Arhiv tekstova

Predsjedništvo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, na svojoj sjednici održanoj 4. rujna 2006, godine, donijelo je,  zaprepašteno ovim tekstovima, odluku da reagira na spomenute članke, smatrajući da takvi tekstovi štete cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Republici Srbiji, da su tendenciozni i ne doprinose ničemu drugom, osim razbijanju zajedništva.

»Glavna svečanost Dužijanice je prošla... Stoga je prva poruka Dužijance upravo  taj veliki  poziv na zajedništvo. Lijepo je kada gosti, časni gosti, ugledni gosti, primijete naše zajedništvo oko istog cilja, oko istog slavlja i kada osjete, ne samo  čuju, nego vide i dožive kako znamo zajednički slaviti. Dobra je to poruka, ali bi trebala postati stvarnost, ne samo oko slavljenja, nego još više oko rada i onih malih običnih poslova, jer Dužijanica je samo dokaz da se može kad se hoće i kad postoje motivi. Stoga se treba oko Dužijanice naučiti zaduženju, slaveći samo jedan mali isječak života da je život sam po sebi trajno življenje vrednota koje su se na Dužijanici slavile, kao što je zajedništvo, kao što je zahvala i kao što je rad.«

Ovim riječima ocijenio je ovu vjersku i kulturnu manifestaciju Dužijanicu  dr. Andrija Kopiiović, u broju »Hrvatske riječi« od 18. 8. 2006. godine, odmah nakon njenog svršetka. Novinska izvješća u tom i narednom broju intonirana su u istom svjetlu.

Što se dogodilo u trećem broju »Hrvatske riječi« poslije Dužijanice, njena narav protumačena je sasvim drugačije – kao promidžba političkih saveznika. Istina, ne spominje se tko su politički saveznici.

Ne iznosi se čije je stajalište u ovim komentarima, što smatramo ključnim, međutim, moramo ukazati da je u međuvremenu isto ovako reagirao Bunjevački nacionalni savet. Na Dužijanici su od svega vidjeli samo gradonačelnika Osijeka Antu Đapića! Prešutjeli su da je kao gost pozvan član izaslanstva bratskog grada Osijeka. Za njih je on samo lider partije s desničarskim programom. Odmah su u »Kuriru«  obznanili svoj manifest kako je Dužijanica politička konvencija Hrvata gdje predsjedava proustaški političar iz Hrvatske. I potražili su fotomontažu kao dokaz. Eto instant hrane za njihove mentore iz redova radikala da falsifikatom dokazuju etničku krivicu Ivane Dulić-Marković. Naravno, i cijele hrvatske zajednice s jakim akcentom na DSHV i njegovog predsjednika Petra Kuntića.

Takav zluradi pogled jastrebova iz BNV i nije neka novost. Nepojmljivo je potpuno novo sagledavanje Dužijanice urednika »Hrvatske riječi«, nakon više od polovice mjeseca? Još više, potpuno preuzimanje ideja i stajališta Bunjevačkog nacionalnog saveta!? Gdje je tu kompas?

U potrazi za istinom ne preskaču se fakta i ne opravdava se neznanje. Dužijanica je etno-kulturna

manifestacija oduvijek i sada. Pod tim se podrazumijeva i vjerska osobnost. Treba ponoviti da je ovdje stigao Anto Đapić kao član inozemnog izaslanstva bratskog grada. Sastav takvog izaslanstva određuje uzvanica. Na političkim skupovima prethodno se i sastav izaslanstva definira, ali na kulturrnim manifestacijama protokol se ne nameće. Barem bi toliko trebalo znati, ako se komentira događaj. Zato nitko od visokih funkcionra i nije posebno reagirao na nazočnost osobe koja je oprečnih stranačkih ideja. U profesionalnom novinskom uratku ne oslanja se na glasine daje bilo takvih reagiranja.

Urednik »Hrvatske riječi« i njegov rođak, koji je autor komentara, na svojoj političkoj konstrukciji Dužijanice stigli su do Branimira Glavaša, dovodeći nazočnost gradonačelnika Osijeka kao pokušaj ekstremizma u Subotici, skrbi za buduća inozemna ulaganja, sramote za Ivanu Dulić Marković, sunovrata cijele naše zajednice - sve zbog nazočnosti Ante Đapića, A on je kulturno i civilizirano ispoštovao protokol i otišao.

Demokratska orijentiranost DSHV-a tako je postala za autore članka upitna. Pozivaju se i na to što bi bilo - kad bi bilo, ako bi Maja Gojković došla u posjet srpskim enklavama u Hrvatsku. Što bi bilo ne znamo, ali vidjeli smo da 0lli Rhen nije izgubio svoju visoku poziciju u glavnom Europskom uredu kada se slikao i rukovao s njom na obnovljenom mostu Slobode u Novom Sadu, A ni Clinton nije izgubio posao u druženju sa Slobodnom Miloševićem u Dejtonu. Tko želi biti tendenciozan, istaknut će samo negativne strane. Objektivnost svakako nije jednostrana.

Treba istaknuti i pitanje lojalnosti našem zajedništvu. Tko sebe smatra velikim zastupnikom interesa svoje nacionalne zajednice mora to i djelom pokazati. Riječi lako ponesu. Postoje dokazi o tome kako su pojedinci u vunena vremena zarađivali svoj kruh kao ratni reporteri srpskih postrojbi na tlu hrvatske države! Oprošteno im je jer su morali zarađivati za život, ali nije zaboravljeno. Otkud takvima pravo da ponovno tako elegantno protumače svoju pravovjernost i diskvalificiraju rad onih koji više od desetljeća bilježe rezultate za svoju zajednicu.

 

Predsjedništvo DSHV-a

Predsjednik Petar Kuntić