Arhiv tekstova

Svaki put, svaki korak, čovjeka vjernika započinje molitvom, ako može i svetom Misom. Tako je započeo još jedan put hodočasnika – put za Međugorje. U pet sati poslije podne započela je sv. misa koju je predvodio naš pater Marijan Kovačević, dirljiva i uvijek Duhom Svetim nadahnuta propovijed. Nahranjeni sv. Pričesti, primivši Božji blagoslov krenusmo s 2 autobusa (130 vjernika) Majci koja sakuplja svoju djecu iz cijeloga svijeta. Sakuplja za bogati stol svoga sina.

Ugodno putovanje, predivna noć ispunjena pjesmama, molitvama i meditacijom, neosjetno je prošla. Već s prvim sunčevim zrakama prostirala se pred nama ljepota rijeke Neretve, rijeke koja nas je dugo pratila putom. Podsjetila me i na moj život, živote svih nas – teče ona polako ili brže – isto kao i naš život – noseći sa sobom i ljepotu, a ponekad i svu prljavštinu koju usputa zatekne. To je naš život, poput svih rijeka ovoga svijeta.

Tijekom putovanja uživali smo u bogatstvu zelenila mnošta borova, ali i snijegom prekrivenih vrhova obližnjih planina. Sve je to veliko bogatstvo koje nam je dao Nebeski Otac.

ĆENAKOLO: Putujući diveći se ljepotama nedirnute prirode ubrzo smo stigli do Ćenakola, kuće za ovisnike koja se nalazi u Međugorju. Mnoštvo ljudi se već u rane jutarnje sate okupilo u dvorani gdje je već od prije nekoliko mjeseci najavljen Gospin razgovor s jednom od vidjelica. Čekajući dva i pol sata, s puno strpljivosti, uz molitvu i pjesmu, nije bilo teško dočekati taj trenutak. Stigao je.

Gospu nisam vidjela, ali u tom trenutku osjećala sam nešto što je veoma teško riječima opisati. To jednostavno treba doživjeti. Tiho sam jecala i počela se oslobađati svega onog što me je tištilo cijeli moj život. A tada je nastao jedan mir, koji mi je prožmao cijelim tijelom. To je divan osjećaj. Znaš da si voljen i zadovoljan, potpuno smiren. Kroz suze sam govorila: »Majko, hvala ti što me voliš i vodiš za ruku zajedno s Tvojim Sinom«. I kao neki eho odgovara: »Pa i Ti si moje dijete«. Poruka Gospina od 2. rujna glasila je: Draga djeco svi ste rođeni iz ljubavi. Kad bi znali koliko Vas moj Sin voli. Slušajte ga, obratite se, molite, s radošću primajte blagoslov koji vam svećenik daje!

Nakon toga slijedilo je svjedočenje jednog od ovisnika koji je potpuno izliječen. Nažalost, radi kratkog vremena nismo mogli nazočiti sve vrijeme jer se trebalo probijati još skoro jedan sat kroz veliko mnoštvo ljudi da bi smo stigli do brda ukazanja (nalazi se preko puta Ćenakola). Put do brda iako težak brzo vam prođe jer do mjesta ukazanja – kipa Gospinog mole se sva 3 otajstva krunice. Okolo Gospe mali je vrt ukrašen svježim cvijećem, prepun pisama, sličica i ostalih predmeta koje ljudi ostavljaju u znak pažnje ili zahvale za razne dobivene milosti.

»Majko svi pomoć traže, pomozi. Tko će nam pomoći, ako ne Ti. Sve naše patnje i boli preporuči svome Sinu.«

USPON NA BRDO DO OGROMNOG KRIŽA: Nasuprot mjesta ukazanja je Križevac. Put do njega je veoma težak uspon, uz oštro kamenje koje mnogi prelaze bosonogi, čineći tako svojevrsnu osobnu pokoru. Samo oni najjači izdrže tako put. Tijekom uspona se moli Križni put, a sve su to olakšice do glavnog cilja – Ogromnog Križa postavljenog na vrhu, na kojemu se služi sv. misa uz prisustvo velikog mnoštva vjernika.

Večernja misa se služila u 19 sati iza crkve sv. Jakova, a nazočilo joj je mnoštvo vjernika iz cijeloga svijeta. Glavna riječ propovijedi odnosila se na obdržavanje zapovijedi i pitanje pridržavamo li ih se svih – ili samo onih koje nam odgovaraju? Malo je, uistinu, onih koji ih sve obdržavaju. Površni smo i slabi, neka nam dragi Bog, njegov Sin i Majka pomognu da budemo bolji!

Od 22-23 sata iste večeri bilo je klanjanje, nešto najljepše, najugodnije i najpotresnije, jer smo već bili pripremljeni za ovaj sveti sat. Događaju se čuda – preporodi – opraštanja – ozdravljenja. Otvori se srce čovjekovo pred Svetohraništem – Isus te gleda, nudi ti svoju ruku, ne odbijaj je, samo ti On  može pomoći – mnogi su to osjetili i prihvatili. Cilj svih ovih Marijanskih putovanja je cilj da se čovjek vraća svome Stvoritelju, da u njemu uvidi spas i pomoć!

U nedjelju ujutro, u 8 sati, bila je sv. misa, a iza toga smo se zaputili do slapova Kravica. Dar je od Boga gledati ljepotu što nam On daje. Bio je to divan odmor u bogatstvu što nam je dao, a proveli smo ga puna dva sata, te se nakon toga zaputili natrag našoj kući, ponovno uz molitvu, pjesmu i meditaciju – ojačani, odmorni i bolje reći ispunjeni Duhom Svetim vratili smo se u ranu zoru.

Milka Bilinc