Arhiv tekstova

Iako u tavankutskom kraju proizvodnja povrća postoji već desetljećima, ovaj dio panonske pješčare je do nedavno slovio kao voćarski kraj poznat, prije svega, po proizvodnji jabuka specifične boje i kvalitete. Možda je tome bio razlog i što se do prije desetak godina proizvodnja povrća svodila na male obiteljske parcele, čiji su se proizvodi bez prepoznatljive oznake plasirali na subotičke tržnice. Svjesni da kao pojedinci ne mogu plasirati svoje proizvode na šira tržišta tavankutski povrtlari početkom ove godine osnovali su zadrugu, kako bi zajedno razvijali proizvodnju, pa njihovi proizvodi više neće biti neprepoznatljivi već se na tržištu naći s imenom i prezimenom »Tavankutski povrtlar«.  

Zamah masovnijoj proizvodnji povrća u Tavankutu dalo je uvođenje novih tehnologija kao i razvoj prerađivačke industrije u samome mjestu tako da sada zadruga proizvođača povrća »Tavankutski povrtlar« broji blizu šezdeset članova. Zadruga je osnovana kako bi udruženi lakše i po povoljnijim cijenama nabavljali repromaterijal, osigurali savjetodavnu službu, osuvremenili proizvodnju, a u planu je i izgradnja mjesta za prijam i doradu, pakovanje robe, nalaženje novih tržišta i drugo, navodi direktor ove zemljoradničke zadruge diplomirani inženjer menadžmenta i sam proizvođač povrća Bojan Vidaković. 

TEHNOLOGIJA I KREDITI: »U Tavankutu je proizvodnja povrća prisutna decenijima i bili smo do sada jedni drugima konkurencija, vidjeli smo da to nije dobro te smo riješili da se udružimo i zajednički osiguramo plasman i nabavu repromaterijala. Zadruga ima i dva diplomirana inženjera agronomije, to su Florijan Farkaš i Igor Jozić, koji prate cijeli proces proizvodnje i članovima daju savjete glede zaštite bilja. Organiziramo i seminare tijekom cijele godine, gdje se proizvođači  upoznaju s novim tehnologijama kao i mogućnostima konkuriranja za kreditna sredstva« kaže Vidaković. 

Tako su i ovoga puta posjetitelji Dana polja imali prigodu upoznati se s mogućnostima korištenja kredita kao i s ponudom repromaterijala za proizvodnju povrća - od sjemena pa do vreća za pakiranje i pojedinih strojeva u tavankutskom Domu kulture. Ravnatelj pokrajinskog Fonda za poljoprivredu József Szabó govorio je o mogućnostima korištenja  sredstava iz ovog Fonda, dok je zamjenik predsjednika Općine Subotica, resorno zadužen za poljoprivredu, Petar Kuntić govorio o općinskoj politici prema poljoprivredi kao i aktualnoj problematici glede skorog raspisivanja natječaja za korištenje poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. Kuntić kaže kako su pojedini tavankutski povrtlari već koristili sredstva iz Općinskog fonda za poljoprivredu, ali i da se radi intenzivno na uspostavljanju kontakata između povrtlara i potencijalnih kupaca pa će se kao rezultat toga uskoro povrće iz Tavankuta moći kupovati u marketima KTC-a, a uspostavljen je kontakt i s potencijalnim kupcima iz Mađarske. 

TAVANKUTSKA PAPRIKA: Nakon uvodnog dijela i razgledanja prigodnog mini-sajma repromaterijala ispred Doma kulture proizvođači, potencijalni kupci i novinari obišli su nekoliko proizvođača u Donjem i Gornjem Tavankutu te Ljutovu. 

Tavankut je osim po jabuci poznat i po nekoliko svojih autohtonih sorti paprika, koje generacijama održavaju pojedine obitelji. Tako obitelj Žarić, čija je parcela s paprikama prva posjećena, ponosno pokazuje »svoju« sortu tavankutske paprike, koju obitelj gaji već treću generaciju. Papriku gaje na otvorenom polju, na malc foliji uz navodnjavanje sustavom »kap po kap«. Obitelj Žarić gaji osim »tavankutske domaće« i druge sorte paprike – »novosađanku«, »istru«, »kontesu«, »amandu«. U proizvodnju je osim obitelji angažirana i dopunska radna snaga, dvije radnice tijekom godine, a kad dođe vrijeme pesađivanja i razvrstavanje, te berbe onda i do desetak. Do sada su Žarići plasirali papriku na tržnicu, ali se sad orijentiraju na prodaju »na veliko«, budući da su povećali proizvodnju te im je tržnica postala »mala«. Za osuvremenjivanje proizvodnje Žarići su koristili trogodišnji kredit od Pokrajinskog fonda za poljoprivredu, a planiraju i dalje povećavati proizvodnju, ukoliko se kao zadruga uspiju probiti na inozemno tržište. 

