Arhiv tekstova
08.09.2006
Trumanova jaja
U početku sukoba sa SSSR-om vodstvo jugoslavenskih komunista pokušalo je dokazati svoju pravovjernost i privrženost socijalističkim ciljevima. Poduzete su još oštrije mjere kako bi se Jugoslavija izgradila prema sovjetskom uzoru. Takozvanom drugom nacionalizacijom gotovo je posve ukinuto privatno vlasništvo u gospodarstvu.
Počela je prisilna i ubrzana kolektivizacija seljačkih gospodarstava s ciljem uvođenja državnoga i zadružnog vlasništva u poljoprivrednu proizvodnju. Zbog kolektivizacije i prisilnog otkupa poljoprivrednih proizvoda izbili su seljački nemiri. Međutim, ubrzo je postalo jasno da izrazima privrženosti Staljina neće biti moguće odvratiti od slamanja jugoslavenskoga vodstva i pretvaranja Jugoslavije u svoga poslušnika. Jugoslavija je bila pred slomom.
OKRET KA ZAPADU: U takvoj je situaciji Tito povukao dalekosežne poteze. Jugoslavija je počela politiku otvaranja prema Zapadu. Zapadne su sile prihvatile odbjeglu komunističku zemlju i počele joj slati gospodarsku i vojnu pomoć. Počele su jačati i gospodarske veze između Jugoslavije i dotadašnjih neprijatelja – kapitalističkih zemalja. Broz je bio primoran prihvatiti pomoć američkoga predsjednika Trumana. Obitelji su dobivale pakete u kojima su bili proizvodi koje većina stanovnika Jugoslavije nije do tada vidjela – lakotopiva kava, jaja u prahu (koja su nazvana Trumanova jaja), najlonski šuškavci, čarape-najlonke, higijenske potrepštine…
GOLI OTOK: Sukob sa SSSR-om donio je, osim popuštanja revolucionarne diktature, i neke od najmračnijih trenutaka u povijesti Jugoslavije. Nakon raskida s Informbiroom na mnogobrojnim je sjednicama raspravljano o tom događaju, ali su te sjednice korištene i da bi se uočile pristalice Informbiroa.
Od učitelja i uzora Staljin je preko noći postao neprijatelj, a SSSR, zemlja prema čijem je uzoru građena nova Jugoslavija, postao je njezin glavni protivnik. Mnogi su ljudi bili zbunjeni, a mnogi nisu željeli mijenjati svoja uvjerenja zbog čega su stradali. Na Golom otoku i otoku Sveti Grgur pokraj Raba otvoreni su logori u koje su zatvarane pristaše Informbiroa. Ondje je oko 16.000 ljudi tijekom zatočeništva mučeno, a mnogi su i ubijeni.
HEBRANG: Sukob s Informbiroom iskorišten je i za sukob s Andrijom Hebrangom, vodećim hrvatskim komunistom. Hebrang je nakon rata bio jedan od najutjecajnijih ljudi u Jugoslaviji. Nadzirao je razvoj gospodarstva. Ali sukobio se s dijelom komunističkog vodstva zbog zalaganja za oprez i postupne mjere u razvoju gospodarstva.
Povod za obračun s Hebrangom bilo je njegovo pristajanje uz rezoluciju Informbiroa, ali i protivljenje novim granicama Hrvatske u Srijemu i »pretjerano naglašavanje Hrvatske«. Optužen je da pri ulaganjima daje prednost Hrvatskoj. Uhićen je u svibnju 1948. godine i optužen je za izdaju tijekom boravka u ustaškom zatvoru 1942. godine i za pristajanje uz rezoluciju Informbiroa. Nije mu suđeno. Umro je u zatvoru 1949. godine. Službeno je objavljeno da je u zatvoru izvršio samoubojstvo, ali je najvjerojatnije ubijen. g
