Arhiv tekstova

Blago  se prvi puta motociklom u Međugorje uputio prije sedam godina. Kaže da je to bilo teško vrijeme za njegovu obitelj, ali ga je nešto vuklo da krene na put. Samo je uzeo putovnicu, sjeo na svoj mali Tomos s 49 kubika star više od dva desetljeća i krenuo. Motorom koji ga i dalje služi Blago je u Međugorje išao i prošloga rujna. Kaže da mu je za put tamo i nazad trebalo šest dana. »Prvi put sam išao od muke, zapao sam u financijsku krizu i morao sam krenuti da bi se spasio. Na drugo putovanje krenuo sam također motorom, jer mi se dopalo prvi put. To je put od 1400 kilometara, u jednom pravcu 700 kilometara. Vozim samo danju i to oko 11 sati dnevno. Motor ne može brže od 25 do 28 km/h, što je od 200 do 250 km na dan. Sve to ima svoje draži. Kada treba hladiti motor, onda ga guram desetak minuta. Usput i ja malo protegnem noge, a motor se ohladi. Stanem gdje hoću, popijem kavu i odmorim se. Ima onih koji misle da je to lako i onih koji kažu da se nikada ne bi upustili u takvu avanturu, a meni je to prelijepo. Dok polako vozim, pokraj mene teče rijeka Vrbas, a ispred planine koje su se sastavile s oblacima. Toliko toga čovjek doživi na tim putovanjima da se to ne može riječima ni ispričati«, priča Blago, koji je za proteklih sedam godina u Međugorju bio tri puta svojim motorićem i četiri puta stopom. 

 

Doživljaja za napisati knjigu

 

Blago ima toliko doživljaja i priča sa svojih putovanja u Međugorje da bi se knjiga mogla napisati. Doživio je puno lijepih, ali i manje lijepih situacija. Kaže da je bilo momenata kada mu je i život bio ugrožen i kada mu je samo Gospa uspijela spasiti živu glavu. Sjeća se prolazaka kroz dijelove Bosne gdje su ožiljci rata još vidljivi među ljudima, susreta s ljudima koji mu nisu htjeli pomoći na putu, ali i takvih susreta iz kojih su se rodila prijateljstva.

Među najzanimljivije priče Blago ubraja dar gazdarice Luce iz Splita. Ona mu je za povratak u Sombor poklonila bicikl, jer je tog puta u Međugorje i na odmor u Split iz Sombora otišao stopom. Budući da nije uspio biciklom stići do Sombora, nego nadomak Knina, autobusom se morao vratiti kući, ali je već idućeg tjedna otišao po bicikl i autobusom ga donio u Sombor.

 Potraga za svojom rodnom kućom, također je interesantna priča. Naime, Blago ima rodnu kuću kod Posušja u kojoj nije bio 40 godina. Tražeći kuću obratio se za pomoć jednom čovjeku, koji ga je u čudu gledao vidjevši kakvim motociklom je došao. Čuđenje čovjeka je bilo još veće kada je čuo da je Blago sa svojim dvotočkašem došao čak iz Sombora. »Rekao mi je da ima sestru u mostarskoj zračnoj luci i rodbinu u Kolutu kraj Sombora, ali mu je mrsko sjesti u zrakoplov i doći do Koluta, a ja sam s tim motorićem došao«, kaže Blago. 

 

Uzbuna na autocesti

 

 Pravu zbrku Blago je izazvao na autocesti u Hrvatskoj na kojoj se ne smije niti pješačiti, a kamoli stopirati. »Do naplatne rampe dovezao me je radnik s punkta gdje sam stopirao. Upozorio me je da ne smijem stopirati i tako sam kod naplatne rampe čekao i čekao da me netko poveze. No, kao za inat sat prođe, a nitko da me poveze i krenem ja pješice autocestom. Pješačio sam dobra tri sata, ostao bez vode, nitko ni da te pogleda, a kamoli da te poveze. Na vidiku ni kuće, a ja ne znam kud bi dalje, ni naprijed ni nazad. Krenem sjesti i malo se odmoriti kad čujem glas: »Gospodine, jel se mi čujemo?« Okrećem se i nigdje nikoga. Mislim da nisam od žeđi ‘prolupao’. Priđem bliže, ponovno čujem isto pitanje i tek tada vidim da glas dolazi iz neke metalne kutije. Netko me je upitao gdje sam pošao, a ja sam mu odgovorio da idem za Split. Na to me je glas upitao da li znam da je zabranjeno pješačenje po autocesti i da me već tri sata bezuspješno pokušava dobiti na telefon. Nisam znao da je autocesta pod video nazorom i da su ti telefoni postavljeni na svaka dva kilometra. Rekao mi je samo da ne idem nigdje i za desetak minuta stigao je kamiončić koji me je vratio u Vrgorac«, priča Blago, koji je onda ipak do Splita stigao autobusom.

Na pitanje hoće li i ove godine u Međugorje Blago je odgovorio: »Naravno, već se po koji dinar za to ostavlja na stranu, a spreman je i motorić za novi put.