POTENCIJALNI KUPAC: Poduzetnik podrijetlom iz Siska, a od prije desetak godina stalni stanovnik Segedina i vlasnik poduzeća Magros b. t. Ivica Krčelić već je nekoliko puta boravio u Tavankutu, interesirajući se za papriku i krastavce. »Bavimo se otkupom i uvozom sirovina, pogotovu povrća i nešto manje voća, prvenstveno za industriju i manjim dijelom za megamarkete. Više puta smo kontaktirali s proizvođačima u Tavankutu i probali ugovoriti otkup kornišona. Za sada u tome nismo uspjeli, ali ćemo na jesen probati napraviti bolju sezonu. Pozvani smo na Dane polja da se upoznamo s ukupnom proizvodnjom, koju imaju tavankutski povrtlari. Ima proizvoda koji nas zanimaju, s tim da je tržište u Mađarskoj malo drugačije. Naime, paprike, koje se ovdje gaje, uglavnom su za ajvar, dok se u Mađarskoj on ne pravi, a za tržište idu manje paprike po dimenzijama. No, ima mogućnosti za posao i već idućeg tjedna ćemo sjesti da se dogovorimo oko cijena i vjerujem da ćemo uspjeti«, kaže Krčelić. 

KORNIŠONI NA ŠPALIR: U Tavankutu se od prije pet-šest godina proširila i proizvodnja kornišona na špaliru. Direktor zadruge, koji ovaj posao za sada obavlja volonterski, Bojan Vidaković kaže kako predstoji sklapanje ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji s Yukomom i Medoproduktom kojima su i do sada prodavali najviše kornišona. »Ove smo godine imali problem s krastavcima, jer nismo imali kalibrator, a za izvoz nam je trebala kalibrirana roba. Na godinu je glavni cilj da napravimo otkupno mjesto, gdje ćemo otkupljivati krastavce od naših zadrugara, kalibrirati ih i pakirati da ih možemo izvoziti«.

Tijekom Dana polja posjetili smo i proizvođače kornišona Zvonka Đerega u Gornjem Tavankutu i Ivana Vizina u Donjem Tavankutu. Đereg na površini od hektar i pol s kompanjonom gaji ukupno šest tisuća dužnih metara kornišona na špaliru. »Berba je počela 27. lipnja i sada smo u završnom, desetom kilogramu po dužnom metru. Od 58.500 kilograma krastavaca, 50 posto je prva klasa, a očekujemo još dva tri kilograma po dužnom metru do kraja berbe. Očekivali smo da ćemo dostići preko 15 kg po dužnom metru, ali imali smo peh s kapaljkama koje su se začepile, iako su bile nove, a bilo je i hladnih perioda u svibnju i kolovozu. Krastavce prodajemo Medoproduktu, a očekujemo, ako se bolje organiziramo sljedeće godine, da ćemo ih moći i izvoziti.« Sadašnja cijena krastavaca u prosjeku 24-25 dinara nedovoljna je, kaže Đereg, jer su troškovi veliki, prije svega radne snage. Zbog toga se, po njegovoj ocjeni, više isplati raditi u okviru obitelji na manjim površinama, a on osobno se osim uzgojem krastavaca bavi i plasteničkom proizvodnjom drugog povrća i jagoda. Drugi proizvođač Ivan Vizin ukupno ima 1500 metara kornišona na manjoj parceli, ali mu je ovo samo dopunski posao koji radi uz pomoć obitelji, budući da je uposlen u Peščari Ljutovo. 

POVRTLARSTVO SE ISPLATI: Ivan Rukavina iz Ljutova, čije smo parcele na kraju posjetili, bavi se već deset godina povrtlarstvom. U početku je sadio samo krumpir da bi u posljednje tri godine uveo u proizvodnju papriku, cvjetaču i brokoli, a izgradio je i plastenik u kojem proizvodi vlastiti rasad kontejnerskom tehnikom. »Uspio sam postići kvalitetu i ove godine sam imao 80 tona prinosa po hektaru paprika babura. Za proizvodnju sam se opremio strojevima, od postavljanja folija, preko palantovanja do branja paprika. Gazdinstvo površine 30 jutara sam opremio  vlastitim sredstvima«, kaže Rukavina, koji se isključivo bavi ovim poslom i u prosjeku uposli tri do četiri radnika dnevno tijekom cijele godine. Ukupan prinos paprika je 300 tona i prodaje je na veliko, s tim da za sada još ne zna po kojoj cijeni.

Rukavina kaže kako se isplati baviti povrtlarstvom, navodeći kao primjer da se s jednog jutra lubenice dobije isti prihod kao s deset jutara pšenice, a da uloženog rada nema mnogo više. Kako skupa s roditeljima i bratom posjeduju 60 jutara, Ivan kaže kako bi, ako bude povoljnih kredita ili poticaja, bio spreman na cijeloj površini gajiti povrće, no, dodaje, kako još uvijek nije dobio povrat sredstava od 30 posto sredstava za podignuti plastenik, na koje čeka već šest mjeseci.                            g