Arhiv tekstova

Prije nekoliko mjeseci pisali smo na stranicama našeg lista o listama čekanja u somborskoj bolnici, koja je, da podsjetimo, regionalnog karaktera. Nisu te liste čekanja, koje su za neke intervencije i duže od godinu dana, ekskluziva somborskog zdrvastva, ali mislim da nije baš uobičajeno da takve liste čekanja postoje i u domovima zdravlja, koji po svojoj definiciji pružaju osnovnu zdravstvenu zaštitu. Ali, liste čekanja postoje. I to na odjelu koji pruža zdravstvenu zaštitu djeci, točnije na odjelu stomatoligije, gdje se na protetičara čeka skoro dvije godine. Problem je i u tome što se jedan od dva protetičara sprema u mirovinu pa ne prima nove pacijente, a novi se sa specijalizacije očekuje tek za nekoliko mjeseci. Sada se ja kao roditelj pitam zar se nije trebalo ranije o tome razmišljati i na vrijeme pripremiti novog lječnika? I još ću reći da se do protetičara stiže preko izabranog stomatologa, gdje nam rekoše – javite se za mjesec dana da zakažemo pregled. Suvišno je reći da smo digli ruke i problem riješili kod privatnog lječnika za nekoliko dana.

Izgleda da se više u Somboru neće moći grijati bez da se plati, jer je gradska toplana najavila aktiviranje 20 hipoteka na stanove dužnika koji duguju više od pet tisuća eura. Preračunato u dinare, to je oko 600.000 dinara, a preračunato na potrošnju jednog dvosobnog stana iziđe da takvi dužnici grijanje nisu plaćali skoro deset godina. Sada se ja kao građanka pitam kako to netko može grijanje ne plaćati tolike godine? Tješim svoju uspaničenu tetu Rozu, koja kasni jedan mjesec s plaćanjem računa za grijanje – neka mirno spava i ne sekira se zbog duga od osam tisuća dinara.

U jednom dnevnom listu pročitala sam tekst Hrvatskim milijunašima lijepo u Srbiji, koji donosi informaciju o tome kako su hrvatske tvrtke preuzele značajan udio u maloprodaji, građevinarstvu i konditotskoj industriji i kako su po izjavi sugovornika iz tog teksta, u Srbiju dolazili hrabro i čak bezobrazno. Nastavak je to teksta objavljenog dan ranije o tome kako je hrvatski bogataš srpski kralj ulja i kako svom poslovnom carstvu kome pripada uljara Dijamant želi pridodati i Viktoriaoil. Sad se ja pitam što je tu sporno i gdje je tu problem? Mislim da bi tog »srpskog kralja ulja« kao svog vlasnika rado vidjeli i uposleni u somborskoj uljari, jer što imaju od toga što im je vlasnik kontraverzni srbijanski biznismen. Nemaju sirovinu za rad, tvornica nije remontirana godinama, nemaju plina, a nemaju možda uskoro ni radno mjesto.