjer postala izraz proslave Boga. Sjetimo se: Jeruzalemci su Krista slavno pozdravljali s tim usklikom prilikom Njegova ulaska u njihov grad neposredno prije nego li će podnijeti slavnu muku za nas. Dakle, hosana je usklik slave Bogu. To je i želja HosanaFesta: svaki festival bi trebao biti kap proslave Boga. To uostalom označava i naš logo, rad dizajnerice iz Subotice Đurđice Orčić. Naš logo nije kapljica vode, već kuglica vode koja iz vode iziđe kada kapljica u nju upadne. Dakle, mi uranjamo u Krista i dajemo mu slavu.

Bilo je divno vidjeti mlade okupljene na domijenku nakon festivala. Iako umorni, iako iscrpljeni od treme i nastupa, dugo su u noći pjevali i slavili Boga, unatoč tomu što je cijeli festival bio s tom nakanom. Imamo divnu mladež i divne ljude – treba ih otkriti i dozvoliti im da pokažu kvalitete koje im je Bog darovao.

HR: Ove ste godine s dužnosti kapelana u subotičkoj župi Isusova Uskrnuća prešli u Sombor na mjesto upravitelja župa Sv. Križ i sv. Nikola Tavelić. Kakva je trenutačna situacija u ovim župama – broj vjernika, uvjeti rada?

Za vrijeme HosanaFesta orobljena mi je kuća. No, ne krivim župljane, nemojte me krivo shvatiti! Svugdje ima divnih ljudi, samo ih treba otkriti. Prema statistici trebao bih imati ukupno 3500 vjernika. Radovao bih se da je doista tako.

HR: S obzirom da ste poznati po radu s mladima odražava li se to i u Vašem službovanju u ovim somborskim župama?

Dobio sam već kritiku da se previše bavim mladima. Mislim da se ne može u tome pretjerati. Mladima treba razumjeti i pomoći im da stanu na noge. Korekcija u kasnijim godinama zvuči kao promašenost života. Uvijek se treba vraćati na pravi put! Ja, ipak, sebe ne smatram da sam se posvetio samo mladima. Nastojim biti sa svim uzrastima i komunicirati sa svima. Velik je krug divnih obitelji s kojima mi je prekrasno i vjerujem da se ne oni osjećaju zakinuti.

HR: Imenovani ste jednim od povjerenika za pastoral mladih Subotičke biskupije. Koja je uloga i u čemu se sastoji rad navedenog Povjerenstva?

Povjerenstvo za pastoral mladih ima za cilj planirati i ostvarivati projekte koje se tiču mladih u cilju što većeg približavanja mladih Bogu. Osobno mislim da je spoj glazbe i vjere »pun pogodak« za mlade, te sam smatrao da festival duhovnih pjesama mora zaživjeti i u našoj biskupiji.

HR: Što je za Vas najvažnije u radu s mladima?

Mlade treba razumjeti. Ne treba ih okrivljivati za ono što nisu krivi. Često su mladi nedužni krivci što im roditelji nisu dobro shvatili svoju ulogu. Puno je elemenata koji utječu na njih. Imaju i potrebe duše i tijela. Treba im pomoći da ne provjeravaju sve na vlastitoj koži, već neka se uče i na tuđim pogreškama.

HR: Pokretač ste i organizator »Čikerijade«, susreta koji okuplja katoličku mladež. Kažite nam nešto više o ovom zanimljivom okupljanju mladih?

Čikerijada je nastala spontano i dosta se o njoj govorilo. Nedavno je održana sedma po redu. Oduvijek je čovjek volio »kruha i igara«. Toga je na Čikerijadi dosta. Nastojalo se i još uvijek se nastoji da katolička mladež shvati kako je lijepo biti kršćanin i kako možemo to biti u svojoj svakodnevici. Mislim da Čikerijada još nije dobila svoju formu, a pitanje je hoće li je dobiti, jer mi je iz Sombora to teško organizirati.

HR: Kroz Vaš poziv bavili ste se i pomaganjem ovisnicima od droge. Kojim ste se principima rukovodili u radu s njima te jeste li im uspjeli pomoći?

Unatoč tome što se zajednica bivših ovisnika u Horgošu ugasila, nisam se prestao baviti njima. Dok im ne pomognemo da se ostave droge, lako će se moći desiti da budemo opljačkani, da poginemo na cestama... Droga je ono jače u njima, ali nema zadnju riječ. Princip zajednice bio je: molitva i rad. To ujedno treba biti i pravilo života za sve ljude. Rad čovjeka čini sretnim i korisnim, a molitva povezuje sa vječnim vrijednostima i podsjeća da trebamo raditi za Vječnost.

HR: Nedavno je položen kamen temeljac za Bogoslovno sjemenište u Subotici, a nakon njegove izgradnje pristupit će se pokretanju Bogoslovskog, te potom i Teološkog fakulteta u Subotici. S obzirom da ste jedan od mlađih svećenika koji je 2004. godine, obranio doktorat na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu iz oblasti pastoralne teologije, ima li naznaka kako biste mogli predavati na nekoj od ovih obrazovnih institucija?

Ovo pitanje je za Biskupa. Moje je bilo da donesem doktorsku diplomu, a o ostalome drugi razmišlja. Ja nisam svećenik zbog doktorata, već mi doktorat pomaže samo u mom svećeničkom poslanju.

HR: Koliki je, prema Vašem mišljenju, značaj osnivanja navedenih obrazovnih institucija za regiju Subotičke biskupije?

Već ste u gornjim mojim izjavama mogli iščitati da se zalažem za kvalitetu i da se ne oduševljavam eksperimentiranjem ili tek nekim površnim radom. Ono što nas može očuvati jest kvalitetan rad i poštenje. Stoga i institucije koje spominjete trebaju biti u tu svrhu.

HR: Početkom ove godine objavili ste knjigu sa o. Mihályem Szentmartonijem »Uvod u pastoralnu teologiju«. Čime se bavi ova oblast teološke znanosti?

Dio odgovora na ovo pitanje sam već dao. Dodao bih još samo to da pastoralna teologija želi ljudima na što bolji način prbližiti Riječ Božju.

HR: Ako još nije pomalo rano pitati, kažite nam što se planira za idući »HosanaFest«? Hoće li biti nekih novina?

Još me glava nije prošla od ovoga festivala, a pitate me za novi. Drago mi je da se zanimate za naš rad. Novina će biti, najavljujem, ali ih još ne iznosim. Ideja ne manjka. Ono što nam je jako potrebno, to u financije s kojima ćemo te ideje realizirati. Stoga, potičem čitatelje »Hrvatske riječi« da ukoliko mogu, prema svojim mogućnostima potpomognu organizaciju. Ukoliko sumnjaju kud im ide uloženi novac, priložit ćemo račune. To ćemo učiniti i ovogodišnjim pokroviteljima.                                 g